Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Otkad i otkud 25. prosinac

Na Božić, 25. prosinca, kršćani se sjećaju rođenja Isusa Krista i slave Boga »koji posla svoga Sina, rođena od žene«. (Gal 4,4). Dan Isusovog rođenja, kao ni mnogih drugih ljudi staroga vijeka, nije poznat. Stoga je 25. prosinac samo dan kada se slavi Isusovo rođenje.
    Prema najstarijim podacima (3. vijek), Božić se slavio u proljeće. Ako je prvi dan stvaranja svijeta bio na dan proljetne ravnodnevnice 25 III, kako su tada neki mislili, onda četvrti dan, 28. III, kada je stvoreno sunce, treba slaviti Kristovo rođenje, jer je on »Sunce Pravde« (Mal 3,20; Vlg 4,2). Negdje se Isusovo rođenje slavilo zajedno s poklonom tri kralja, Isusovim krštenjem u Jordanu i sa svadbom u Kani, kao blagdan Bogojavljenja.
    Prema starim spisima u Rimu se 336. i 354. godine Isusovo rođenje slavilo 25. XII ne kao historijski dan njegovog rođenja, već kao liturgijski dan. Zašto 25. XII?
KULT BOGA SUNCA: Poganski Rim osvajanjem svijeta uzimao je i prisvajao što mu se svidjelo. Pa i kult boga sunca iz raznih religija: Mitru, indoiransko božanstvo sunca i svjetlosti, Apolona, grčkog boga svjetla i sunca. I sirijski i egipatski kult Sunca imao je udjela u rimskim svečanostima. Grčki bog Helij u Rimu je prozvan Sol invictus.
    »Rođenje nepobjedivog Sunca« – »Natalis Solis Invicti« slavilo se 25. XII. Car Aurelijan (270.-275.) sagradio mu je 270. g. hram, a 275. proglasio je 25. XII državnim blagdanom. Pokušao je odobrovoljiti vojnike, izrazite štovatelje ovog božanstva. Nije uspio, srušili su ga te iste godine.
    Nakon Milanskog edikta 313. godine kršćanstvo se naglo počelo širiti. Novi kršćani nisu odmah zaboravili, niti se odrekli svojih dotadašnjih običaja i navika, pa ni dugogodišnjeg kulta sunca. Rimska Crkva, držeći se Isusovih riječi »Ja sam svjetlo svijeta« (Iv 8,12), počela je 25. XII. slaviti Kristovo rođenje. Jer je On »Sunce koje nas je pohodilo s visine« (Lk 1,78) i »Svjetlo koje rasvjetljuje pogane« (Lk 2,32). I kao što je svjetlost i toplina vidljivog sunca, izvor ovozemnog života, tako je Isus Krist davatelj vječnog života.
    I Židovski blagdan Hanuke, Posvećenje hrama, slavio se i slavi 25. dana mjeseca Kisleva (studeni/prosinac), a obilježavao se paljenjem svjetla. Na taj je dan i Isus bio u hramu: »Tada se slavila svetkovina Posvećenja hrama. Bila je zima« (Iv 10,22).
Tijekom IV. i početkom V. stoljeća 25. XII. prihvaćen je kako na Zapadu tako i na Istoku: u Antiohiji 375, Aleksanriji 430. godine kao dan Isusovog rođenja.
ULOGA OPATA DIONIZIJA: Godinu Isusovog rođenja, koju i danas stavljamo kao datum, unio je u kalendar opat Dionizije Mali (470-550). On je na zahtjev pape Ivana I (523.-526.) uskladio rimski i aleksandrijski način određivanja kada treba slaviti Uskrs.
    Po njegovom računu Isus se rodio 25. XII. 753. godine od osnutka grada Rima. To je prva godina »prije Krista«. A slijedeća, 754. godina, prva je godina od rođenja, odnosno od Utjelovljenja Kristova (25. III.), i prva godina »poslije Krista«.
    Ova, »kršćanska era« ili »nova era«, postepeno je prihvaćena. Kada su se prema njoj uskladile godine vladanja pojedinih vladara i protekla zbivanja, ustanovila su se i pogrešna datiranja. Opatu Dioniziju promaklo je nekoliko godina, što on za svog vremena nije mogao ustanoviti. No, on nije unio nultu godinu za Isusovo rođenje, pa se i godina u kojoj se rodio računa »prije Krista«.
    U Bibliji koja ima priložen komentar, teološkim spisima i enciklopedijama stoji da se Isus rodio 6. ili 7. godine »prije nove ere«.
    »Isus se rodio u dane kralja Heroda«, čitamo u Evanđelju (Lk 1,5). Saznavši da se rodio »novi kralj«, naredio je »da se u Betlehemu i njegovoj okolici poubijaju sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u magâ« (Mt 2,1-16).
    Herod je vladao od 37. do 4. godine stare ere. Prema tome, Isus se rodio godinu i po, ako ne i dvije, prije Herodove smrti, tvrde poznavatelji Sv. pisma i povijesti.
    Znao je Dionizije sve što piše u evanđelju. Znao je i da je Ivan Krstitelj počeo propovijedati »petnaeste godine cara Tiberija« (14-37); i da je »Isusu kad je nastupio bilo oko 30 godina« (Lk 3,1.23). On je od toga pošao, ali nije istraživao godinu Isusovog rođe-nja, već kada treba slaviti Uskrs. A to je ovisilo – koliko je dugo Isus javno djelovao i kada je umro. Da li uoči Pashe 8. IV. 30. godine, što je prihvatljivije, ili 33. kada je Pasha bila 4. I.V, za koju se, izgleda, Dionizije odlučio i prema njoj zaključio godinu rođenja.
ZVIJEZDA ISUSOVA: O »zvijezdi Isusovoj« i svjetlu koje se javilo, kada se Isus rodio, postoje razna tumačenja. Da li je ta »zvijezda repatica«, komet Halley-a Edmond (1656.-1742.), koji se povremeno može vidjeti, ili je to neka druga svjetlost? Astronom i matematičar Johannes Kepler (1571.-1630.) izračunao je da su se 7. g. prije nove ere Jupiter i Saturn našli u sazviježđu Ribe u istoj ravni sa Zemljom i Suncem (konjunkcija) pa su izgledali kao jedna sjajna zvijezda.
    Koncem XX. st. i Michael R. Molnar tvrdi da je zvijezda iz Matejevog evanđelja svjetlost koja je nastala kad su se Jupiter, Saturn, Sunce i Mjesec našli u istom pravcu prema Zemlji u sazviježđu Ovna. A to da je bilo 7. IV 6. godine prije nove ere, kako je zabilježeno na jednom od rimskih novčića. Istraživač Mark Kidger tvrdi da je ta zvijezda bila supernova koja se javila krajem ožujka i početkom travnja 5. godine prije nove ere.
    Ovakva i slična astrološka tumačenja ako se i čine vjerojatna, da li su točna? Ako su magi vidjeli takvu svjetlu zvijezdu, kako da je nije vidio narod u Jeruzalemu?
Zvijezdano nebo za ljude dalekog Istoka bio je izvor mnogih saznanja i predviđanja. Pojedine zvijezde predstavljale su kraljeve određenog područja, a njihov položaj s drugim zvijezdama nagoviještalo buduće događaje. U XX. stoljeću pronađeni su dokumenti iz antičke astrološke škole u Siparu u Babilonu. Oni detaljno prikazuju ko-njunkciju Jupitera i Saturna u 7. g. prije nove ere, čitali smo u novinama osamdesetih godina prošlog stoljeća.
    Da li su takva tumačenja samo bespotrebna opterećivanja evanđeoskog teksta?
Kako su magi s Istoka zaključili da su »vidjeli zvijezdu novorođenog židovskog kralja, te su došli pokloniti mu se« (Mt 2,2), ne znamo. Ali znamo da se Bog pojavljuje i kao Prosvjetljenje. Ako je Bog pastire podstaknuo neobičnim svjetlom koje za druge ništa nije značilo, prosvijetlio je i vodio mudre ljude dalekog Istoka do Isusa.
I »Šimun potaknut od Duha Svetoga dođe u hram upravo kad su nosili Isusa…« (Lk 2,27). I na Jordanu iznad Krista pojavilo se Svjetlo – Duh Božji koji druge prosvjetljuje.
PREPLITANJE RELIGIJA: Kolikogod su tadašnje kulture bile različite i udaljene, nisu bile posve zatvorene cjeline. Mudri pojedinci iz drugih sredina poznavali su neke zapise i svete spise drugih naroda. Zanimalo ih je što drugi znaju, vjeruju, očekuju…
    U drevnim religijama ima dosta sličnih pojava i učenja. Postoje sličnosti koje su iz jedne religije prešle u drugu, a neke sličnosti ukazuju na zajednički izvor.
 Poneko predbacuje kršćanima kako je Marija s Isusom na rukama plagijat. Jer i egipatska boginja Izida drži boga Horusa na grudima, a sunce joj na glavi između dva roga. Ponegdje se spominje i djevičansko začeće i rođenje. A Hinduizam govori o deset avatara, Božjih dolazaka na svijet…
Razumljive su sličnosti između pojedinih drevnih i velikih religija. Svaka religija govori o jednom ili o više bogova, drugom svijetu, čovjekovoj grešnosti, spasenju.
    Religija je više, a jedan je Bog – Stvoritelj svih ljudi. On želi da se svi ljudi spase. Njegovo iskonsko obećanje o dolasku Spasitelja na svijet sačuvano je u narodu koji je štovao jednog Boga. To je obećanje po prorocima ponavljao i dopunio gdje će, po kome, kada i kako će doći Spasitelj.
    Ta su proročanstva usmenim prenošenjem dopirala do raznih ljudi i krajeva. Došla su i do štovatelja više bogova. Oni su ih tumačili na svoj način: kako su se već dogodila nekom bliskom ili daljem srodniku glavnog božanstva, a ne da će se tek dogoditi.                      
                     g

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika