Arhiv tekstova

Radio je, bez sumnje, najbrži i najpristupačniji medij. Dovoljno je posjedovati najjednostavniji (najjeftiniji) radioaparat, nekoliko baterija i »most« do najsvježijih informacija je »otvoren«. Možete ga slušati u kući, automobilu, na ulici, plaži, u divljini ili jednostavno bilo gdje, uz uvjet da već spomenute baterije nisu ispražnjene.

Radio sustav: Radio je komunikacijski sustav koji funkcionira koristeći elektromagnetske valove koji se šire kroz prostor. Zahvaljujući svojim specifičnim karakteristikama radiovalove uobičajeno razvrstavamo prema njihovoj frekvenciji tj. učestalosti (broju ciklusa u sekundi). Kratki valovi imaju najvišu frekvenciju, dok posve logično dugi imaju najniži ciklični niz. Oznaka Hertz, kojom se mjeri brojka ciklusa u sekundi, nadjenuta je u čast njemačkom radio pioniru Heinrichu Hertzu, pa tako 1 kilohertz iznosi 1000 ciklusa u sekundi, megahertz je 1.000.000, a gigahertz iznosi čak 1.000.000.000 ciklusa u trajanju od samo jedne sekunde. Interesantno je kako u vakuumu svi elektromagnetski valovi putuju ujednačenom brzinom od 300.000 km u sekundi. Laički pojašnjeno, cijeli radijski sustav djeluje na principu odašiljača i prijamnika (receivera), uz pomoć kojih se vrši »distribucija« različitih radiovalova.

Povijest: Mnogi izumi na polju izučavanja elektriciteta doprinijeli su razvoju i finalizaciji patentiranja radio sustava, ali se za najrealniju povijesnu odrednicu nastanka ideje o ovom medijskom fenomenu uzima 1873. godina i publikacija Britanca James Clerk Maxwella u kojoj je znanstveno pojasnio teoriju elektromagnetnih valova. Nekih petnaest godina kasnije već spomenuti Nijemac Hertz generira radiovalove električnim načinom. Sljedećih godina postupno su otkrivana brojna svojstva i mogućnosti ovih valova, pa je tako ustvrđeno kako oni mogu dosegnuti ogromne daljine (1901. godine ustanovljena je transatlantička komunikacija). Ali cijeli razvoj radijskih sustava tekao je, na neki određeni način i sa razvojem moderne elektronike oličene u pronalasku elektronskih cijevi. No, povijesnim ocem radija smatra se talijanski inženjer i izumitelj Guglielmo Marconi koji je uspio prvi razviti emitiranje i slanje signala na duljinu (1896. godine – 1,6 km, 1897. – 29 km, 1899. – uspostavio je komercijalnu svezu između Engleske i Francuske, da bi 1901. – uspio »premostiti« i cijeli ocean). Za svoje izvanredne uspjehe na polju radijske inventivnosti 1909. godine Marconi je podijelio Nobelovu nagradu za fiziku s njemačkim fizičarem Karl Ferdinandom Braunom.

Praktična stvarnost: Poput televizije, s kojom je često u neraskidivoj egzistencijalnoj svezi (Radiotelevizija), radio danas doživljava tehnološki napredak, posebice razvojem svemirsko-satelitske komunikacije. Uz pomoć satelita »premošćen« je cijeli svijet. Radio se sluša na svim kontinentima, slušaju ga i odrasli i djeca, i bogati i siromašni, jednostavno svi oni koji bi željeli biti informirani ili se jednostavno žele zabaviti uz glazbene brojeve kojima obiluje svaki radijski program. Razvojem telefonije radio je prerastao u posve »živi« medij u čijem stvaranju direktno, u komunikaciji voditelj-slušatelji, učestvuju oni kojima je program i namijenjen. Stoga je današnji utjecaj radija, zbog njegovih mogućnosti brze korekcije informacija, nenadmašiv u odnosu prema drugim javnim medijima. Prije svega u svojoj apsolutnoj dostupnosti svakome stanovniku našeg planeta