Arhiv tekstova

Direktorica tvrtke Pametan rast za poslovno savjetovanje, stručnjakinja za strateško i poslovno planiranje i EU projektni menadžment Stefania Skender, zajedno s psihologinjom Majom Grbić koja je veći dio svog života provela u iseljeništvu (Njemačka, Austrija), predložila je na 2. hrvatskom iseljeničkom kongresu održanom nedavno u Šibeniku osnivanje posebnog tijela pri Uredu predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović za uspostavljanje novih i jačanje postojećih veza između poduzetnika i znanstvenika u Hrvatskoj s onima izvan Hrvatske.

»S obzirom na to da Hrvata izvan Hrvatske ima približno jednako kao i Hrvata u Hrvatskoj, potrebno je na sustavan način jačati njihovu suradnju, posebnu onu između znanstvenika i poduzetnika, u cilju jačanja produktivnosti Hrvata i Hrvatske odnosno zaustavljanja iseljavanja mladih. Spomenuto tijelo bi imalo nestranačkog i stručnog voditelja/predstojnika koji bi se mijenjao svake 2 do 4 godine (jednom bi to bila osoba iz redova Hrvata izvan Hrvatske, a jednom osoba iz redova Hrvata u Hrvatskoj), te bi objedinjavalo i koordiniralo sve relevantne dionike iz domovinske i iseljene Hrvatske (ministarstva, agencije, zavodi, komore, institute, HUP, Maticu iseljenika, Katoličku crkvu, Ured za Hrvate izvan Hrvatske, Savjet Vlade, Fond Jedinstvo uz pomoć znanja i druge)«, navodi se u obrazloženju ovoga prijedloga.

 

Osnovati koordinacijsko tijelo

 

Problemska analiza koju su autorice provele je pokazala kako je ključan problem zbog kojeg je potencijal suradnje između hrvatskih poduzetnika i znanstvenika izvan Hrvatske s hrvatskim poduzetnicima i znanstvenicima u Hrvatskoj trenutno nedovoljno iskorišten upravo zbog nedostatka tješnje suradnje među relevantnim dionicima. Mišljenja su stoga kako je potrebno osnovati svojevrsno koordinacijsko tijelo.

Nakon provedbe temeljite analize stanja i izrade nove Strategije o odnosima Hrvatske s Hrvatima izvan domovine, tijelo bi tako, primjerice, pružalo potporu Hrvatima izvan Hrvatske koji žele investirati u domovinu na svakom koraku i proaktivno im pristupalo, te bi ih posebno usmjeravalo na projekte mladih, početnika, žena, osoba s invaliditetom te one na područjima od posebne državne skrbi, ali i na druge kvalitetne projekte u skladu sa Strategijom pametne specijalizacije Hrvatske.

Uz Strategiju je, smatraju Skender i Grbić, potrebno istovremeno izraditi i Bazu hrvatskih projekata pripremljenih prema metodologiji Europske komisije, te nositeljima projekata od posebne važnosti pružiti potporu prilikom pripremanja istih.

»Prema podacima Svjetske banke i Hrvatske narodne banke hrvatski iseljenici su najjači hrvatski strani investitor. Potrebno im je, stoga, posvetiti posebnu pozornost. Modeli za suradnju su brojni, a uz spomenuti tu je i mogućnost zajedničkog pripremanja i provedbe međunarodnih EU projekata, razvoja sustava mentoriranja (uspješni poduzetnici i znanstvenici izvan Hrvatske mentoriraju mlade u Hrvatskoj i obrnuto), privlačenja mladih studenata-Hrvata izvan Hrvatske na studije u Hrvatsku«, kaže Skender. 

Autorice su istaknule kako je potrebno prijeći iz jednodimenzionalnog u višedimenzionalan model suradnje. Napomenule su i kako spomenuto tijelo treba posebnu važnost pridavati olakšavanju pristupa informacijama svima zainteresiranima. Predlažu zato i da se sve sjednice novoosnovanog tijela prenose uživo, snimaju i pohranjuju online. Uvjerene su kako fokusiranjem na razvoj i budućnost ukupno 8 milijuna Hrvata zajedno može zaustaviti iseljavanje mladih i ubrzati rast hrvatskog gospodarstva.

Mogućnosti i prepreke financiranja projekata

 

Na kongresu u Šibeniku bilo je riječi i o mogućnostima financiranja poduzetničkih inicijativa kroz apliciranje na EU fondove. O tome kakve su mogućnosti i koji su zahtjevi i prepreke kod apliciranja na ove fondove Stefania Skender ima veliko iskustvo budući da je osnovna djelatnost njihovog poduzeća da na temelju analize potrebe klijenata »kroje« pakete usluga kako bi im pomogli identificirati koje su investicije i poslovne ideje unutar organizacije prioritetne, identificirati nacionalne i EU izvore financiranja i pomoći klijentima da unutar svoje organizacije stvore preduvjete za provođenje EU i drugih projekata.

»Što se tiče apliciranja na europske fondove, mladi imaju prepreku financiranja projektne dokumentacije zato što za bilo koji fond treba pripremiti projektnu aplikaciju, poslovni plan i slično i zaista bi se moglo i tu pomoći na način da im se isfinancira ta potrebna dokumentacija. Ovisno o visini financiranja, kompleksnosti dokumentacije ta sredstva nikada nisu manja od 1.500 eura, a što za nekoga tko tek nešto želi pokrenuti zna biti nepremostiva prepreka. Postoji taj jaz koji treba nekako premostiti, jer zaista u europskim fondovima a i u drugim izvorima financiranja postoji jako puno prilika za mlade ljude i druge skupine. Tako, primjerice, u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak postoje odlični programi gdje mladi mogu dobiti 2 posto kamate. Nekim našim mladim poduzetnicima za koje smo radili investicijske studije je odobreno, što znači to je zaista tu. Osigurano im je državno jamstvo tako da je kredit i na taj način osiguran, jer oni nemaju imovine. Ali netko im treba pomoći u pripremi te dokumentacije. Radi se o porezno-poduzetničkom savjetovanju, koji pravni oblik da otvore, u kojem trenutku, na što da paze itd. Ima tu jako puno pojedinosti«, objašnjava Skender.

Skender pojašnjava kako u cijelom ovome poslu treba znati kako osmisliti projekt da bude održiv, jer svaki projekt mora biti relevantan i usklađen ne samo s ciljevima tog natječaja ili programa i s ciljevima ciljne skupine s kojom će projekt raditi već mora biti relevantan i za organizaciju koja je prijavljuje. 

»Projekt mora biti nekakav logičan nastavak vašeg dosadašnjeg djelovanja i mora biti provediv s tim određenim proračunom u nekom određenom vremenskom roku. Mora biti financijski održiv i mora imati dobar odnos troškova i koristi jer, naravno, vi se natječete s drugim organizacijama i projektima i morate biti i donekle inovativni da biste se istaknuli.«

 

Svaki papir na svom mjestu

 

Na koncu, Skender ističe kako konzultantsko tržište nije izraslo slučajno jer za njim postoji realna potreba. Radi se, kaže, o jednom prilično  kompleksnom poslu koji treba znati raditi, a ljudi koji su nekim svojim svakodnevnim poslovima zaokupljeni nemaju vremena i jednostavno ne mogu to sami uraditi.

»Moram reći da zaista sve više i više traže konzultanske usluge i vjerujem da je to rezultat i dobrim dijelom predpristupnog razdoblja. Ove godine smo primijetili veliki porast svijesti po tom pitanju, svijesti da ne mogu sami jer su probali i možda nije dobro prošlo i sad su svjesni da im je potreban kvalitetan konzultant, koji će im jamčiti ono što može jamčiti. A konzultant može jamčiti da će poslovni plan biti izrađen po pravilima struke, da projekt neće pasti recimo na administrativnoj provjeri i da će svaki papir biti na svom mjestu, da neće pasti na provjeri prihvatljivosti. Znači, konzultant bi trebao jamčiti da je napravio preliminarnu analizu i da je zaista projekt, odosno nositelj, prihvatljiv. A na bodovanju kvalitete tu ne možete jamčiti, jer nikada ne znate tko će se drugi javiti i s kojom idejom ali ipak po broju bodova se vidi je li to zaista bilo kvalitetno urađeno«, kaže Skedner te dodaje kako od konzultanta treba uvijek tražiti da pokažu reference, ukoliko ih se želi angažirati.