Arhiv tekstova

U organizaciji Hrvatskog akademskog društva Subotica i Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije 21. svibnja održan je znanstveni skup pod nazivom »Vrednote i duševni život čovjeka u suvremenom društvu«. Znanstveni skup održan je u velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«.

Sudionike skupa i publiku prvo je pozdravio u ime HAD-a prof. Tomislav Žigmanov, nakon čega je najavio temu znanstvenog skupa koji je za svoj predmet imao vrijednosne orijentacije. U ime Teološko-katehetskog instituta prisutne je pozdravio mr. Andrija Kopilović, ističući kako je uistinu od presudne važnosti u ovo vrijeme globalizacije, ali i relativizma, posvetiti pažnju temi o vrednotama, jer od njih ovisi osobnost, moralnost i humanost i čovjeka i društva.

UZORI KOJIMA SE TEŽI: Prvi učesnik programa prof. dr. Nikola Skledar s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu izlagao je na temu »Vrednote u suvremenom društvu«. Dr. Skledar kazao je kako vrednote, kao složen i slojevit fenomen čovjekova svijeta, nije lako posve adekvatno odrediti i upravo zato što je teško dati jednu općevažeću definiciju vrijednosti, postoji mnogo filozofijskih, sociologijskih, psihologijskih i različitih operacionalnih njihovih određenja i shvaćanja. »Vrednote možemo odrediti kao značajne, stožerne ideje, kao koncepte pozitivnih, poželjnih ciljeva i motiva, kao uzore i ideale kojima se teži. Vrijednim se smatra ono što zadovoljava neke važne, osobito društvene i duhovne ljudske potrebe. U suvremenom svijetu, međutim, osobito na prostorima zemalja u tranziciji, svjedoci smo posvemašnje krize vrednota i otuđenja, osobito od kulturnih i humanih vrednota«, rekao je dr. Skledar ističući kako je osnovna i urgentna humana i kulturna zadaća suvremenog čovjeka težnja povratku i permanentnom unapređenju univerzalnih i svagda aktualnih ljudskih vrednota.

»Kršćanske vrijednosti u poslanicama apostola Pavla« bile su temom izlaganja mr. Andrije Kopilovića, koji je u svome izlaganju govorio o teologiji apostola Pavla. »Pavao nije o ljubavi samo zanosno govorio, nego je ljubav nosila i prožimala cijeli njegov život i cijelu apostolsku aktivnost. Pavlova ljubav nije plod samo nekog zdravog prirodnog ljudskog osjećaja za drugog čovjeka, već puno više od toga. Ona je izrasla iz Kristove ljubavi koja, kako apostol kaže, nama potpuno ovladava. Za Pavla je dokaz i pokriće te Kristove ljubavi prema nama njegova smrt za sve. Ona ga sili da ni on ne živi samo sebično za sebe, nego i za sve one za koje je Krist umro«, rekao je mr. Kopilović, konstatirajući kako Pavao svoje Evanđelje s razlogom zove »silom Božjom za spasenje svakom vjerniku«, jer pred njegovom silom su se pokazali slabim i poganska božanstva i njihovi hramovi, i spletke i sumnjičenja od strane Židova, i tamnice i kazne koje je Pavao, zajedno sa svojim suradnicima podnosio. »Križ je za Pavla očito postao metafora ne samo Kristove ljubavi, nego i potpune nemoći svijeta koji je osudom Isusa na križ iscrpio sve svoje mogućnosti. Zato Pavao, polazeći od nove stvarnosti života u Kristu, može reći da je taj i takav svijet njemu razapet, ali i on tomu svijetu. Drugim riječima, niti on od tog svijeta što očekuje, niti mu se želi na bilo koji način prikloniti«, rekao je među ostalim mr. Kopilović zaključujući kako Pavle u Poslanici Rimljanima kršćanski život definira kao pravednost Božju, jer Pavao će reći da Božja pravednost silazi s neba i preobražava čovječanstvo, ona je dobro što po svojoj biti pripada Bogu i koja postaje naše, a da time ne prestane biti nebesko.

O DOMINACIJI PROŠLOSTI: Mr. Srećko Mihailović s Instituta društvenih nauka u Beogradu izlagao je o nemogućnosti ostvarenja aspiracija u pogledu školovanja, stručnog usavršavanja, zapošljavanja, profesionalnog napredovanja, životnog standarda i sigurnosti sadašnje generacije mladih ljudi u ovoj zemlji, predstavljajući temu »Mladost-žrtva na oltaru prošlosti«. »Život danas u Srbiji sa stanovišta vladajuće filozofije politike određen je prošlošću. Barem dva reda argumenata govore o dominaciji prošlosti: gerontokratija, što u biološkom, što u filozofskom smislu te riječi, koja je odvela Srbiju u ratove u devedesetim godinama, i kao drugo, danas, na početku milenija, nakon kratke stanke, Srbija je ponovo okrenuta k prošlosti. To okretanje je nepobitno. A nisu sporne ni posljedice po djecu i omladinu«, rekao je mr. Mihailović, naglašavajući kako su katastrofalna društvena događanja, kao što su totalna društvena kriza, propast privrednog sustava, propadanje društvenih djelatnosti i institucija i vrijednosno rasulo s različitim intenzitetom, pogodila različite društvene agregate i grupe. Prema sociološkom istraživanju dr. Mihailovića zbog katastrofalne društvene situacije oblikovale su se tri generacijske grupe: 1. generacija (prisilno) okončavanog života, 2. generacija pasjeg života (generacija prisiljena da bilo kako preživljava) i 3. omladinu, odnosno generaciju odloženog života. »Zbog nemogućnosti ostvarenja raznih aspiracija u prvoj polovici devedesetih dvije trećine mladih željelo je napustiti zemlju, a danas je takvih polovina. Mlada generacija je isto tako nisko potentna kao i ostali, opterećena je nesigurnošću kao i svi, očekuje pomoć i oslanja se na nju, iako je evidentno da nema pružene ruke, a jedino se više nada od ostalih, više očekuje od budućnosti, nešto je bolje orijentirana, zna što je dobro, hoće više i manje je opterećena mitovima. Da li je to dovoljno? Ipak, stiče se utisak da danas mladi ljudi u znatnoj mjeri ne pristaju biti izvršiteljima bilo koje zamisli koja ih marginalizira i dovodi u poziciju žrtve neuspješnih društvenih promjena«, rekao je mr. Mihailović.

Prof. Jasminka Dulić predstavila je rad na temu »Vrijednosni sustav i struktura ličnosti« koji je rezultat zajedničkog istraživanja u kojemu su sudjelovali još i prof. Dujo Runje i mr. sc. Zlatko Šram. Cilj ovog istraživanja bio je odgovoriti na pitanje – postoje li neki prepoznatljivi i unutarnje koherentni »duhovni« odnosno »materijalistički« ili pak neki novi vrijednosni sustavi čija je strukturiranost pod utjecajem određenih psihopatoloških dimenzija ličnosti kao što su anksioznost, depresivnost i agresivnost unutar muškog i ženskog subuzorka. Istraživanje je provedeno na populaciji srednjoškolaca u Subotici. Rezultati istraživanja su potvrdili da vrijednosni sustavi imaju svoj izvor u strukturi ličnosti pojedinca, odnosno da osobine ličnosti utječu na latentnu konfiguraciju vrednota. U najvećoj mjeri sociopatska agresivnost i hostilna depresija utječu na vrijednosni sustav, dok neuroticizam nije ona struktura ličnosti, koja u velikoj mjeri određuje internalizaciju određenih sadržaja vrijednosnih orijentacija, utvrđeno je ovim istraživanjem. Na kraju su autori ustvrdili da se samodestruktivnosti, kao obliku »samoostvarenja« koja je iskazana u utvrđenim »novim« vrijednosnim obrascima, a koji su generirani određenim poremećajima ličnosti, ne treba ni u kojem slučaju prilaziti kao nekakvim »subkulturnim« obrascima ponašanja mladeži, jer je riječ o nečem mnogo ozbiljnijem.

ETNOCENTRIZAM I POJAM KRIVICE: Rad dr. Dragana Popadića, profesora socijalne psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, »Korijeni etnocentrizma« bavio se utvrđivanjem uzroka etnocentrizma – sklonosti da se vlastita etnička grupa smatra superiornijom od ostalih, a da se druge nacije omalovažavaju i diskriminiraju. Rad se zasnivao na analizi rezultata velikog empirijskog istraživanja, koje se sprovelo svibnja prošle godine na uzorku od preko 3000 mladih iz cijele Srbije. Rezultati su pokazali da među mladima postoje individualne razlike u etnocentrizmu, te postojanje izrazitoga etnocentrizma u svim etničkim grupama, kao i kod mladih različitog nivoa obrazovanja. »Etnocentrizam je bio više izražen među onima koji su frustrirani i nezadovoljni vlastitim životom, nego među onima koji su optimisti i zadovoljni svojim položajem u društvu. Na istaknutost etnocentrizma imalo je izvjesnog udjela autoritaran porodičan odgoj, i dalje, postojala je tendencija da jača religioznost bude praćena izraženijim etnocentrizmom, što jest neobično, jer ni jedna religija ne propovijeda etničku netoleranciju«, rekao je dr. Popadić.

Vlč. Mate Anić pročitao je rad prof. dr. sc. Ivana Kopreka s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu »Odgoj i obrazovanje – mjesto posredovanja i prenošenja vrijednosti«, koji je bio spriječen prisustvovati skupu. Dr. sc. Koprek u svome radu predočava kako sociolozi shvaćaju pluralizam kao činjenicu po kojoj u nekom društvu ne postoje zajedničke, jedinstvene vrijednosti i norme, prema kojima se određene skupine osjećaju obveznima, a pod plaštem pluralizma danas se odvijaju procesi promjena, obnove, napuštanja i prilagodbe. Riječ je o društvenim okvirima u čijoj zavjetrini svi mi osjećamo nesigurnost pred ispravnim, istinitim i dobrim, te se mnogi zbog toga teško snalaze, jer su preopterećeni zahtjevom da sami sebi osiguraju smisao. Postavljajući pitanje – koja su to iskustva i koja vrsta znanja mogu mlade ljude osposobiti za to, da budu punoljetni građani u globalnom svijetu u kojemu žive, dr. sc. Koprek zaključuje kako odgoj ima zadaću osposobljavanja čovjeka da bude samosvjesni, kritički i odgovorni, solidarni član međuovisnog društva, što bi danas trebalo biti melem na letargiju i bolest duha današnjega čovjeka. 

»Recepcija krivice i odgovornosti u Srbiji« bila je temom izlaganja prof. Tomislava Žigmanova koji je govorio o pojmovima metafizičke, moralne, političke i pravne krivice. »To znači da se krivica različito očituje u različitim sferama praktičnog očitovanja čovjeka. Pa ipak, ovi se upojedinjeni oblici ne smiju razumijevati kao apsolutno odvojeni jedni od drugih, već su oni u nekom odnosu preplitanja. U srbijanskoj je javnosti prisutno veliko nerazumijevanje i površnost u govoru o krivici i odgovornosti. U našoj se javnosti često spominju ‘kolektivna krivica i odgovornost’, a da se ne kaže o kojoj krivici je riječ, a također se ne razumijeva moguća pluralnost subjekta brkanjem individualnih i kolektivnih krivica«, rekao je prof. Žigmanov, zaključujući kako je vrijednosni i uopće svjetonazorski temelj s kojeg se i u kojem se događa recepcija ovih pojmova ispod vremena modernosti, to jest opterećen je činiteljima predmodernog.