Arhiv tekstova
Pozitivni pomaci u hrvatskoj zajednici
ANTUN KAIĆ – rođen je 1972. godine u Somboru, završio je srednju strojarsku školu, po zanimanju je strojarski tehničar. Aktivno se bavi politikom od 1992. godine u okviru Lige socijaldemokrata Vojvodine. U prethodnom sazivu je bio izabran 2000. godine za zastupnika u Vijeću građana Saveznog parlamenta, a u sadašnjem sazivu je u Skupštini državne zajednice Srbije i Crne Gore. Živi na relaciji Sombor, Novi Sad, Beograd. Zastupnik je i u općinskom parlamentu Sombora. Vijećnik je HNV-a kao zastupnik u parlamentu hrvatske nacionalnosti.
»Glede funkcioniranja HNV-a smatram da je za početak sasvim u redu. Ima par nesuglasica između dvije podijeljene struje ali mislim da će se to vremenom riješiti. Jako mi je žao što nije bilo sastanaka u zadnje vrijeme, kako bi bilo izvjesno što se događa, nadam se da će se u skorije vrijeme održati sjednica Vijeća.
U kontekstu ostvarivanja prava i sloboda Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori smatram pozitivnim da je uopće nastalo ovo Vijeće u dosta brzom vremenskom roku a s druge strane mislim da su tu veoma kvalitetni ljudi zastupljeni u njemu. Ne smatram da su nacionalne manjine bile posebno ugrožene u ovoj državi ali je formiranje Vijeća jedan vid organiziranog načina obraćanja pažnje na nacionalne manjine. Jedan od problema organiziranja školstva na hrvatskom jeziku je prema mom mišljenju u velikoj sličnosti hrvatskog jezika sa srpskim jezikom i nisam siguran da li je najbolji način da se krenulo s organiziranjem hrvatskih razreda, već smatram kako bi hrvatski jezik morao biti zastupljen kao predmet u mjestima gdje ima hrvatskog stanovništva.
Glede izbora koji predstoje smatram da je izvjesno da će koalicija Zajedno za toleranciju preći cenzus a koliko će to biti iznad cenzusa ne mogu kazati niti dati prognozu kakvi će odnosi biti u novom republičkom parlamentu. Ne očekujem ništa spektakularno, već očekujem još jedne izbore već u sljedećoj godini za republički parlament. Naime, smatram da će odnosi biti takvi da će se teško moći uopće formirati nova vlada a ako se to i uspije da to neće moći dugo potrajati. Dvije hrvatske stranke su podržale ovu koaliciju i time dobivaju mogućnost da se u slučaju da se pređe cenzus dobiva jedno zastupničko mjesto i za početak smatram to dovoljnim, jer je bez ove koalicije naučna fantastika da netko iz hrvatske stranke uđe u republički parlament.«
JOZA KOLAR – rođen je 1943. godine u Bačkom Brijegu, završio je školu za građevinske poslovođe i radio je u građevinarstvu trideset godina. Bio je predsjednik Općinskog vijeća sindikata. Smijenjen je na zahtjev SPS-a 1988. godine i isključen iz Saveza komunista Srbije zbog »autonomašenja« odnosno zalaganja za ekonomsku samostalnost i autonomiju Vojvodine. Poslije 1992. otvorio je obiteljsku privatnu firmu za veletrgovinu poljoprivrednim proizvodima, koja danas uspješno radi. Živi u Somboru. Oženjen je ima dvoje djece i troje unučadi. Član je DSHV od osnutka, član Predsjedništva i Vijeća DSHV.
»Glede funkcioniranja HNV-a smatram da je od prije dva mjeseca pozitivno ozračje u hrvatskoj zajednici, prije svega tu mislim na događanja oko približavanja dvije stranke, jer smatram da je doista došlo vrijeme da se ujedinimo i da svi oni koji su protiv toga bi se trebali povući. Učinilo se dosta u DSHV-u da se razriješe sukobi i da se unaprijedi suradnja unutar same stranke i sa drugima. To će se odraziti i na bolje funkcioniranje HNV-a, jer smatram da će sada svi »popustiti« u svojim pozicijama i da će doći do potpunog ujedinjenja. I u HNV-u se mora doći do »pomirenja« dvije strane i da se dođe do jednog općeg, zajedničkog stava, da određeni kadrovi i s druge liste, odnosno liste DSHV-a, dobiju svoje mjesto u tijelima HNV-a i da to funkcionira na pravi način. I jedna i druga strana zajedno trebaju raditi na realiziranju prioritetnih ciljeva hrvatske zajednice i na zadacima koji su jasno definirani a to su obrazovanje, kultura, mediji. U Somboru mi nikada nismo bili podijeljeni i dosta smo jedinstveno sagledavali probleme. Nedavno smo imali zajednički sastanak DSHV-a i HNS-a i dogovorili smo se da što prije dođe do ujedinjenja. Na republičke parlamentarne izbore idemo zajedno, a u budućnosti naša htjenja i nastojanja trebaju biti usmjerena ka parlamentarnim izborima u Pokrajini i općinama gdje žive Hrvati. Od toga mi treba da pođemo, jer to je za nas od izuzetne važnosti i mi se za to pripremamo.«
BRANKO HORVAT – rođen je1945. godine u Tavankutu gdje i danas živi. Ekonomist je po struci, poduzetnik od 1990. godine. Kroz dugi niz godina angažiran je u političkom i kulturnom životu Tavankuta i Subotice. Prije 20 godina (1983.) postao odbornik u Skupštini općine Subotica i izabran za predsjednika Vijeća udruženog rada i potpredsjednika SO Subotice. Nakon toga u četverogodišnjem mandatu bio je zastupnik u Skupštini APV. Od 1966 g. pa sve do danas je član HKPD »Matija Gubec« i u više navrata bio predsjednik »Gupca«, a toj funkciji je i danas. Odbornik je u Skupštini općine Subotica. Obnašao je različite funkcije u MZ Tavankut i aktivni je sudionik rada i razvoja Tavankuta, gdje se i danas nalazi na mjestu dopredsjednika Skupštine MZ Tavankuta. Član je i dopredsjednik HNS-a, član i dopredsjednik HNV-a.
»Nakon svega onoga što nam se je dogodilo proteklo desetljeće, ulazimo u jedan normalniji period sa najavom demokratskog razumijevanja. Hrvatska zajednica je u tom periodu doživjela velikih neugodnosti u kome se je bilo teško snaći i naći pravo rješenje za vlastito organiziranje.
Postavši prvi puta u povijesti nacionalnom manjinom, manjina koja nije bila priznata i kao takva nije ni postojala u političkom smislu, stvaralo je dodatno komplicirano stanje i nesnalaženje.
Donošenjem Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, stvorena je mogućnost drugačije organiziranosti manjinskih zajednica u SCG.
Formiranje Nacionalnog Vijeća u hrvatskoj zajednici otvara značajne mogućnosti za ostvarivanje manjinskih prava po svim međunarodnim standardima.
Na nama je sada da u tim i takovim uvjetima načinimo napor u približavanju političkih razlika u mišljenju, odreknemo se svoga individualizma i osobnog političkog interesa, imajući samo jedno pred sobom a to je cjelovit interes Hrvatske zajednice.
U tom smislu vidim svetu zadaću HNV-a kao i svih drugih relevantnih faktora i institucija u našoj zajednici, približavanje, čvrsto povezivanje, postizanje političkog koncenzusa, imajući samo jedan cilj a to je interes Hrvatske zajednice i pojedinca u njoj.
Rješenje je da svaki pojedinac dadne maksimalni doprinos na mjestu gdje se nalazi, bez obzira u kojoj oblasti ili funkciji, ne opterećujući se kojoj opciji ili listi pripada.
Ja vjerujem u nas vjerujem da imamo snage i vjerujem u razum svih onih, od kojih se očekuje najviše.« g
