Arhiv tekstova

Gubitkom veće količine vode i elektrolita iz tijela dolazi do dehidracije organizma. Povećani gubitak vode nastaje zbog povišene temperature tijela, proljeva, povraćanja i povišene temperature zraka, te zbog obilnog znojenja uzrokovanog povišenom fizičkom aktivnošću. Osim navedenih stanja dehidraciju može izazvati i uzimanje diuretika, lijekova koji se uzimaju radi sniženja arterijskog tlaka koji rade na principu povećanog izbacivanja tečnosti iz organizma. Također, mnogobrojna stanja poput dijabetesa, tuberkuloze, bronhitisa ili drugih bolesti mogu dovesti do povećanog gubitka tjelesne tekućine. Do gubitka vode dolazi i kod utopljenika, starih osoba koje zbog starosti ne mogu doći do vode, ali i kod dojenčadi i male djece koja također ne mogu doći sama do vode.

Kao što znamo, mehanizam za žeđ ne govori nam kada nadoknaditi tekućinu, jer osjećaj žeđi označava već početak dehidracije, pa je tekućinu najbolje piti u malim količinama tijekom cijelog dana.

SIMPTOMI: Na samom početku dehidracije najčešće nisu prisutni nikakvi simptomi, ali se mogu javiti suhoća u ustima, glavobolja i jaka žeđ. U sljedećem stupnju javljaju se suhoća i povišena temperatura kože, umor, vrtoglavica, grčenje u nogama i rukama, otežan govor. Kako se dehidracija povećava, javljaju se:

crvenilo lica

smanjena proizvodnja urina - iznimno rijetko mokrenje 

koncentriran urin tamnožute boje 

udubljenost očiju 

izostanak suza 

mučnina i povraćanje 

ubrzani rad srca i smanjenje krvnog tlaka

ubrzano plitko disanje. 

U teškim slučajevima javljaju se simptomi živčanog sustava: naizmenice depresija i povećana razdražljivost, delirij i koma nakon koje dehidracija može dovesti i do smrti. Ukoliko primijetite osobu koja izgleda zbunjeno i bunca, ima suhu i crvenu kožu, ubrzani puls, a koža joj je na dodir hladna i znojna, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, jer se ta osoba nalazi u velikoj opasnosti. Bolesniku odmah dati da pije tekućinu, najbolje vodu u kojoj ste prethodno rastvorili kuhinjsku sol, a zatim ga prenijeti do bolnice. 

PREVENCIJA: Kako bismo spriječili dehidraciju, potrebno je unositi vodu prije nego osjetimo žeđ. Tijekom ljetnih mjeseci, kada vladaju nepodnošljive vrućine, preporučuje se unositi najmanje čašu i pol vode svakih pola sata. Ako se bavite sportskim aktivnostima, potrebno je unijeti čašu i pol vode 20 do 30 minuta i prije vježbanja. Rješenje je piti tekućinu u malim količinama tijekom cijeloga dana. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti refleksno pijenje. Ne treba piti za vrijeme obroka kako ne bi došlo do razrjeđivanja želučanih sokova koji razgrađuju hranu.

DJECA I STARIJE OSOBE: Djeca nemaju dovoljno razvijen osjet za žeđ. Što je dijete mlađe ono dnevno treba unijeti vodu u količini otprilike 10-15 posto njegove tjelesne mase. Ako zbog povišene temperature, proljeva ili povraćanja gubi tjelesnu tekućinu, dnevna potreba za vodom se povećava. Za svaki stupanj povišenja tjelesne temperature, treba dodatno unijeti 10 grama vode po kilogramu tjelesne mase. Dojenčetu koje se hrani isključivo dojenjem nije potrebno dodavati tekućinu, jer majčino mlijeko sadrži dovoljno vode, dok je dojenčetu koje se hrani isključivo mliječnim formulama potrebno dodati vodu kako bi se izlučili nepotrebni minerali i produkti metabolizma.

Kod starijih osoba mehanizam osjećaja za žeđ smanjuje se s godinama. Simptomi dehidriranosti brzo se pojavljuju, pa prije nego što se javi osjećaj žeđi, treba redovito piti vodu, hladne i tople napitke i konzumirati juhe.