Arhiv tekstova

Granični prijelaz

Dobit će Sombor ovog proljeća još jedanu kapiju k Europskoj uniji jer će, koliko za nekoliko mjeseci, biti otvoren još jedan granični prijelaz ka Mađarskoj. Uveliko se na tom poslu već radi, pa je dionica ceste od sela Rastina do granice već asfaltirana i postavljena prometna signalizacija. Radi se i dalje, i kada ovaj komentar bude pred čitateljima, već će cesta između Rastine i Gakova ostati bez 49 drvorednih topola i drugog raslinja, a radnici zaduženi za asfaltiranje već će se pripremati za otvaranje gradilišta na tom dijelu. Kako je najavljeno, lokalna cesta koja sada spaja Gakovo i Rastinu (i koja od Rastine ne vodi nigdje) bit će asfaltirana, proširena i prekategorisana u državnu cestu, kao dio ceste koja vodi ka novom graničnom prijelazu. Ali to je samo dio posla, jer bi za neki ozbiljniji promet trebalo proširiti i cestu Gakovo – Sombor. I još dalje: da bi ovaj prijelaz imao svoj puni smisao, odnosno da bi ga kao najkraću vezu ka Budimpešti koristili i drugi putnici, a ne samo oni iz Sombora i okolice, potrebno je uraditi još puno toga. A to puno toga prije svega znači izgradnju nove ceste od Vrbasa do Sombora. Samo se tako može računati da će putnici koji prelaze stotine i tisuće kilometara skrenuti s autoceste i, umjesto ka Horgošu i Kelebiji, krenuti ka nekom manjem prijelazu. A ta, toliko sanjana cesta, nije ni izbliza na vidiku. Ili u prijevodu: nije ni u nekim dugoročnim planovima. To znači da će se putnici namjernici, ili oni koji se s namjerom upute ka novom graničnom prijelazu (ili već onom postojećem kod Berega) od izlaska s autoceste kod Vrbasa do granice morati klackati kroz sedam-osam naselja. Između nekoliko sati čekanja na Kelebiji i Hogošu i slaloma kroz bačka sela većina bira ono prvo. I dok je tako vajde od novog prijelaza imat će samo oni iz njegove okolice, jer će im susjedna Baja i dalja Budimpešta postati bliže. Kažu Rastinci bit će ispravljena i višedesetljetna nepravda, jer je prvi prijelaz ka Mađarskoj prije više od pol stoljeća trebao biti otvoren baš kod Rastine, a ne kod Berega. Sva je logika to nalagala, ali, kažu, politika je odlučila drugačije. 
Z. V.

P.S. Ako se sjećate prošlotjednog komentara, da vas izvijestim da su se Stanišićanci izborili za svoju knjižnicu. Ipak se (još) isplati ne šutjeti.