Arhiv tekstova
Božićnjak
Dana 16. prosinca otvorena je izložba božićnjaka u vestibilu varoške kuće. Ko i do sad i ove godine je izložbu priredio Etnografski odjel Instituta »Ivan Antunović«, koji je na se priuzo brigu da i ove godine potakne vridne reduše, koje poštivaju starinu, da ispeku makar jedan božićnjak, izgledom »za prid kuma«, koje će ko i do sad toliki gledači zagledat i divit se toj narodnoj rukotvorini.
Sićanja radi: prije godinu dana naš božićnjak, kojeg je ispekla Tavankućanka Lozika Stantić rođ. Matković a okitila ga zajedno sa sestrom Janjom Matković, bio pridstavljen na svitskoj izložbi obrednog peciva u najvećem muzeju kruva na svitu, u nimačkom Ulmu. Rad velike etnološke vridnosti naš je božićnjak, na naša dika, dobio počasno misto med izlagačima, jel je na njemu okićenim ticama (figuricama od tista) prikazana lipa pripovitka etnografskog i teološkog značenja, kojim se diče Bunjevci, jel ni jedan drugi narod ne peče ovako pecivo.
Rad velike teološke vridnosti i ove godine će najlipči božićnjaci s ove izložbe bit darivani svojim crkvama da s njim okite oltar.
POVIJEST: U Podunavlju, najviše nji u Bačkoj ograničenom Tisom, žive Hrvati Bunjevci katoličke vire, koji su se kadgod većinom bavili zemljodilstvom. Ispovidanje vire je sastavni dio njevog duhovnog života, a sve do početka XX. vika, kad su počeli ziđat seoske i salašarske crkve, većina salašara su virski život ispovidali u obitelji il zajednički pod atarskim križovima, a samo su po niki i s vrimena na vrime sudilovali u crkvi u virskim obredima. Po kanonu je onda, ko i dana, važilo da virnik mora nediljom i zapovidanom blagdanom otić u crkvu na svetu misu, ako do nje mož stignit pišce za manje od jedan sat. Kako su sve do posli I. svitskog rata većini salašara crkve bile dobrim dalje, a katkad je čak i na parasničkim kolima bilo teško doć do nji, onda su većina čeljadi viru često i zajednički ispovidali pod atarskim križom. Naši stari su atarske križove podizali razumno, da iz najdaljeg salaša do najbližeg križa pišce mož stignit za manje od po sata.
Da božićne blagdane proslave što svečanije, a radost te proslave dožive i članovi obitelji koji rad bilo čeg nisu mogli otić do crkve, bunjevačke reduše su se dositile da najlipči božićni kolač okite prizorom kaki se viđa u crkvenom Betlehemu. Po adetu na Božić i Uskrs ilo se ide čistim brašnom i mlikom zakuvanim, s velikim ispečenim pletenim kolačom. Od najlipčeg kolača su napravile božićnjak koji je u obitelji u sridištu proslave Isusovog rođenja, božićnjak je u obliku kruva utilovljen Isus, baš ko što narod piva u poznatoj svetoj pismi: Sada, dragi Božiću naš, u obliku kruva bivaš. Ničice padamo, tebi se klanjamo.
KIĆENJE BOŽIĆNJAKA: Božićnjak reduše kite strpljivo od tista napravljenim ticama (figurama iz breskvasnog tista), paštre se da na njemu što virnije prikažu misto u volarici (staja za goveda) di je Majka, izmed nji je u kolivki mali us, a oko nji poređana domaća živina (životinje) koja se onda zatekla u volarici da je zagriju za novorođenca: magarac, ovce i volovi. Zvizda repatica nataknuta na vrv štapića daje potokaz za tri kralja, koji su pošli da se poklone novom Kralju. Prid takim prizorom s okolišom, Betlehemom, u crkvama virnici izmole svoje molitve, dok dica uživaju gledat nesvakidašnji prizor. Bunjevački božićnjak-betlem je drugačiji od crkvenog Betlehema, na njemu su reduše Isusa ticama okružile svojim salašarskom domaćom živinom, osim konjom koji je simbol oholosti. Na božićnjaku mož vidit pilež iz avlije: pivca, kokoške, piliće, nasađenu kvočku (kvočka na jajima), guske, pućka i pućku; krmaču s parsicima; raspivanu ševu nad kamarom sina; volara s ujarmljenim volovima, čobana koji nosi jagnje na dar… Salašarima koji su se nuz ratarstvo bavili i vinogradarstvom reduše su božić-njak okitile s evenkom (nikoliko lipi grozdova na lozi) i vinskim buretom.
Na božićnjaku poređaju i pet ruža, koje su znak pet Isusovi rana zadobijeni na križu.
Od badnjeg dana do Bogojavljenja, božićnjak je misto u pročelju astala, prid njim se zajednički mole prija ila, pivaju božićne pisme, a i gosti ukućanima prid njim čestitaju božićne blagdane. I reduše čestitaju Božić jedna drugoj, zagledaju božićnjak, a spritnije podučavaju druge ovoj jedinstvenoj narodnoj rukotvorini.
* * * * *
Potičem ženske sklone poslovima reduše da pogledaju ovu izložbu koja ji mož navest da se i one oprobaju u pečenju i kićenju božićnjaka, jel dok ga ne proba napravit ne zna dal ima dara za prav-ljenje tica, koje zahtivaju sklonost vajarskom oblikovanju. g
