Arhiv tekstova

Nakon zatvaranja balkanske migrantske rute početkom travnja, u prihvatnom centru u Šidu boravilo je desetak migranata. Međutim, posljednjih nekoliko dana broj migranata se znatno povećao i u tri prihvatna centra u šidskoj općini do početka tjedna bilo ih je preko tisuću. Veći dio njih je iz Afganistana i Pakistana, a manji je iz Sirije, Iraka, Alžira, Maroka, Bangladeša, Irana, Palestine i Libije. Dio migranata vratila je Mađarska, a put do zemalja Europske unije pokušavaju pronaći ulazeći u Srbiju iz Makedonije i Bugarske. Po ulicama grada, svakodnevno se mogu sresti uglavnom muškarci mlađe dobi, kojima je prihvatni centar u Šidu za sada postao jedino mjesto za boravak, jer im je onemogućen ulazak u zemlje Europske unije. Problem je što ih većina nema novca za život, pa je česta slika prodaje humanitarne pomoći na ulicama i tržnici, a posljednjih nekoliko dana nisu izostale ni krađe u nekoliko trgovinskih objekata. Kako poručuju iz Savjeta za upravljanje migracija Općine Šid, spremno su dočekali veći broj migranata, poduzete su sve neophodne mjere, a očekivanja su da će se migranti duže zadržati na području te općine.

 

Na visini zadatka

 

Savjet za upravljanje migracijama formiran je u rujnu prošle godine, kada je krenula migrantska ruta kroz šidsku općinu. U Savjet su uključeni predstavnici lokalne samouprave, javnih poduzeća i ustanova, Crvenog križa, Doma zdravlja i svi ostali relevantni činitelji koji bi mogli odgovoriti na postavljene zadatke u vrijeme migrantske krize: 

»Mi smo i ranije dobro funkcionirali i rezultat je bio dobar. Incidenata nije bilo i iako je kroz šidsku općinu prošlo preko 700.000 migranata, građani naše općine to nisu osjetili. Nije bilo problema čak ni kada je u našoj općini ostalo ‘zaglavljeno’ 8-9 tisuća ljudi zbog sprječavanja njihovog protoka ka Mađarskoj, nisu mogli ući u Hrvatsku«, kaže predsjednik Savjeta za upravljanje migracijama Općine Šid Ivica Jović. 

»A bilo je i lijepih stvari. Poput rođenja djece na putu, zatim u bolnici u Srijemskoj Mitrovici, a jedan od naših policijskih službenika pronašao je svotu izgubljenog novca koji smo vratili migrantu. Dakle, svi su bili na visini zadatka i odradili su svoj dio posla onako kako treba. Otvaranjem prihvatnih centara u Šidu, kada su nam ponovno stigli migranti sada oni koje ne želi Europa, ponovno smo aktivirali sve naše aktiviste na terenu. Očekujemo da će ti ljudi duže ostati na ovim prostorima sve dok se ne riješi njihovo pitanje azila ili eventualno njihov povratak doma, ukoliko to budu  željeli. Nažalost, moram  reći da smo imali i nekoliko slučajeva krađa. Na ulicama grada sada su pojačane i policijske snage kako bi se preventivno spriječili incidenti bilo kakve vrste. Prihvatni centri su otvorenog tipa, oni se slobodno kreću, pronalaze načine da pribave materijalnu korist  prodajući pomoć koju su dobili i na druge načine poput krađa koje su se dogodile, a sve to kako bi pribavili sredstva da nastave svoj put. Nadam se da se to više neće događati, a da će građani šidske općine kao i nebrojeno puta do sada pokazati veliko srce i razumijevanje prema ovim ljudima«.  

 

Zdravstveno pokriveni

 

Sva tri prihvatna centra u šidskoj općini su zdravstveno pokrivena. Tijekom cijelog dana na usluzi migrantima je liječnička ekipa IDS i liječnička ekipa organizacije Vaha, a tu je i liječnička ekipa šidskog Doma zdravlja. Početkom  tjedna ponovno je aktivirana i organizacija Liječnici svijeta i Balkanski centar za migracije: 

»Veliki broj migranata je sa šugom i vaškama, ali smo im svima pružili odgovarajuću terapiju i oni su pod liječničkim nadzorom. Oni odbijaju izolaciju, mi pratimo njihovo stanje, a što se tiče drugih bolesti, nisu prisutne. Mi im pružamo svu neophodnu medicinsku pomoć i ono što Ministarsvo zdravlja očekuje od nas, tako i radimo«, ističe direktor šidskog Doma zdravlja dr. Krsto Kureš.

Prilikom posjeta prihvatnog centra u Šidu, u redu za topli obrok zatekli smo veći broj migranata, uglavnom mlađih muškaraca, koji su prema riječima predstavnika Komesarijata za izbjeglice uglavnom došli iz prihvatnih centara Subotice, Krnjače i sa željezničke postaje u Beogradu: 

»Iz dana u dan ih je sve više. Situacija je različita od slučaja do slučaja. Neki samo traže da prespavaju  i jedu i onda se ponovno vrate u Suboticu, a neki i ostanu ovdje. Sada su ovdje smješteni uglavnom samci. Obitelji ima nešto malo i uglavnom svi oni očekuju da nastave svoj put dalje ka Njemačkoj, ništa ih drugo ne interesira«, navodi Nenad Milovanov iz Komesarijata za izbjeglice.

 

Osmijeh i tuga

 

Imala sam želju upoznati se s tim ljudima porazgovarati s njima, upoznati se s njihovim sudbinama. Susretljivi ljudi iz Komesarijata ustupili su mi prevoditelja koji vrlo dobro zna farsi jezik. U sobama su smještene obitelji s malom djecom, koja trčkaraju po hodnicimima. Neki spavaju, odmaraju, neki razgovaraju, a oni mlađi se uređuju, šišaju, briju. Ono što je na mene ostavilo najjači dojam jesu njihovi osmjesi na licima, napose kod  majki i starijih ljudi. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati Sanju, bivšu zastupnicu afganistanskog parlamenta, jednu od najobrazovanijih žena u prihvatnom centru u Šidu. koja je skupa sa sinom Mustafom i suprugom, utočište za sada našla u šidskom  prihvatnom centru: »Ovdje sam dva tjedna. Prije toga sam boravila u Beogradu. Za sada nam je dobro. Dijete ima sve što je potrebno, ali ne želim ostati ovdje, želim ići dalje u Njemačku, raditi i stvoriti dom za svoje dijete«, kaže Sanja. 

Neki od mladih ipak ne mogu sakriti tugu, bijes, umor, jer se ne mogu pomiriti s tim da im je onemogućen put dalje. Ušavši u kamp da ih fotografiram, svi su pogledali u mene nadajući se da im donosim neku dobru vijest. Razgovarajući s njima, čula sam raznih priča i sudbina. Među ostalim, upoznala sam i Šalama Šinu, koji pet mjeseci boravi u kampu u Šidu: 

»Došao sam iz Iraka za Tursku, zatim sam otišao u Bugarsku, a onda u Srbiju. U  Mađarskoj sam bio u zatvoru četiri mjeseca, poslije čega su me poslali nazad u Bugarsku gdje sam  imao problema s mafijom. Oteli su me, uzeli od mene 5.500 eura, jedva sam se spasio. Onda sam  došao u Srbiju i ostao sam sve vrijeme u ovom  kampu. Moj cilj je da idem u Njemačku, a to je cilj svih nas. Ako ne budemo uspjeli u tome, ostat ćemo ovdje i tražiti azil, ako nam je takva sudbina«, kaže Šalam.