Arhiv tekstova

Kralja Tomislava naslijedio je Trpimir II. (928. – 935.) za kojega se pretpostavlja da je bio njegov mlađi brat. O Trpimiru II. postoji iznimno malo zapisa, a neki povjesničari smatraju da on nije niti postojao. Pojedini povjesničari (Ivan Lučić, Ivan Mužić) su smatrali da se zapisi iz 31. glave spisa Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio o arhontu Trpimiru odnose na kneza Trpimira dok hrvatski povjesničar Ferdo Šišić smatra da je riječ o kralju Trpimiru II. Na hrvatskom prijestolju od 935. do 945. godine nalazi se kralj Krešimir I. koji je uspio održati moć Hrvatske onakva kakva je bila za vrijeme kralja Tomislava. Tijekom njegove vladavine naglo je počela opadati moć bugarske države što je utjecalo da Mađari zauzmu njihove teritorije u istočnoj Slavoniji i Srijemu, a srpski knez Časlav Klonimirović uspio je obnoviti srpsku kneževinu pod vrhovnom vlasti Bizanta. Kralja Krešimir I. naslijedio je njegov stariji sin Miroslav (945. – 949.) koji je nakon četiri godine vladavine ubijen u građaskom ratu. Građanski rat protiv Miroslava počeo je ban Pribina (ban Gacke, Krbave i Like) kojem je Miroslav želio ograničiti banska prava, stoga je Pribina podržavao Miroslavovog mlađeg brata Mihajla Krešimira II. koji dolazi na vlast uz njegovu pomoć. 

 

Mihajlo Krešimir II.

 

Građanski rat koji je prethodio dolasku na vlast Mihajla Krešimira II. (949. – 969.) doveo je do  slabljenja Hrvatske koja više nije imala vlast nad otocima Braču, Hvaru i Visu. Također, srpski knez Časlav Klonimirović uspio je zauzeti veliki dio Bosne, a dalmatinski gradovi su se vratili pod vlast Bizanta. Hrvatska mornarica koja je tijekom vladavine kralja Tomislava imala osamdeset ratnih brodova spala je na trideset, dok podaci za kopnenu vojsku nisu poznati. Mihajlo Krešimir uspio je vratiti pod hravatsku vlast zapadni dio Bosne (do rijeke Vrbas), a također imao je i potpunu vlast na području između Drave i Save. Za hrvatsku povijesnu baštinu iznimno su važne dvije crkve kod Solina: svete Marije od Otoka i svetog Stjepana koje je dala sagraditi žena Mihajla Krešimira, kraljica Jelena. U crkvi svete Marije od Otoka sahranjena je kraljica Jelena, dok je crkvu svetog Stjepana odredila kao mauzolej hrvatskih vladara. Hrvatski arheolog Frane Bulić pronašao je 28. kolovoza 1898. godine pored današnje solinske crkve Gospe od Otoka temelje stare crkve i u njenom predvorju  razbijeni sarkofag kraljice Jelene koji je uspio rekonstruirati. Na sarkofagu je bio uklesan latinski epitaph: (in hoc) (t)UMULO Q(ui)ESCIT HELENA FAMO(sa) (quae fui) UXOR MICHAELI REGI MATERQ(ue) STEFANI R(egis) (pacemque) (obt)ENUIT REGNI. VIII IDUS M(ensis) OCT(obris) (in pac)E HIC OR(dinata) FUIT AN(no) AB INCARNA(tione) (Domini) DCCCCLXXVI IND. IV CICL(o) L(un) V. (ep) XVII (ciclo sol) V LUN. V. (conc)URRENTE VI. ISTAQ(ue) VIVENS FU(it) REGN(i) MATER FUIT PUPILOR(um) TUTO(rque) VIDUAR(um) ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS – prevedeno na hrvatski: »U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!«

 

Stjepan Držislav

 

Kralja Mihajla Krešimira naslijedio je njegov sin Stjepan Držislav koji je vladao od 969. do 997. godine, tijekom čije vladavine su se dogodile bitne promjene, kako u Hrvatskoj tako i u njenom susjedstvu. Nakon smrti srpskog kneza Časlava Klonimirovića, srpska kneževina je sve više propadala sve dok 971. nije postala dio Bizantskog carstva. Također, bizantski car Ivan Cimisk uspio je pokoriti i podunavsku Bugarsku. Ovo je prouzročilo utemeljenje nove bugarske države sa središtem u Ohridu kojom je vladao Samuilo koji je ubrzo proširio svoju državu na Srbiju, Bosnu, Srijem i primorje sve do rijeke Cetine. Ovo jačanje Bugarske države dovelo je da je bizantski vladar ponovno tražio Hrvatsku za svoga saveznika te je ustupio Sjepanu Držislavu upravu nad dalmatinskim gradovima kao nekada Tomislavu. Osim toga, bizantski vladar poslao je Držislavu kraljevsko znakovlje: krunu, žezlo, plašt i zlatnu jabuku te je Stjepan Držislav okrunjen kao kralj Hrvatske i Dalmacije. Sjepan ubrzo dolazi u sukob s duždom Petrom Orseolom, tj. s Mletačkom republikom koja je radi svojih dobrih odnosa s Bizantom i Njemačko-rimskim carstvom odbila plaćati Hrvatima porez za nesmetanu trgovinu po Jadranu, koji je plaćala još od doba kneza Branimira. Početkom ovoga sukoba umro je kralj Stjepan Držislav ostavi-vši tri sina: Svetislava Suronju, Krešimira i Gojslava.