Arhiv tekstova

Želimo očuvati hrvatski identitet

Prije šezdeset godina Hrvati u Petrovaradinu su imali aktivan kulturni, umjetnički i sportski život u oko deset društava i sportskih organizacija. Od tada sve donedavno nije postojalo niti jedno hrvatsko društvo. U želji da sačuvaju kulturno i umjetničko blago, kao i običaje Hrvata u Petrovaradinu od zaborava, grupa građana je inicirala osnivanje hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva, koje je ponijelo ime hrvatskog velikana, bana Jelačića. Za prvog predsjednika HKPD »Jelačić« izabran je Petar Barbek.
4Kako je došlo do osnivanja HKPD »Jelačić«?
Nakon jednog ugodnog i nadasve inspirativnog razgovora, znao sam da ćemo, konačno, poslije šest desetljeća, osnovati Hrvatsko-kulturno prosvjetno društvo u Petrovaradinu, u kojem su Hrvati u značajnoj mjeri počeli gubiti kulturni, a i rekao bih i svoj nacionalni identitet. Zato je bilo neophodno uraditi nešto kako bi se ipak sačuvao dio kulturnog i historijskog naslijeđa Hrvata u Petrovaradinu, po kojem je ovo mjesto bilo prepoznatljivo u proteklom, viševjekovnom periodu. Tako je i oformljen inicijativni odbor, u kojem su bili, osim mene, još i Josip Pokas, Branko Melvinger i Davor Martinčić.  Sproveli smo nakon toga anketu među sugrađanima, koja nam je dala potvrdan odgovor i dalji poticaj da ustrajemo u svojoj namjeri.
4Kako ste se odlučili za ovaj naziv Društva?
Naziv društva u formiranju je glasio: Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Jelačić« Petrovaradin, i to je bilo predloženo u anketi. Do samog osnivanja društva imali smo i tri nova prijedloga: Franja Štefanović, Ilija Okrugić, Stanislav Preprak. Svakako da bi svako društvo s ponosom moglo ponijeti jedno od predloženih imena, ali želja nam je bila da ustrajemo na imenu Jelačić, te da budemo nasljednici tog imena koje je nosilo Prosvjetno omladinsko društvo »Jelačić«, osnovano 1922. godine. Također i svjesni značaja imena bana Josipa Jelačića, koji je branio je i zastupao interese hrvatskog naroda u vrlo složenim prilikama u kojima je živio i djelovao, nastojao je pomoći i seljaku i radniku. Borio se, u stvari, za jednakost i ravnopravnost svih naroda. Zalagali smo se za ime Jelačić i zato što je 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu rođen Josip pl. Jelačić – hrvatski, slavonski i dalmatinski ban.
4Kada je Društvo definitivno osnovano?
Osnivačka skupština održana je 25. studenog 2003. godine. Nazočno je bilo 116 osoba, među ostalim i msgr. Đuro Gašparović, msgr. Stjepan Miler i prečasni Marko Kljajić. Pokrajinsko tajništvo za nacionalne manjine poslalo je kao svog predstavnika gđicu Tanju Melvinger.  Stipan Medo, voditelj Konzularnog odjela Republike Hrvatske u Beogradu, je pokraj svojih velikih obveza ipak stigao svojim prisustvom uveličati rad Skupštine. Skupština je izabrala po Statutu predviđene radne organe, tako da Upravni odbor, osim mene, čine Josip Pokas, Branko Melvinger, Davor Martinčić, prečasni Marko Kljajić, gđa Ankica Markušić i g. Dragutin Kračun. Za tajnika Društva Skupština je izabrala gđicu Marinu Karavanić. Za predsjednika Društva izabran sam ja, za predsjednika Izvršnog odbora Josip Pokas, a za blagajnika društva Ankica Markušić.
4Koji su osnovni ciljevi djelovanja »Jelačića«?
    HKPD »Jelačić« ima za prioritet osiguranje prostora za rad, osiguranje materijalnih sredstava, organiziranje škole hrvatskog jezika, organiziranje i uspostavu rada čitaonice, organiziranje muzičke škole, te sagledavanje mogućnosti oživljavanja pojedinih sekcija.
    Godinama živeći na ovim prostorima bili smo uskraćeni pri svakodnevnoj uporabi materinskog jezika, višedecenijskim neorganiziranjem društvenog života Hrvata na ovim prostorima, izgubili smo gotovo u potpunosti upotrebu hrvatskog jezika i svoj identitet. Jedan od glavnih akcenata u radu Društva će biti, dakle, organiziranje škole materinskog jezika, učenje pisma i povijesti. Također, sastavni i neophodni dio hrvatske škole jezika je čitaonica, koja je zamišljena veoma brzo zaživjeti, prvo kao čitaonica dnevnog, tjednog i mjesečnog tiska, a nakon formiranja knjižnice i popune knjižnoga fonda da postane u punom smislu sastavni dio škole hrvatskog jezika. Formiranjem muzičke škole i stručnom selekcijom polaznika mislimo oživjeti muzičku sekciju, za koju vlada prilično zanimanje.
    Temelj svega je volonterski rad i entuzijazam s kojim mislimo u budućnosti pokrenuti određeni broj sekcija. Nadamo se, ipak, da ćemo naići na odgovarajuću pomoć (donatorstvo), bez koje bi i sam rad ovog društva bio nemoguć.
    Želim napomenuti i to da je Društvo naišlo na veliko razumijevanje biskupskog vikarijata Đakovačko-srijemskog u Petrovaradinu, koji je omogućio Društvu svoj rad započeti u prostorijama Centra mladih Srijema. Postoji i mogućnost dobivanja zasebne prostorije, s tim da se izvrše određene adaptacije.
g