Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Bo­gat­stvo hr­vat­skog usme­nog stva­ra­laštva

U organizaciji Matice hrvatske u Zagrebu i zagrebačke Udruge za potporu bačkim Hrvatima 11. lipnja u palači Matice hrvatske održana je tribina o Balintu Vujkovu (1912. -1987.), hrvatskom književniku i sakupljaču narodnih pripovijedaka.
    O njegovom književnom radu i knjigama narodnih pripovijedaka govorili su književnik Branimir Donat, dr. sc. Janja Prodan, mr. sc. Sanja Vulić i književnik Milovan Miković, dok je književnik Lazar Merković priložio svoj rad naslovljen »O pjesniku ‘Cvjetova mećave’ ili o liku i djelu Balinta Vujkova«.
ODLIKE LOKALNOG GOVORA: U priloženom radu Merković među ostalim navodi: »Kao pisac te sakupljač narodnih pripovijesti Balint Vujkov je prošao najčešće pješice, diljem sada već sedam zemalja, istražujući obitavališta poglavito podunavskih Hrvata, Bunjevaca, Šokaca, Bošnjaka, Dalmata, Gradišćanskih Hrvata, Ilira, katkada i Srba, kako u Rumunjskoj, tako i u Mađarskoj, iznalazeći nam zajedničko narodno blago ponijeto iz pradomovine i dograđeno novim lokalnim koloritom u osobenim uvjetima kroz desetljeća i stoljeća«.
    Govoreći o »Antologiji bunjevačke erotske priče«, Branimir Donat je naveo kako priče Balinta Vujkova, pa tako i one erotske, motivski, tematski i u obradi, spadaju u vrhunska, europska djela iz ove oblasti, uspoređujući ih sa sličnim ostvarenjima u francuskoj, njemačkoj i ruskoj književnosti. Dr. sc. Janja Prodan i mr. sc. Sanja Vulić u svojim su radovima pokazale kako je Balint Vujkov, unatoč obrade i književne stilizacije sakupljene usmene predaje, uspješno sačuvao odlike svakog lokalnog govora kojeg je bilježio, što je od velikog značaja za hrvatsko jezikoslovlje.
PUČKA PRIPOVIJETKA: »Balint Vujkov započeo je sakupljački rad između dva svjetska rata. U subotičkom časopisu ‘Književni sever’ Milivoja V. Kneževića objavio je svoju prvu bunjevačku narodnu pripovijetku ‘Luda divojka’ 1932. godine. Uskoro pokreće književni časopis »Bunjevačko kolo« u kojem uz poeziju, prozu, eseje i druge radove znatan prostor posvećuje upravo pučkoj pripovijetki. Prvu knjigu, »Cviće i kamen« tiska 1938. godine u vlastitoj nakladi, dok je ‘Jabuka s dukatima’ iz 1986. godine njegova zadnja knjiga što ju je držao u rukama«, rekao je Milovan Miković napominjući, kako je sakupljački rad Balinta Vujkova trajao pedeset i pet godina.
    »Hodajući od izlaska do zalaska sunca, Balint Vujkov je pogledom pratio bezbrojna sagibanja nad pokošenim vlatima, nebrojene naklone zemlji i klasju, naklone kao znak istrajnosti. Gledajući u snoplje, u krstine, u risare, u žene i djecu što kupe svaku zaostalu vlat žita, gledao je kako izrasta riječ kojom se izriče snaga opstojnosti na vjetrometini. Pokazujući nam tu ljepotu što nas može i rastužiti, Vujkov nikada ne zaboravlja – u konačnici svaka zabilježena riječ postaje dragocjen izvor podataka za izučavanje rasprostranjenosti hrvatskih govora, dio cjeline hrvatskog jezika. Svaka je pripovijetka očica kojom je obujmljen prostor našeg usmenog i zabilježenog književnog pisma«, rekao je među ostalim Milovan Miković, izlažući svoj rad »Palimpsestni govor u djelima Balinta Vujkova«

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika