Sav sam od zategnutog pruća
kraj mene je iskočila iz vjekova
crno sunce, iz njega pada
žuta slama…

Iz tame kašlju prozori salaša,
ta pjesma me prati u podzemlja.

Svirat ću ti pod usnama, Đulo,
da ti na prozore izađe duša,
svirat ću da ti na dlanu propišti suza,
svirat ću do jutra…

Nebom plovi kukuružna
a tebe nikad i nigdje nema,
prođe već i ova kamena godina,
kiše padaju, prašina mumla…

Duga ti je oko mlakog vrata,
iz očiju sijeva Vojvodina,
lopta dojke propela do zvijezda…

Đulo, kupit ću ti karuca
da ti se bekeš trucka,
od mene do mene
i danas i sutra….

(Vranče, potegni plug
u vrisak planeta…)