Arhiv tekstova
Posjet tristogodišnjem salašu
Članovi Likovnog odjela Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« posjetili su salaš na Bikovu, koji je sagrađen prije 300 godina, a toga dana je umjetnicima poslužio kao inspiracija. Taj dan bio je namijenjen za druženje i slikanje. Cijeli dan članovi Likovnog odjela su proveli u prirodi, slikajući i stvarajući nove umjetnine.
U godišnjem planu Likovnog odjela postoji plan posjeta salašima, vikendicama ili drugim zanimljivostima. Točnije domaćinima koji cijene i potpomažu rad ovog odjela. To su uglavnom organizirani jednodnevni izleti, na kojima se članovi druže i stječu iskustva.
OD IDEJE DO STVARNOSTI: Ljudi koji vole umjetnost žele pomoći umjetnicima na taj način da im pruže mjesto gdje mogu raditi, kako je rekao predsjednik Likovnog odjela Josip Horvat. Tako je bilo i ovoga puta. Domaćica ovog salaša Marta Jaramazović izrazila je želju da se tu održi likovna kolonija, te da ostane uspomena na ovaj salaš. Ova ideja se rodila još početkom ove godine, no, sad je realizirana. To je na neki način edukacija članova likovnog odjela. Likovni odjel ima svoj ustaljeni raspored događanja. Naime, prve srijede u mjesecu članovi ovog odjela se sastaju u Galeriji dr. Vinko Perčić, gdje imaju radni sastanak. No, svake subote se sastaju i mladi, budući umjetnici i tu se na neki način osposobljavaju. S njima rade gosp. Pajo Kečenović i mr. Ante Rudinski. Mladim ljudima je pružena šansa da svoju maštu i ideje ostvare i pretvore je u stvarnost.
POVIJEST KOJA TRAJE: O salašu, koji ima dugu povijest, govorila nam je domaćica Marta Jaramazović i njena kćerka Ana Jaramazović. Salaš je sagrađen krajem 18. stoljeća, a gradio ga je Marko Jaramazović. Drugi vlasnik salaša je bio Nikola Jaramazović, Markov sin, zatim njegov sin Josip Jaramazović te Josipov sin Nikola Jaramazović. Nikolin sin je bio Pere Jaramazović, a njegova kćerka Ana Jaramazović ima kćerku Margaretu Jaramazović, a ona malu Anu Jaramazović. Tako da je na ovom salašu do sada bilo osam koljena. Svi nose prezime Jaramazović i po tome je ovaj salaš i poznat. U narodu je poznat kao Jaramazov salaš. Na salašu već osam godina, od kada je umro Pere Jaramazović, više nitko ne živi, no, na salaš svi rado dolaze i tu se okupljaju. S obzirom da salaš ima dugu tradiciju, kako su nam rekle Ana i Marta Jaramazović, dok su one žive, salaš se neće rušiti. Marta Jaramazović nam je ispričala kako je ona došla na ovaj salaš 1959. godine, kada se vjenčala sa sada pokojnim Perom Jaramazovićem. Oni imaju tri kćerke Anu, Miru i Loziku i sina Blaška. Pa kako je rekla Marta Jaramazović, nada se da će netko voditi brigu i o ovom salašu. »Trideset sedam godina svog najljepšeg života sam provela ovdje na ovom salašu i uvijek kad dođem u mislima su mi najljepše uspomene s ovog salaša«, napomenula je vlasnica Marta.
Nekima su se na ovom salašu probudile drage uspomene, a nekima ideje. Slikari su vrijedno radili i napravili mnoštvo slika. Kako nam je rekao predsjednik ovog odjela, pred njima je i jedan veliki događaj – likovna kolonija »Bunarić 2004«. Pripreme oko organiziranja ove kolonije su već započele, imenovan je odbor, određen je termin u okviru »Dužijance 2004.«, u mjesecu kolovozu. Ova kolonije će biti održana na salašu gosp. Paje Đuraševića. Očekuju se i gosti iz Hrvatske, Mađarske, te gosti iz Bosne i Hercegovine. Ova kolonija će imati međunarodni karakter.
