Arhiv tekstova

Proglašenjem nagrada, večeras (petak, 22. srpnja) završava 23. Festival europskog filma na Paliću. Uključujući i predfestivalski program, na ovogodišnjem Festivalu publika je imala prilike pogledati 103 filma u čak 13 programskih cjelina. U vremenu dominacije hollywoodske industrije, »stari kontinent« je još uvijek oaza umjetničkog i nekomercijalnog pristupa sedmoj umjetnosti, ocijenili su tijekom proteklih šest festivalskih dana njegovi gosti, od redatelja, scenarista, glumaca i drugih filmskih radnika, preko kritičara do novinara. O ovogodišnjem festivalu, te aktualnim pitanjima vezanim za europsku kinematografiju razgovarali smo s jednim od programskih selektora Petrom Mitrićem.

Što nam je ponudio ovogodišnji program, koje teme okupiraju autore čija smo ostvarenja imali prilike gledati na Paliću?

Program ovogodišnjeg Festivala nudi presjek suvremene europske kinematografije. Uspjeli smo dovesti gotovo sve filmove koje smo planirali i više nemamo prepreke kakve su postojale prije desetak godina.  Autori odabranih filmova imaju kritički odnos prema aktualnim društvenim događajima, a hrabro se hvataju u koštac s različitim temama poput ljudskih odnosa, politike, migranata... Jedna od tema koja se ove godine nametnula kao veoma prisutna je odnos roditelja i djece. Taj odnos je danas pomjeren, kako zbog silnih želja, borbe za egzistencijom, a čini se da i tehnološki razvoj i brzina protoka informacija, ali i samoga života, dolaze na naplatu. Također, čini se da su roditelji i djeca žrtve političkih igara u svijetu, od migrantske krize do suvremenog terorizma koji je usmjeren protiv običnih ljudi, dok su nekad mete bili političari. Obitelj danas nije ono što je bila tijekom povijesti kinematografije. 

Koji su bili kriteriji za selekciju filmova?

Osnovni kriterij selekcije bila je umjetnička kvaliteta filmova. To nisu dopadljiva ostvarenja, to su veoma slojeviti filmovi, umjetnička djela koja nam govore o suvremenom životu u Europi jasnije i detaljnije od tisuća vijesti u medijima.   

U kakvom ozračju nastaje aktualna europska kinematografija, koji su trendovi najuočljiviji?

U većini kina širom Europe potpuno dominira holivudska produkcija, čak i u razvijenijim zemljama koje njeguju svoju kulturu i umjetnost. Međutim, umjetnički film ima i dalje svoje uporište u Europi, od toga se ne odustaje. Glavne nagrade u Berlinu, Cannesu, Veneciji i Rotterdamu osvajaju upravo takvi filmovi, filmovi koji imaju što za reći. A čini se i da publika postaje sve zahtjevnija, nije više dovoljno ponuditi im spektakle, eksplozije i specijalne efekte. Jednostavno, film nije zabava, on ima svoj umjetnički kontekst. Javljaju se i neki novi koncepti u stvaranju filmova. Meni je zanimljiv koncept mladih redatelja u Rusiji i Mađarskoj, koji je nastao uslijed klanovske kontrole državnih filmskih fondova gdje autori sve češće snimaju filmove u vlastitoj produkciji, uz manje proračune, zadržavajući tako potpunu stvaralačku slobodu. Jedna od tendencija u očuvanju autorske slobode jest i  fundraising ili crowdfunding preko interneta.

Jedna od zanimljivijih selekcija je svakako Mladi duh Evrope koji nam tradicionalno predstavlja nove tendencije u filmu...

Ovaj program je već trinaest godina oaza novih tendencija u filmu, prikazujemo ono što kinematografiju vodi dalje. Aktualna su i pitanja pobune i slobode. Kada gledamo unazad, godinama su se teškom mukom osvajale neke slobode, kojih se danas tako lako odričemo. Iako se današnji svijet busa u slobode, kao najveće tekovine, ispada da je najveća tekovina ovog vremena u stvari konformizam kojega se rijetko tko spreman odreći. Filmovi iz programa Mladi duh Europe imaju oštrinu pobune i želju za razbijanjem utvrđenih obrazaca.

Izuzimajući javne televizije, europskog filma gotovo da ni nema na TV programima; rijetki su i u većini domaćih kina. U čemu vidite razlog za takvo stanje? 

Postoji još jedna gora stvar, na koju je ukazivao i Radoslav Zelenović dok je bio direktor Jugoslavenske kinoteke, to je da su na većini televizija ukinute odjavne špice filmova, čime se olako brišu ljudi koji su sudjelovali u njihovom stvaranju, a sve zarad reklama. To je nešto što boli. Kada je u pitanju ponuda, veliki marketinški magovi nam nude samo one sadržaje koji nas čine još većim potrošačima. U toj igri ispaštaju kultura i umjetnost.