Arhiv tekstova
Bačka i Banat
Na dan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja, Subotička biskupija je uz zaštitnika župe i sjemeništa proslavila 25. obljetnicu ustanovljenja i osamostaljenja biskupije i 30. obljetnicu sjemeništa »Paulinum«, te završetak ekumenske molitvene osmine. U kapeli sjemeništa u jutarnjim satima služena je misa. Domaćin, biskup subotički Janos Pénzes, na početku slavlja pozdravio je najčasnijeg gosta i predvoditelja liturgije pronuncija Svete Stolice u Beogradu, msgr. Gabriela Montalva, te beogradskog nadbiskupa i metropolita msgr. Franca Perka, kotorskog biskupa msgr. Ivu Gugića, zrenjaninskog biskupa msgr. Laszla Huzsvara i vikara za Srijem biskupije Đakovačke i srijemske Stjepana Milera.
U koncelebriranoj misi za profesore, odgojitelje, poglavare, sjemeništarce s njihovom rodbinom i ostale nazočnike, sudjelovali su i rektor sjemeništa, msgr. Josip Mioč te prefekt Mato Jakobić.
Usprkos tegobnim vremenima i ratnoj histeriji, koja je s područja Subotičke biskupije otjerala već veliki broj katolika, poslijepodnevnoj svečanosti u bazilici sv. Terezije Avilske bili su nazočni i predstavnik Srpske pravoslavne crkve Vasilije Protić, koji je tu bio u ime Irineja Bulovića, predstavnik Evangeličke crkve Istvan Batori, predstavnik Reformirane Kristove crkve Emil Poth te predstavnici državnih i gradskih vlasti József Kasza i Stanka Kujundžić.
PEDESETA OBLJETNICA SAMOSTANA: Na svetkovini Krista Kralja svečanim misnim slavljem u franjevačkoj samostanskoj crkvi u Novom Sadu proslavljana je pedeseta obljetnica osnutka i postojanja samostana u tome gradu. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je subotički biskup Ivan Pénzes, a kako su tamošnje vlasti zabranile ulazak u tzv. Saveznu Jugoslaviju provincijalu hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ocu Mirku Mataušiću, tamošnjim franjevcima i vjernicima jubilej je čestitao fra Marijan Kovačević, provincijalov delegat iz samostana u Subotici. Franjevački samostan u Novim Sadu zaživio je u kući koju je franjevcima darovao Matija Leh, župnik iz Gajdobre. Najveći broj franjevaca u samostanu se nalazio u vrijeme doseljenja. U jesen 1944. godine ondje su trojica franjevaca: gvardijan Krizostom, te otac Krištof i otac Mihalj. U listopadu ih odvode partizani i ruska vojska. Oca Krizostoma, gvardijana, htjeli su ostaviti zbog bolesti i procjene da je »star«, no on nije htio ostati bez braće te su poveli i njega na put bez povratka. U vojarni novosadske riječke mornarice vjerojatno je bio mučen i prvi je umro, a za grob mu se ne zna. Druga dvojica franjevaca povedena su s ostalim muškarcima prema Inđiji s usputnim zaustavljanjem u Petrovaradinu, gdje su proveli noć u ispovijedanju. Na putu prema Tekijama, Gospinom svetištu, jedna je partizanka s posebnom brutalnošću maltretirala, fizički i verbalno, oca Krištofa, govoreći mu neka ga spasi djevica Marija, čiju krunicu nosi. Iscrpljen, otac Krištof nije mogao nastaviti pješačenje te ga stavljaju na jedan ruski vojni kamion u kojeg jedan ruski vojnik uskače i ubija ga rafalom iz automata. Tijelo ubijenog oca Krištofa vjerojatno je sahranjeno u zajedničku grobnicu u predgrađu Inđije. Otac Mihalj, jedini od braće, stiže u Inđiju 2. prosinca 1944. godine, a vraća se iz logora i prvu sv. misu drži za Božić iste godine, poslije podne u 16 sati. Od 1987. godine novosadski samostan postaje kuća filijala samostana u Zemunu. Premda nikada nije imao župu u gradu, taj su samostan vjernici rado pohađali sudjelujući osobito u misnim slavljima i u sakramentu pokore. Franjevci su se uključili u kulturni život, zalažući se oko katoličkog tiska. Godine 1982. utemeljeno je izdavačko poduzeće »Agape« koje je poslije prošireno i tiskarom. Do godine 1991. pravno je to bila sekcija za mađarska izdanja zagrebačke Kršćanske sadašnjosti, a od te godine kao privatno poduzeće. Početkom devedesetih ondje je prvi put u povijesti sastavljena i tiskana biblijska konkordancija na hrvatskom jeziku.
HRVATI U BANATU BEZ SVEĆENIKA: Najveća enklava Hrvata u Banatu je Pančevo, u kojemu uz ostale živi oko sedam tisuća Hrvata. Pančevo je treći grad po popisu stanovnika. U njemu je uz spomenutih oko 7.000 Hrvata još oko 13.000 katolika, uglavnom Mađara. Hrvata katolika još se očuvalo i živi u banatskim selima Opovo, Starčevo, Perlez, Bika i Ivanovo. Nažalost, danas tu nema ni jednog Hrvata katoličkog svećenika koji bi dijelio sudbinu hrvatskih katolika u tim mjestima. U Pančevu je lijepa i velika samostanska crkva posvećena sv. Karlu Boromejskome, sagrađena prije 1718. godine, a njom upravljaju franjevci konventualci ili bolje rečeno, upravljali su. Zvona crkve sv. Karla Boromejskog na omalenom Štrosmajerovom trgu, kojega zatvara crkva sa samostanom u Ulici Vuka Karadžića 1, ne zvone osim nedjeljom, a crkvena vrata su otvorena samo za dan nedjeljnih svetih misa. Samostanski telefon ne odaziva se na pozive, a veliki starinski zidni satovi na dugom hodniku i u svečanoj blagovaonici ne otkucavaju minute i sate. Kao da se sve zaustavilo odlaskom mladog župnika fra Ivana Kovačevića koji je u istome gradu i samostanu proveo nepunih osam godina, živeći sa svojim župljanima Hrvatima, Mađarima, Bugarima i ostalim katolicima i dijeleći s njima i dobro i zlo svakidašnjice.
