Arhiv tekstova
O književnosti podunavskih Hrvata
U zajedničkom izdanju subotičke Hrvatske čitaonice i izdavačke kuće »Dora Krupićeva« iz Zagreba objavljena je knjiga ogleda o književnosti Milovana Mikovića pod nazivom »Iznad žita nebo«. U svojoj novoj knjizi Miković esejistički ispituje u dvadeset i dva ogleda književnost podunavskih Hrvata.
Prvi ogled pruža panoramski pregled književnosti Hrvata iz Vojvodine, počevši od Mihovila Radnića (1636. - 1707.), s kojim u ovom podneblju započinje književnost, preko preporodnog razdoblja među Hrvatima u južnoj Ugarskoj do 1918. godine i književnosti Hrvata u Vojvodini od 1918., zaključno s pregledom književne prakse nakon Drugog svjetskog rata.
Drugi ogled »Roman u književnosti podunavskih Hrvata« u sklopu istraživanja proznih djela hrvatskih pisaca donosi i pregled napisanih romana. Prvi roman u podunavskih Hrvata »Odmetnik« Ivana Antunovića tiskan je 1875. godine i do 2002., napisana su šezdeset i dva romaneskna djela, a objavljena su četredeset i četiri naslova. U trećem ogledu »Između jezika na kojem se piše i književnosti kojoj se pripada« Milovan Miković promišlja kakvo je uistinu hrvatsko književno pismo u našem podneblju i u kojoj mjeri je ono dio matičnog kulturnog i književnog pisma, te srednjoeuropskog identiteta. U okviru teme ovog ogleda Miković postavlja i dva ključna pitanja. Do koje mjere je optimalno zalagati se za jedinstven identitet svih Hrvata? I, da li svi Hrvati uvijek i na svakom mjestu, nužno govore hrvatskim jezikom?
U sljedeća tri ogleda tema je rad i djelo Blaška Rajića, dok u ogledu »Natruhe za povijest bačkih bunjevačkih peloponeskih ratova« Miković pokušava utvrditi gdje je mjesto Josipa Vukovića Đide (1890. -1951.) u bačkom hrvatskom književnom mikrokozmosu. Zatim slijedi ogled o dr. Matiji Evetoviću (1894. -1972.), i tema o »Književnosti Hrvata u Bačkoj – Nestajanja i nastajanja u obzoru njene oksimoronske prirode«. U okviru te teme Miković piše među ostalim kako »moramo konačno povesti računa o tome na koji način se uspostavljaju vrijednosti nacionalne kulture i u manjinskim uvjetima, a kada je riječ o rubno-perifernoj književnosti, uz etičke i estetske vrednote moraju se, mnogo više nego do sada, valorizirati navlastita jezična rješenja, pri čemu osobito mislim na uporabu dijalektalnog idioma u književnom djelu«.
U svojim ogledima Miković još piše i o opusu Balinta Vujkova (1912. -1987.), o djelu A. G. Matoša (1873. -1914.), a dva ogleda sadrže argumentiranu kritiku uređivačke politike časopisa »Klasje naših ravni«, kao i promišljanje o potrebi časopisa koji bi bio uređivan prema takvim kriterijima, da književna djela Hrvata u Podunavlju uključi u sustav cjelokupne hrvatske književnosti. U završnim ogledima Miković se suočava i s teškim pitanjima i traženjem odgovora unutar etičkog, kulturalnog, političkog i ideološkog izbora u kontekstu besprizornih devedesetih godina prošlog stoljeća. Knjiga Milovana Mikovića »Iznad žita nebo« dragocjen je doprinos očuvanju identiteta Hrvata u Bačkoj i u Podunavlju i veoma značajno djelo istraživanja cjelokupne hrvatske podunavske književnosti.
Z. Sarić
