Arhiv tekstova

Na prekretnici stoljeća, između 1899. i 1901. godine, u Subotici je godišnje izdavano oko 200 građevinskih dozvola. Po godinama ti podaci su sljedeći: 1899. bilo ih je 220; 1900. – 170; 1901. – 225. Ovaj broj odnosio se na svih tadašnjih osam gradskih kvartova, a dozvole za gradnju izvan kvartova, kao što su sela, salaši u okolnim pustarama, kuće u vinogradima i voćnjacima, kao i vile na Paliću, svrstavane su u istu odrednicu »izvan kvartova«.

Stare građevinske dozvole s pratećim podacima pohranjene su i obrađene u Povijesnom arhivu, u okviru obimne povijesne građe dokumenata Gradskog vijeća slobodnog kraljevskog grada Subotica između 1861. i 1918. godine (ovaj fond nosi oznaku F: 2). Građevinske dozvole su samo mali segment tog velikog fonda, ali izuzetno interesantan, jer osim službenog odobrenja za gradnju, imena financijera, odnosno stanovnika grada – graditelja kuće, i adrese na kojoj se dozvoljava podizanje objekta, ostali su sačuvani i mnogi projekti tih zdanja (ne u svim predmetima). Danas, poslije stotinu i više godina, nacrti davnih projektanata većinom su u dobrom stanju, pogotovu oni izrađeni na debelom pausu, gotovo bez ikakvih oštećenja.

 

Kakve su kuće gradili

 

Dokumenta i spisi Gradskog vijeća u razdoblju između 1861. i 1918. godine podijeljeni su u nekoliko organizacijskih jedinica, kao što su, primjerice, skupštinski spisi, ured gradonačelnika, administrativno – upravni odbor, gradsko odvjetništvo, financijski odjel, inženjerski ured, vojni odjel itd.

Izdavanje dozvola za gradnju bilo je u nadležnosti inženjerskog ureda, to je bio jedan dio poslova ovog ureda. Građevinske dozvole, obuhvaćene u ovom fondu su iz razdoblja od 1875. do 1918. godine. »Sve građevinske dozvole su sređene kronološki, a u okviru svake godine po kvartovima (I. –VIII., a od 1883. i izvan kvartova). Predmeti svakog kvarta su sređeni po abecednom redoslijedu vlasnika zgrada. Na sređivanju građe ovog odjela radila je Marija Milodanović«, naznačeno je u opisima kojima je opremljena stara dokumentacija o građevinskim dozvolama.

Zaviriti u stare planove kuća je poput pogleda na ondašnje vrijeme, na želje, mogućnosti, stvaranje... Ima tu, među projektima, i vila, i velikih i skupih stambenih objekata, ali je najviše skromnih, »običnih«, dvosobnih kuća, koje osim soba imaju kuhinju i time je graditeljski plan zaokružen. Još i šezdeset – sedamdeset godina kasnije, u Subotici su mnoge kuće podignute po sličnom principu i sličnih gabarita, s dodatkom kupaone. Tako su, uglavnom, stvarana, takozvana, radnička naselja. A mnogi ih i danas smatraju idealnim krovom nad glavom, bez pretjeranih izdvajanja za gradnju, a poslije i za održavanje i režijske troškove.

 

Vučidol na kraju stoljeća

 

U četvrtom kvartu, na primjer, upravo na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće, podignuto je nekoliko lijepih komfornih građanskih kuća, na današnjem Somborskom putu. Četvrti kvart u to vrijeme obuhvaćao je i Vučidol, područje na obroncima stare rječice Vok (u narodu češće zvane »šanac«), gdje su, prema pisanju kroničara, placevi prodavani nakon isušivanja okolnog vlažnog terena, upravo krajem devetnaestog stoljeća. Primjerice, 1900. godine izdano je 5 građevinskih dozvola za gradnju kuća u Vučidolu, familijama Vojnić, Rudić, Nimčević, Kopilović...

Na sačuvanim projektima (uz pojedine građevinske dozvole nacrti objekta fale), kojima jedno stoljeće ničim nije narušilo vizualnu ljepotu, krovovi su, bar za dio njih, projektirani od trske. Mnogih objekata za koje je građevinska dozvola izdana tako davno, danas nema, barem ne u tada projektiranom obliku, ali su za naredna pokoljenja ostali sačuvani na crtežima i kao povijesna građa Subotice kroz vrijeme.