Arhiv tekstova
Arhitektonsko naslijeđe Subotice
Pojam grada definiraju više međusobno isprepletenih mjerila: djelatnosti u kojima je zaposlena većina stanovnika, kulturni sadržaji, fizička veličina naselja, brojnost stanovnika itd. Premda već odavna postoji »mit« o Subotici kao najvećem europskom selu (drugim riječima: da ona nije pravi grad, no nije ni selo – ali, da je ipak bliže ovome drugom), mnogi dijelovi subotičke povijesti govore suprotno: dovoljno je sjetiti se tramvaja, kina ili vrtića, koji su se na teritoriju današnje države prvi puta pojavili u upravo u ovom gradu na sjeveru Bačke. U prilog urbanim karakteristikama Subotice svjedoči i njezina arhitektura. Upravo ovaj segment gradske povijesti predmet je u netom objavljenoga prvog toma dvojezične (srpsko-mađarske) knjige »Gradotvorci – Városteremtők«, čiji su autori subotičke arhitektice Gordana Prčić Vujnović i Viktorija Aladžić te subotički povjesničar Mirko Grlica.
ŠETNJA SUBOTIČKIM ULICAMA: »Gradotvorci« su prikaz povijesti 70 poznatih subotičkih kuća: od njihove izgradnje pa do današnjega dana, uz genealogijske i životopisne eksplikacije vezane za vlasnike objekata. Knjiga je zamišljena kao šetnja središnjim subotičkim ulicama: nakon uvodne riječi, autori su na zemljovidu gradskoga središta označili zamišljenu putanju šetnje duž koje su brojevima označene kuće o kojima je riječ u knjizi. Odabir objekata autori su temeljili na značenju i ljepoti objekta ili, pak, na osobitim arhitektonskim rješenjima. Grafički, knjiga podsjeća na djela izašla iz subotičke »radionice« Boška Krstića, ali se od njih razlikuje po tome što su središte knjige tekstualni a ne slikovni prilozi, a sami tekstovi nisu publicističke već stručne naravi (na momente su čak i znanstveni). Obim pripremljenoga materijala uvjetovao je da ovom prigodom bude objavljen tek dio istraživanja, dok će preostali obrađeni objekti biti objavljeni u drugoj knjizi. Tekst »Gradotvoraca« pisan je u dva stupca: u jednom stupcu je srpski, a u drugom mađarski, s time da se srpski i mađarski prilozi alternativno smjenjuju kao prvi kod svake od opisanih kuća. Kada je riječ o stubačnom tekstu, zanimljivost dizajna predstavlja njegova različita forma, koja ovisi o tome je li objekt o kojemu je riječ izgrađen u stilu moderne, secesije, eklektike ili baroka. Tekstualni dio je redovito praćen fotografijama kuća i njihovih vlasnika te skicama katastarskih čestica.
BUNJEVAČKA IMENA: Kao i uvijek kada je riječ o povijesti Subotice, njezin neizostavni dio čine i bunjevačka imena. Tako su, među ostalima, obrađene i najamne palače Mate Vojnića mlađeg (1845. -1930.), odvjetnika i dogradonačelnika, inače oca Dezidera Vojnića, župnika župe sv. Terezije Avilske, Alojzija Poljakovića (oko 1827.-1903.), profesora crtanja u subotičkoj gimnaziji, Laze Mamužića (1847.-1916.), najznamenitijeg subotičkog gradonačelnika, dr. Josipa Antunovića (1851. -1942.), upravnika subotičke bolnice i političara, Stipana Peić Tukuljca (1861-?), glavnog gradskog računovođe, te Dezidera Bilišića, trgovca, zatim porodična kuća Vojnićâ od Bajše, jedne od najvećih bunjevačkih plemićkih porodica, te kuće Grge Mukića (1811. -1868.), zemljoposjednika, Mate Vojnića starijeg (1842. -1892.), zemljoposjednika i gradskog odbornika, i Đure Vilova (? -1863.), subotičkog senatora. Naravno, osim imenâ osoba po kojima su ove subotičke kuće dobile svoje neslužbene nazive, mnoga druga bunjevačka imena spominju se kod promjena vlasnikâ objekata, ženidbenih veza itd. Neizostavno je i ime Titusa Mačkovića (1851. -1919.), najznamenitijega subotičkog arhitekta, čije se ime spominje »provlači« kroz veliki dio knjige.
»Gradotvorci« su zanimljiva zbirka priča o subotičkim zgradama, koje ne prestaju fascinirati posjetitelje, što osobito važi za objekte iz gradskoga središta. No, ne samo radi toga, već napose zbog svoje stručne i grafičke kvalitete, »Gradotvorci« su knjiga koju bi svaki zaljubljenik u Suboticu morao imati u svojoj knjižnici.
