Arhiv tekstova

U organizaciji Centra za ženske studije i Osnovne baletne škole »Raičević«, u Subotici je održana promocija knjige pod nazivom »55 godina Baletne škole u Novom Sadu«. Promocija je održana 20. svibnja u Plavoj vijećnici Gradske kuće. 

O knjizi i baletnoj sceni u Vojvodini govorila je autorica knjige prof. dr. Svenka Savić, redovita profesorica psiholingvistike na Odjelu za srpski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, zatim ravnateljica Novosadske škole Olga Malivuk i ravnateljica Osnovne baletske škole »Raičević« u Subotici Milica Vasiljev Raičević. Baletna škola u Novom Sadu osnovana je 1947. godine pod nazivom Kazališna škola-baletni odjel, sa zadatkom razvijanja kadrova za potrebe baleta SNP u Novom Sadu. Godine 1979., škola mijenja naziv u »Baletna škola« koji nosi i danas. 

OSOBNA ISKUSTVA: Od tada pa do danas Baletna škola raste i širi se, usavršava program i profil rada. Mnogi učenici su odlazili i odlaze u svijet, gdje šire slavu ove škole, prezentiraju svoja znanja i prikupljaju nova, istodobno u školu dolaze stručnjaci za balet iz cijelog svijeta. U knjizi »55 godina Baletne škole u Novom Sadu« odabran je specifičan način prikazivanja njenog razvoja. O tome govore osobna iskustva diplomiranih učenica i učenika. Povijest ove škole su gradile osobe, danas uglavnom poznati igrači, koji nemaju prilike govoriti o sebi, budući je balet komunikacija pokretima. Od ukupnog broja diplomiranih u ovoj školi, manji dio je ostao u Baletu SNP, a veći dio je svoju budućnost potražio u nekim drugim plesačkim centrima. Uočen je i razlog za odlazak. Jedan od razloga zašto mladi ljudi odlaze u druge centre je taj, što je baletni vijek izuzetno kratak, te ako nema mnogo šansi za igranjem ovdje, sreća se traži na drugom mjestu. Još jedan od razloga odlaska mladih ljudi se odnosi na muške igrače. Jedan od tih razloga je pogrešno shvaćanje profesije »baletni igrač«, kao i mala zarada u ovoj profesiji. U drugim sredinama ova profesija se više društveno i ekonomski vrednuje« rekla je prof. dr. Senka Savić. 

STVARNOST ŽIVOTA: Iz životnih priča igrača i igračica, koji su stasali iz Baletne škole u Novom Sadu, u knjizi je prikazan način na koji su se formirali novi trendovi u igri, uglavnom uz velik napor i doprinos individua, koje su željele nešto novo da uvedu ili mijenjaju. Također je prikazana surova svakidašnjica u kojoj rade i pedagozi i igrači u situaciji, kada još mnogo toga u zakonodavnom domenu nije regulirano. Životne priče diplomiranih učenica pokazuju koliko je toga urađeno u podizanju plesačke svijesti. Učenice Baletne škole su izgrađivale kulturnu mapu igre, zahvaljujući osobnoj inicijativi, hrabrosti i upornosti. To naročito pokazuje osnivanje i trajanje baletne škole »Raičević« u Subotici, zatim u Kikindi, Zrenjaninu, i drugim mjestima u Pokrajini. Do sada taj nevidljivi dio rada i ljubavi plesačica nigdje nije jasno prikazan kao u ovoj knjizi.