Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Mirko Huska – glumac, redatelj, pedagog

Među dugogodišnje vodeće glumce i zauzete redatelje subotičkog Hrvatskog narodnog kazališta, počevši od svojedobne scene u nastajanju, mirne duše bismo mogli prepoznati i imenovati golem prinos Mirka Huske (7. VII. 1921. – 1. V. 1986.), u jednom razdoblju možda čak i ključne osobe glede rada i djelovanja toga odveć kratkovjekog HNK. U rodnom gradu završava pučku školu i nižu gimnaziju, a Učiteljsku školu u Somboru, dočim je po povratku doma, zaposlenik subotičkog kotarskog suda. Po osnutku Zbora hrvatskih kazališnih dobrovoljaca priključio se ovoj skupini (1938.), isprve nastupajući u manjim ulogama (Eugen Tomić, Pastorak; Geno Senečić, Neobičan čovjek). Također je zapažen i njegov prinos radu Bunjevačkog momačkog kola, gdje je do 1942. među čelnicima Društva. 
Tijekom završnih bitaka II. svjetskog rata od kraja 1944. do travnja 1945., a napose po osnutku Pozorišnog odsjeka pri Komandi grada, Huska sudjeluje u scenskoj izvedbi više djela, kao što su: Vuk satir (Ivan Gundulić, Dubravka), Raskoljnikov (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna), Ilija (Josip Kosor, Požar strasti). 
Budući da je prepoznat njegov scenski prinos, od jeseni 1946. postaje stalnim članom profesionalnoga ansambla subotičkoga HNK. Ondje tumači brojne teatarske likove, od  epizodnih likova do nosećih ili i glavnih uloga. Primjerice, na tragu dramatizacija romana Augusta Šenoe, nadalje Ostrovskog, Jovana Sterije Popovića, Miroslava Krleže i dr. Potrebno je istaknuti još nešto – Huska nastupa i kao jedini partner Jelke Asić u scensko-mozaičkoj dramatizaciji Stvaralaštvo Miroslava Krleže (1976.) što ga je temeljem vlastitog predloška načinila i režirala ova dugogodišnja prvakinja subotičkoga kazališta.
U tom kontekstu važno je istaći još nešto: izraženu potrebu Mirka Huske za stalnim stjecanjem novih znanja, kao trajno potrebnim činom, pače doživotno presudnim procesom, neizbježnim uvjetom neprekidnog saznavanja i stalnog usavršavanja, uključujući i potrebu i pravo scenske osobe na eksperiment, intenciju što datira u nj još od 1947. godine kada se prvi put iskušao i kao redatelj. Imajući ovo u vidu, Emil Karasek, tadašnji ravnatelj subotičkog kazališta, jamačno nije mogao imati poteškoća nagovoriti ga da se prihvati pohađanja višemjesečnog redateljskog tečaja kod uglednog i priznatoga teatrologa Huga Klajna. 
Prvom Huskinom profesionalnom režijom smatra se postavka Sterijine komedije Ženidba i udadba (1949.), nakon koje su uslijedile njegove inscenacije pučkih igrokaza Matije Poljakovića: Č’a Bonina razgala, najizvođenije djelo u povijesti subotičkoga kazališta (1950.), Niko i ništa i Vašange (1952.), Kuća mira (1953.), Buckanje sa smutipukom (1955.), Bolto u raju (1960.), Č‘a Bonina razgala (1961.), Ludograd (1962.), te Naše i vaše zgode i nezgode (1962.), Ode Bolto na ogled (1967.) i Kad bog đavlu kumuje (1967.).
Kako zapaža Jasna Ivančić [Leksikon, 2009.], režirao je i nekoliko drama i komedija često izvođenih na hrvatskim i srpskim pozornicama: Hasanaginicu Milana Ogrizovića (1953.), Mećavu Pere Budaka (1957.), Zajednički stan Dragutina Dobričanina (1954.), Put oko sveta Branislava Nušića (1956.), a okušao se i s djelima francuskoga klasicizma (Molière, Scapinove spletke, 1951.), ruskoga realizma (Aleksandr Nikolajevič Ostrovski, Bez krivice krivi, 1950. i Šuma, 1955.) te španjolskoga teatra XX. st. (Guilherme Figueiredo, Lisica i grožđe, 1959.). 
Od značaja je i Huskin publicistički uradak u tisku Naša pozornica – A mi szinpadunk, u povodu djelatnosti subotičkog HNK (primjerice, članak Hiljadu predstava, uz nebrojene anonse što ih je napisao). Bio je član prve postave (1955.) utemeljenog uredništva književnog časopisa Rukovet, gdje je također ostavio zapažen trag. Dodajmo na kraju još nešto, ne bez dubljega razloga i značenja: Mirko Huska je svojim režijskim zahvatima naznačio, barem tada još, postojanje relativno snažnoga impulsa tradicijskog, ruralnog života i njegova govora, ali ukazao i na sve prisutniji, artikulirani, prepoznatljivi jezik grada, ne samo po njegovim, gdjekada, nevještim, namještenim i »drvenastim« scenskim dijalozima, koji se međutim sve snažnije obrću i prevrću, također tražeći i nalazeći sebi mjesta, donoseći i otvarajući neminovne novine i promjene, uz stanovita leksička pitanja iz domene sintakse, semantike, stilistike, pa i druga što stoje – i uz, i nasuprot.       

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika