Arhiv tekstova

Nenad Pavković, član KPA Spartak iz Subotice, je na održanom Europskom prvenstvu u Italiji, u Cagliariu, oborio državni rekord u dinamičkoj apnei, preronivši 156,66 metara. Kao junior na seniorskom natjecanju, Pavković je bio jedan od 110 natjecatelja od 15 nacionalnih timova koji su nastupili na ovom natjecanju.

»Bilo je to sjajno natjecanje, mnogo vrhunskih ronilaca, svjetskih rekordera i rezultata na jednom mjestu i odlično petodnevno iskustvo. Nakon oborenog nacionalnog rekorda, bilo bi smiješno reći da je moglo bolje, ali spremam se za još bolje rezultate«, kaže Pavković.

 

Ronjenje na dah

 

Obarati rekorde, micati granice i trenirati ovakav ekstreman sport nije lako. Nenad Pavković je u ronjenju od malih nogu, ali je ronjenje »uspjelo« pridobiti njegovu pažnju tek prije nekoliko godina.

»U ronjenju sam od rođenja. Tata je uvijek bio ronilac, s tim da se on bazira na ronjenju s bocom, a ja na dah. Trenirao sam razne sportove, a najviše sam se zadržao u nogometu. Uz tatu sam završio tečaj ronjenja, ali sam u svijet ronjenja i natjecanja ušao tek 2011. godine i to potpuno neplanski kad me je tata pozvao da gledam neko natjecanje jer se nitko od klupskih natjecatelja nije pojavio. Pitao me je da nastupim za klub kako bismo imali predstavnika i od tada nisam prestajao s treninzima. Tada sam preronio 50 metara, dobio žuti karton jer nisam znao način izrona ali sam se zaljubio u ronjenje. Ulazio sam polako u taj svijet, pokušavao, trenirao, pomicao svoje uspjehe. Godine 2014. upoznajem Branka Petrovića, vrhunskog ronioca i od 2015. godine počinjem trenirati u smjernicama i treninzima koje mi on zadaje.«

Nenad je jedan od aktivnijih članova KPA Spartak i često se u klubu angažira i kao neslužbeni pomoćni trener tako što pomaže novim članovima, zadaje im treninge i dijeli s njima iskustva. Tempo treniranja nije ni malo lak i u priči o treninzima Pavković ističe da ima dosta odricanja.

»Mnogi prijatelji, ali i neki sportaši, ne mogu shvatiti zašto imam brži napredak, ali ja zaista puno treniram i dosta propuštam u smislu da ne izlazim i nisam aktualan na svim vršnjačkim događanjima. Na treninzima u vodi mi pomaže Branko Petrović. Na suhom treniram sa Stefanom Stojkovićem, a Suzana Suknović mi pomaže oko smiravanja i s njom radim jogu. Jogu radim vikendom, jer preko tjedna nemam vremena. Vozim i bicikl, jer je dobar za trening nogu za mono peraja. Sve u svemu, treniram po tri-četiri puta dnevno, što je nekad od 6 do 8 sati. Tjedan mi je kao dan za odmor ali i tada treniram, s tim da su treninzi manjeg intenziteta. Dosta radim i kod kuće, šetam u apneji ili meditiram.«

Ronjenje je sport s mnogo natjecateljskih disciplina. Discipline u kojima se Nenad natječe su statička apnea, dinamička apnea bez peraja, dinamička apnea s monoperajama i sa stereoperajama. 

»Probao sam roniti i u dubinu, ali se moji roditelji strogo protive tome. Volio bih sljedeće godine otići na svjetsko natjecanje u dubinskom ronjenju, jer bi 2024. godine ronjenje moglo postati olimpijski sport i to prvo u dubinskim disciplinama, a ja, kao i svaki sportaš, sanjam o sudjelovanju na Olimpijadi.«

 

Udahni, spakiraj i zaroni 

 

»Prvi sam u dvije discipline, nekad i u trećoj. Moj najznačajniji prvi datum je 15. listopada 2016. godine, kada sam prvi put oborio državni rekord. Bilo je to na natjecanju u Subotici, dinamika s monoperajama, a preronio sam 161,5 metar. Prethodno sam nekoliko puta bio prvi na raznim natjecanjima, ali mi je ovo posebno drag rezultat, natjecanje i rekord. Drugi državni rekord sam oborio sad na Europskom prvenstvu u Italiji, a što se tiče ostalih brojki u statičkoj apnei sam stigao do 6 minuta i 13 sekundi, a u dinamičkoj apnei bez peraja do 125 metara. Zadovoljan sam«, dodao je Pavković i naglasio da su njegovi sportski napori usmjereni na obaranje svjetskog rekorda.

»Svi treninzi, napori i želje su usmjereni na obaranje svjetskog rekorda u dinamičkoj apnei s monoperajama u otvorenoj vodi. To je zakazano za rujan i bit će organizirano na jezeru u Bačkoj Topoli, a u organizaciji sudjeluju KPA Spartak, SOPAS, SPAV i Podvodni istraživači Iskra iz Pobede. Najavio sam 205 metara i to je to. Ja to mogu i za to sad treniram. Svjetski rekord bi mi osigurao i stipendiju, a samim tim i veći fokus na treninge i rezultate.«

Kada priča o dugoročnim ciljevima, kroz smijeh se sjeća kako je uvijek volio biti najbolji u onome što radi i uvijek je davao maksimum, a u ronjenju na dah kaže da mu je cilj da svi rekordi budu njegovi. »Baš svi rekordi, osim u statici. Statika nije za mene«, kaže Pavković.