Arhiv tekstova

Obično kada odem u grad po mirovinu, svratim u knjižaru i antikvarnicu Limbus na kraju Korzoa, »na čašicu razgovora« kako se to kaže; proćaskamo o događanjima, pogledam što ima interesantno od starih knjiga. Uvijek se može naći nešto što zaintrigira pasioniranog sakupljača knjiga. Nedavno mi je vlasnik pokazao jednu malu reprint knjižicu, sjećanja, neku vrstu memoara, dugogodišnjeg glavnog inženjera Subotice Istvána Frankla. Na pitanje koliko staje rekao mi je, uz malo šeretski osmijeh »poklonit ću ti je, ipak se radi o tvom prethodniku«. Odgovorio sam: »Pa da, samo on je bio malo duže u poziciji nego ja, a za njegovo vrijeme izgrađena je Gradska kuću i banja Palić, a ja sam želio graditi nekako drugačije kazalište od ovoga što je već godinama u gradnji!« On me upita: »A kada ćeš ti pisati tvoje memoare?« Odgovorio sam: »Možda uskoro«. No, ne plašite se, štovani čitatelji, ovo nije početak memoara, nego prikaz knjige Sjećanja (Emlékezések) Istvána Frankla i neke usporedbe sa sadašnjom situacijom. Sve više sam uvjeren da se povijest ponavlja. Često kao farsa.

 

Trideset godina glavni inženjer grada

 

Frankl je rođen u Subotici, a otac mu, koji se isto zvao (zato se u dokumentima dok mu je otac još bio živ, često potpisuje kao István Frankl mlađi) doselio se iz Egera, kada se oženio sa Subotičankom Margitom Vargom, koja je bila u rodu s dugogodišnjim gradskim inženjerom Pálom Karvázijem. Otac, isto kao kroničar grada I. Iványi, bio je profesor u subotičkoj gimnaziji. Kao mlad inženjer, s dvadeset pet godina, 1890. godine postao je glavni inženjer grada, kada je gradonačelnik bio Lazar Mamužić (gradonačelnik 18 godina). Prethodnik mu je bio Titus Mačković, a u inženjerskom uredu je započeo raditi zajedno s Gyulom Válijem. Praktički, njih dvojica su bili jezgra inženjerskog ureda. Poslije Mamužićeve smjene, pored novog gradonačelnika Károlya Biróa (gradonačelnik 1902. – 1920. isto 18 god.), mada sam kaže da su većina rukovodilaca smijenjeni, njih dvojica su zadržali svoja mjesta, i u službi su radili do 1920. godine, kada se Frankl preselio u Mađarsku. Iste te godine vlasti Kraljevine SHS su smijenile Gyulu Válija kao inženjera u uredu, a za glavnog inženjera grada postavili su Kostu Petrovića. Inače, u to doba gradonačelnikov mandat je trajao šest godina, a uz njega, kao predstavnik centralnih vlasti, tj. Vlade, bio je postavljen i glavni župan grada, član vladajuće partije i naravno pripadnik imućnijih plemića, kao vrsta kontrolnog tijela. On je imenovao glavnog inženjera, kako to kaže Frankl, i predsjedavao je sastancima gradske skupštine. Nešto slično je urađeno početkom devedesetih godina ovog stoljeća kada su s općinama paralelno formirani okruzi, kao veće ispostave vlade. Funkcija okružnog načelnika nije baš zaživjela, ali ostala je nepravedna podjela teritorija okruga, bar na sjeveru Bačke. Iz gore rečenog vidimo da nije uvek svrsishodno mijenjati rukovodeće kadrove, naročito ako se radi o tehničkim stručnjacima. Također, duži mandat gradonačelnika omogućio je i završetak planiranih radova. Shodno ovome možda je došlo vrijeme da se ispita učinak za dvanaestogodišnjeg mandata, ali i kasnije prvog čovjeka općine Subotica (jer nismo imali status grada) Józsefa Kasze.  

 

Kako je Frankl vidio grad, kada je postao glavni inženjer

 

»Subotica je bila jedno veliko selo, ljeti leglo prašine, a zimi i u kišno doba jedno more blata«, veli Frankl. Također misli da je grad bio samo jedan veliki »zimski salaš« u kojem su vlasnici salaša dolazili zimi prezimiti. On smatra da je otvaranje pruge Budimpešta – Zemun 1883. godine pridonijelo da Subotica iz naselja seoskog tipa postane pravo gradsko naselje. Danas je ponovo aktualna tema modernizacija pruge Budimpešta – Beograd. Ta pruga je izgrađena zahvaljuljući Sanstefanskom miru (1878.) kojom je Srbija dobila neovisnost. Tadašnje velike sile, prije svega Austro-Ugarska, ovu slobodu  su uvjetovale izgradnjom pruge Beograd – Niš. Pruga se tada popularno zvala Južna pruga, koja je imala protivnike u radikalima, koji su smatrali da će ona promijeniti »karakter naroda«. Tema je opet aktualna, samo je sada forsira druga velesila – Kina. Osobno, slažem se s mišljenjem Frankla i nadam se da će, ako pruga bude rekonstruirana i brza kako se to obećava, ponovno donijeti procvat našeg grada. A tek kako ćemo procvjetati kada bude gotova i obilaznica oko grada, tzv. Y-krak. Samo, treba to doživjeti. 

(Nastavit će se)