Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Hrvatsko plemstvo

U dva kraljevstva, hrvatskom i ugarskom, feudalnog doba i staleškog uređenja, bile su mnoge stvari zajedničke. Osim osobe kralja zajedničko je bilo i plemstvo i viši kler. Oni su sačinjavali politički narod i svime upravljali. I jezik im je bio zajednički – latinski. Zahfaljujući baš latinskom jeziku saznajemo da su se ipak jasno razlikovali plemići i kler pojedinog kraljevstva, jer je kao odrednica dolazila Hungarus, Chrota, Galus, Germanus itd. To je jasno dokazivalo tko je iz kog kraljevstva. To nije bila narodna ili nacionalna oznaka, bar ne uvijek, nego je više odgovarala današnjem pojmu državnosti.
    U Hrvata su postojale dvije vrste plemstva: rodovsko i feudalno. Rodovsko su plemstvo sačinjavali punopravni članovi jednog od priznatih hrvatskih plemena. Iskonski ih je bilo 12, koje spominju »Pacta conventa« iz 1101. godine. Feudalno plemstvo je od kralja primalo feud i naslov plemića. To su obično bile darovnice za neke usluge ili zasluge za kralja. Zajedničko im je da i jedni i drugi imaju feud – posjede. Po veličini feuda i značenja titule plemstvo se dijeli na više i niže. Isto je bilo i sa klerom. Postoji viši i niži kler. Kasnije, u osamnaestom stoljeću, pojavljuje se još jedna vrsta plemstva. To je armalno plemstvo. Dolazi od latinske riječi arma – grb. Obično je dobivano za ratne zasluge. Svi imaju ista prava i zovu se nobiles – plemeniti. Od hrvatskih plemenitaša navest ćemo samo značajnije po veličini, bogatsvu i zaslugama.
PLEMIĆKA OBITELJ ŠUBIĆ: Jedna od najsnažniji obitelji feudalaca– plemića je obitelj Šubić. Pojavljuju se već krajem desetog stoljeća. Sjedište im je u Bribiru – Bribirskoj župi. Stoga nose i naziv Šubić-Bribirski. U jedanaestom i dvanaestom stoljeću poznata su imena nekih od Šubića: Budec, Stresina, Mrmona i Miroslav. Njihovi potomci će u trinaestom stoljeću postati najmoćniji knezovi u hrvatskom kraljevstvu. Posebno treba istaći Pavla i njegovu braću Jurja i Mladena. Oni će biti upleteni i u dinastičke borbe oko hrvatsko-ugarskog prijestolja. Pavao će posredovati u dovođenju Karla Anžuvinca na hrvatsko-ugarski presto. Oni će zadobiti vlast nad dalmatinskim gradovima i bit će gospodari Bosne. Pavao Šubić će biti hrvatsko-dalmatinski ban od 1273. godine i gospodar Bosne od 1299. godine. Njegov sin Mladen II. je gospodar Bosne 1302. i gradski knez Zadra 1311. godine. Za njegova vladanja će moć Šubića znatno oslabiti zbog sukoba s Mlečanima oko Zadra i sukoba s srpskim kraljem Milutinom 1318-19. godine. Protiv njega će se urotiti i savez plemića na čelu s Nelepićima. Zamjerit će se i kralju Karlu I., koji će ga odvesti u Mađarsku 1332. godine. Od tada mu se gubi svaki trag.
ZRINSKI I FRANKOPANI: Velike plemićke obitelji su se granale, pa je iz njih poteklo mnoštvo novih plemićkih obitelji. Dakako, nemoguće ih je sve nabrojati. Spomenimo samo neke značajnije: Kurjaković, Nelepić, Novaković, Gorjanski, Iločki, Keglević, Dračković, Dudić itd. Svi oni spadaju u feudalno plemstvo, jer su od kraljeva i banova dobivali velike posjede zbog svojih zasluga, a kasnije su proširivali svoja bogatstva, moć i utjecaj u raznim prilikama i vremenima. Sudjelovali su aktivno u društvenom i vojnom životu kraljevine Hrvatske, a, zbog rodbinskih veza i seoba u nove krajeve i nove posjede, i u cjelokupnom životu hrvatsko-ugarskog kraljevstva. No, posebnu pažnju, zbog njihovih zasluga i dugoj prisutnosti u kulturi i svijesti Hrvata, treba spomenutu plemićke obitelji Zrinski i Frankopan.
    Ove dvije hrvatske plemićke obitelji su najpoznatije po Uroti, koja se i zove po njihovim prezimenima. To je bila velikaška urota protiv germanizatorske težnje Habsburgovaca, zapravo protiv Bečkog dvora, odnosno cara Leopolda I. Ta je urota bila djelo hratsko-ugarskog plemstva, jer su u njoj sudjelovali i hrvatski i mađarski velikaši. Na čelu urote je bio hrvatski ban Nikola Zrinski s hrvatske strane, a s mađarske palatin Ferenc Weselenyi. Nikola Zrinski je rođen 1508. godine, a poginuo je 1566. pri odbrani Sigeta. Ovaj Nikola nije bio urotnik. Vođa urotnika je bio gore spomenuti Nikola Zrinski, ali je i on prije urote nastradao u lovu 1664. godine. U uroti je sudjelovao njegov brat Petar Zrinski i Franjo Frankopan. Kada je urota otkrivena pošli su obojica u Beč da se ispričaju caru. Bili su uhićeni i osuđeni na smrt 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu. Njihova imovina je oduzeta i dodijeljena drugima. Tim je skršena moć najjačih hrvatskih plemića toga vremena.
    U feudalnoj Hrvatskoj, kao i Mađarskoj, plemići su obično na svojim imanjima gradili velike i raskošne dvorce. Sudjelovali su u kulturnom i zabavnom životu. Priređivane su igranke, lovovi i svečane zabave. Neki su se bavili i književnošću. Nikola Zrinski od Čakovca je na mađarskom jeziku objavio djelo »Adriai tengernek Syrenaja«  1651. godine. A njegov brat Petar je objavio parafrazu toga djela 1660. godine pod nazivom »Adrianszkoga mora Syrena«. Još i danas su vidljivi, a mnogi i očuvani, plemićki dvorci po Slavoniji, Zagorju i cijeloj Hrvatskoj. Oni samo pokazuju koliko je plemića toga vremena bilo u Hrvatskoj i kolika je bila njihova moć i značenje u tadašnjem feudalnom društvu Hrvatske, pa i u cijeloj hrvatsko-ugarskoj kraljevini.

Nastavit će se

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika