Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Župa Surčin i crkva Presvetog Trojstva

Kao prigradsko naselje Surčin se formirao u podnožju obronka Bežanijska kosa, koji se proteže uz Savu do Zemuna. Hrvati su, doseljavajući se u ovo naselje, zauzeli vrh tog obronka, a naseljavanjem su odredili i zemljište za gradnju crkve. Na tom zemljištu stajao je veliki drveni križ, dok je kasnije na tom mjestu izgrađena i crkvena zvonara u kojoj su bila dva zvona. Ispred  križa vjernici su napravili sjenicu ispod koje je služena misa. 
 
Osnivanje župe i crkve
 
Crkva u Surčinu sagrađena je 1896. godine. Bila je solidno izgrađena od cigle i pokrivena crijepom, a bila je lijepo uređena iznutra i izvana. U crkvi se nalazio jedan oltar s kipom Svetog Trojstva i dva manja oltara s kipovima Srca Isusova i Srca Marijina. Kako u crkvi nije bilo sakristija, svećenik se oblačio iza oltara gdje se nalazio ormarić s crkvenim ruhom. Crkva je imala i toranj s tri zvona. Kako je u crkvi vladao nered, velečasni Fischer je počeo uvoditi red. Prvo što je uradio jest da je djevojke smjestio u djevojačke redove ispred oltara, i svaka je imala svoje mjesto koje nije smjela mijenjati bez župnikove dozvole, a ako neka djevojka ne bi došla na službu Božju morala se ispričati ili bi bila potjerana iz reda. Zatim je crkveni prostor razdijelio na mušku i žensku stranu, tako da su muškarci sjedili na desnoj strani, a lijeva strana je bila za žene. Uveo je i kršćanski nauk za mlade, te je ženska mladež imala vjeronauk svake nedjelje poslije večernje mise, a muška je imala o Korizmi ili Adventu svake nedjelje poslije večernje mise. Godine 1938. dolazi do osnivanja samostalne župe Surčin, i u to vrijeme u Surčinu je bilo 152 katoličke obitelji. Za prvog upravitelja ove župe imenovan je 10. kolovoza 1938. godine Jože Peternjek, koji nije htio primiti imenovanje te je na njegovo mjesto došao Petar Fischer. Iste godine kada je imenovan velečasni Fischer je osnovao Treći red sv. Franje kojemu su pristupale samo starije žene. Ubrzo poslije osniva Križarsko bratstvo za mušku mladež i udrugu Mali križari za školsku djecu, dok je za oženjene muškarce postojalo Pjevačko društvo Zrinski. Svakog tjedna je tim društvima župnik držao sastanke i nastojao preko njih djelovati u duhu kršćanske obnove, a ta su društva priređivala svoje javne priredbe. Godine 2005. pastoralnu skrb o ovoj župi preuzima prečasni Marko Kljaić, koji je iste godine 22. kolovoza imenovan njenim upraviteljem. Odmah po dolasku na novu službu prečasni se zajedno sa svojim vjernicima upoznao s aktualnim potrebama župe i našao rješenja za tekuće probleme. U rujnu iste godine počelo je uređenje župnog doma. Na sakristiju crkve su stavljenje nove letve, njezin krov je pretrešen, a i uredila se unutrašnjost crkve. Godine 2006., osim na župnoj crkvi u Surčinu, započeli su i radovi na fasadi župne kuće, a 25. veljače 2007. započeti su i radovi na fasadi tornja i crkve, koji su završeni iste godine 22. travnja.
 
Župni dvor
 
Gradnja župnog dvora započela je 1930. godine, a iste godine župni je dvor u cijelosti bio završen. Sagrađen je od cigle i maltera, a sastojao se od 8 prostorija i velikog podruma, sobe su bile popođene daskom, a hodnici betonom. Uslijed nedostatka svećenika Surčin nije dobio samostalnog župnika i ostao je filijala župe Ruma, a župni dvor je iznajmljen za potrebe škole. Kako su se Crkvena općina i Upravna općina Surčin dogovorile za iznajmljivanje župnog doma za školu i nastavnički stan, morao se izbiti zid između dvije sobe kako bi se pretvorile u učionicu, a za nastavnički stan iznajmljena je soba i kuhinja. U svrhu vođenja zadrugarskih poslova jedna soba župnog doma iznajmljena je i Hrvatskoj seljačkoj zadruzi. 
 
Hrvatska škola  
 
Važan događaj u povijesti Surčina bio je otvaranje prve hrvatske škole 1859. godine. Na parceli koju je općina dala za gradnju škole već je bila izgrađena kuća koja je pripadala Crkvi. Kako je školski arhiv tijekom Prvog svjetskog rata bio uništen, broj učenika i način rada su nam do danas ostali nepoznati. Prvi učitelj ove škole bio je Anton Habenschus, koji je u Surčinu učiteljevao 16 godina. Nakon njega došao je učitelj Adolf Marković, koji je ostavio najdublji trag za sobom, on je naime osnovao gospodarsku podružnicu i učiteljsko društvo. Surađivao je s lokalnim novinama i pisao putopisne tekstove, a bio je veoma zaslužan za gradnju rimokatoličke crkve u Surčinu. Njegovim zalaganjem je 1894. godine sagrađena vrlo moderna školska zgrada i učiteljski dom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata obuka u školi je prekinuta jer ju je bila zaposjela vojska koja je uništila sav njen inventar. Poslije rata, uslijed povećanja broja djece, 1930. godine otvoren je još jedan odjel u hrvatskoj školi te je pokraj učitelja angažirana i učiteljica.
 Ana Dujić i Dario Španović
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay