Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Sigurnost donosi ugovorena cijena i otkup

Dejan Petković, poljoprivrednik iz Alekse Šantića, četvrta je generacija Petkovića koja živi u ovom selu. Doselili su se Dejanovi preci iz Čantavira u Šantić u vrijeme kada samo selo još nije bilo ni osnovano, već su tu bili samo salaši raštrkani po ataru. I danas je njegovo uzorno poljoprivredno gospodarstvo izdvojeno iz sela, na cesti prema Subotici. Nastavio se Dejan baviti poslom kojim su se bavili i njegov pradjed i djed – poljoprivredom. I jedan je od vodećih šantićkih poljoprivrednika. Obrađuje oko 300 hektara zemlje i ima farmu sa 150 priplodnih krmača, a proizvodnja je ogranizirana od prasadi do tovljenika.

Iskorak

Dejan je mlad poljoprivrednik, spreman da na svojim njivama eksperimentira odnosno da u strukturu ratarske proizvodnje uvodi nove, rjeđe kulture. Poslije facelije i zobi ovog proljeća posijao je 60 hektara slačice. Iako je to prva godina da sije slačicu, hrabro je odlučio da čak petinu njiva koje obrađuje zasije ovom kulturom. 
»Za sjetvu slačice sam se prvenstveno opredijelio zbog toga što je ovo ugovorena proizvodnja. Radim za poznatog kupca i ne samo da znam tko će otkupiti urod već i po kojoj cijeni će to biti. Ugovorena je cijena od 850 eura po toni. Koliko će biti prinos ne znam, jer nemam prijašnjih iskustava u ovoj proizvodnji. U ovisnosti od godine prinos je od 1,5 tona po hektaru, pa i iznad dvije tone«, kaže Dejan i navodi još nekoliko prednosti ove proizvodnje: 
»Jari je to usjev, dakle sije se u proljeće, a skida s njiva prije velikih ljetnih vrućina. Rasteretit ću i svoju proizvodnju u kojoj dominira kukuruz«, pojašnjava ovaj mladi poljoprivrednik svoju poslovnu politiku. 
Koliko će u konačnici biti zarada na ovoj proizvodnji Dejan sada ne može procijeniti. To će biti moguće na kraju žetve kada se s jedne strane stave troškovi proizvodnje, a s druge ostvareni prinos.
Nepovoljni vremenski uvjeti ovog proljeća koji su pomjerili rokove sjetve razlog su što Dejan slačicu nije posijao u optimalnim rokovima sjetve, a to je kraj prve dekade ožujka. 
»Slačicu sam posijao 28. ožujka, a bolje bi bilo da je posijana dvadesetak dana prije. To su oni optimalni rokovi sjetve, ali vrijeme nam nije dalo da ranije sijačicama uđemo u njive. Kakav će biti ishod ove proizvodnje teško je reći. Ne mora velikog utjecaja imati to što je sjetva kasnila i predstavnici kompanije s kojom sam ugovorio ovu proizvodnju kažu da ne bi trebalo biti velikih problema zbog kašnjenja, ali naša proizvodnja je na otvorenom i ovisi o vremenskim uvjetima koji prate vegetaciju. Sama proizvodnja nije zahtjevna. Uradili smo jesenas osnovnu obradu zemljišta, sjetvu smo obavili sijačicama za žito, na 25 centimetara, na svaku drugu lulu. Uradit ćemo zaštitu od korova i vjerojatno u vrijeme cvjetanja zaštitu od kukaca. Ne traži mnogo hraniva, ali je osjetljiva u vrijeme cvjetanja i formiranja ploda. Zna i ponijeti dobro, ali i podbaciti, pa vidjet ćemo kako nas vrijeme posluži. Naravno da i ja, kao i ostali poljoprivrednici, bez obzira što sijali očekujemo da ovo za našu proizvodnju bude povoljna godina«, kaže Dejan. 
Ovih dana obilazi izniklu slačicu koju je zasijao na jednoj parceli od 60 hektara. Zadovoljan je kako su usjevi nikli i kako izgledaju nekoliko dana poslije nicanja.

Planiranje

Slačica nije jedina rijekta kultura koju Dejan sije na svojim njivama, jer svake godine, osim osnovnih ratarskih kultura, nekoliko desetaka hektara odvoji i za malo rjeđe vrste. Jesenas je posijao 60 hektara uljanom repicom. Zadovoljan je kako na početku proljeća izgledaju usjevi. Ali, osim uljane repice, na Dejanovim njivama bilo je i drugih rijetkih usjeva. 
»Sijao sam ranijih godina i faceliju, ovas, crnu golesemu, zob. Osim pšenice, suncokreta, uljane repice, ječma i kukuruza uvijek dodamo po nešto novo. Godina je duga, klima je sve neizvjesnija i strukturu sjetve planiram tako da od ljeta do zime imam skoro svakog mjeseca žetvu«, kaže Dejan. 
A koliko se u ovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu planira i pravi strategija razvoja vidi se i po tome što je Dejan, ili točnije njegova supruga Aleksandra pametno iskoristila već postojeći sustav zagrijavanja koji se koristi za grijanje prasilišta. Aleksandra je postojeći sustav grijanja iskoristila za zagrijavanje plastenika i počela proizvodnju cvjetnog rasada i tako uštedjela na troškovima grijanja, što je za plasteničku proizvodnju važna karika. Aleksandra je registrirala vlastito poljoprivredno gospodarstvo. Cvjetni rasad za sada prodaje od kuće, ali već krajem travnja izložit će ga na sajmu cvijeća u Somboru.

Z. Vasiljević

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika