Arhiv tekstova

Dugo najavljivani prijenos osnivačkih prava nad manjinskim medijima sa Skupštine Vojvodine na manjinska nacionalna vijeća zaprijetio je ozbiljnijim narušavanjem vladajuće koalicije u pokrajinskom parlamentu, koju čine Demokratska stranka, Savez vojvođanskih Mađara i Liga socijaldemokrata Vojvodine. Dok su zastupnici DS-a i SVM-a javno agitirali i glasovali za taj prijenos, zastupnici Lige su bili za to da se na prošloj sjednici o toj temi ne raspravlja. Zastupnici SVM-a su na to burno reagirali napuštanjem sjednice i daljnjim nesudjelovanjem u njenom radu.

U cijelu se stvar uklopilo i nedavno organiziranje skupa negdašnjih »honvéda«, preživjelih mađarskih domobrana iz Drugog svjetskog rata, i to u prostorijama Magyar szóa, poduzeća čiji je osnivač još uvijek Skupština AP Vojvodine. Ovaj skup je vrlo oštro osudio lider LSV-a i predsjednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak, a jasno se opredijelio i protiv prijenosa osnivačkih prava na manjinska vijeća. 

Međutim, protekloga tjedna u Subotici su se susreli čelnici LSV-a i SVM-a i od onda su tonovi mnogo mirniji.

HR: Jesu li izglađeni nesporazumi sa Savezom vojvođanskih Mađara?

Nije nesporazuma niti bilo. Mi smo imali jednostavno jedno nekoordinirano stanje, ajmo to tako nazvati, u pogledu pojedinih događanja, koja su iskrsnula neplanirano. Tu mislim na sastanak »honvéda« koji je organiziran u Magyar szóu i zbog toga je došlo do dosta neplaniranih reakcija i neodmjerenih riječi koje su mogle izgledati kao nesporazum. Međutim, poslije sastanka rukovodstava SVM-a i Lige socijaldemokrata Vojvodine ustanovljeno je da tu nema nesporazuma i da je u pitanju jednostavno ishitrena reakcija pojedinih ljudi s obje strane i dogovoreno je da se zauzme zajednički stav koji se odnosi na taj događaj, jer je to u političkom smislu neprimjereno i to nije put kojim treba ići, s jedne strane, a s druge strane to ne smije stajati na putu razvoja značaja vijeća nacionalnih zajednica u Vojvodini i njihovog djelovanja na teritoriju AP Vojvodine. 

HR: Je li samo skup honvéda bio sporna točka između SVM-a i LSV-a? Je li možda i prijenos osnivačkih prava nad manjinskim medijima sa Skupštine Vojvodine na manjinska nacionalna vijeća također bio sporan?

Prijenos osnivačkih prava je stvar koja se tu, da tako kažem, sporedno pojavila kao problem. Jer, da je prijenos osnivačkih prava na nacionalna vijeća put kojim će se pokušati poboljšati kvaliteta rada glasila nacionalnih zajednica, široko je uvriježeno mišljenje. I, bez obzira što ja osobno o tome mislio, ne mogu o tome donositi odluku, odluku o tome će donijeti Skupština Vojvodine. Samim tim sve te sporne stvari mi jednostavno ne trebamo ni usuglašavati, nego ih iznijeti na Skupštinu, pa ćemo se na Skupštini glasovanjem odrediti prema tome. Dakle, jedno je pitanje partijskih odnosa SVM-a i Lige, tu nema nesporazuma, a drugo je pitanje konkretnih poteza. Nemojte zaboraviti da, recimo, Nacionalno vijeće Mađara nije organ SVM-a, nego je to organizacija osnovana po saveznom zakonu, na koji mi nikakav utjecaj nemamo, koja po saveznom zakonu treba izvesti određene rezultate očuvanja nacionalnih specifičnosti pojedinih nacionalnih zajednica u domeni obrazovanja, informiranja i kulture.

HR: Što to sad konkretno znači u odnosu na predstojeću sjednicu Skupštine Vojvodine? Hoće li je biti 1. lipnja i hoće li prijenos osnivač- kih prava biti na dnevnom redu?

Bit će sjednice 1. lipnja i ta će točka biti na dnevnom redu, a rezultat glasovanja ostaje da se vidi.

HR: A jeste li Vi promijenili stav, budući da ste izjavljivali do sada da su nacionalna vijeća pod kontrolom nacionalnih stranaka, i da to u određenoj mjeri može gušiti slobodu medija?

Ja sam u to vjerovao i u to vjerujem i dalje iz jednostavnog razloga, što je ovakav model formiranja nacionalnih vijeća model koji je rađen po elektorskom sustavu, a elektori su izabrane osobe, znači na raznim razinama izbora. Takav način elektorskog sustava, koji treba formirati nacionalno vijeće, jednostavno dovodi u specifičnu poziciju ljude koji su tu kao predstavnici stranaka. Jer, nemojte zaboraviti, da vrlo rijetko i sporadično imate kod nas u političkom životu predstavnike grupa građana, to su uglavnom predstavnici stranaka. Dakle, stranački ljudi su elektori, a ne predstavnici nacionalnih zajednica kao takvih. I tu ja vidim manjkavost toga sustava. Ali, postoji nešto drugo. Koliko god ja bio protivnik svega toga, da bih imao pravo protiviti se, morao bih ponuditi nešto drugo i bolje. Ali, u uvjetima gdje mi nemamo drugo i bolje, gdje nemamo način da to funkcionira drugačije i bolje, jednostavno to ograničava i pravo na kritiku. Tako da ja nisam promijenio mišljenje o nacionalnim vijećima, međutim, ona su tu, nismo ih mi izmislili, i moramo s njima naći način da unaprijedimo odnose u Vojvodini, a ne da ih unazađujemo.

HR: Je li autonomija Vojvodine sada jača ili slabija, u odnosu na Miloševićevo vrijeme?

Autonomija je uznapredovala u jednom dijelu činjenicom da smo uspjeli ipak formirati niz vojvođanskih institucija, i s druge strane da se nametnemo kao politički subjekt u međunarodnoj zajednici ulaskom u Skupštinu europskih regija. Ali, s druge strane, sve je to vrlo malo i slabo u odnosu na želje i potrebe, s obzirom da se položaj Vojvodine suštinski ne može promijeniti bez promjene Ustava. Mi smo bili nadomak promjene Ustava i upravo ta promjena, do koje je trebalo doći, bila je razlog da se po svaku cijenu obori Vlada Srbije i da se organiziraju novi izbori, kako bi se spriječilo donošenje novog Ustava po kojem bi Vojvodina trebala imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Dakle, mi smo u situaciji da smo uhvaćeni u raskoraku. Nismo stigli završiti ono što smo započeli kao koalicija DOS i sada su u Srbiji na vlasti ljudi koji žele ukinuti Vojvodinu. To je potpuno jasno. Naravno, vidjet ćemo da li će im to poći za rukom ili ne, ali je činjenica da su protivnici autonomnosti u Vojvodini sada daleko glasniji i brojniji nego što su bili do sada, iako ni do sada to nije bio neki impozantan broj ljudi.

HR: Nezahvalno je prognozirati rezultate izbora, ali u svakom slučaju radikali su ojačali, pogotovo u Vojvodini, i pretpostavlja se da će imati ozbiljniji utjecaj na rad Skupštine Vojvodine. Što Vi očekujete od rujanskih izbora?

Očekujem da građani kažu što imaju. U krajnjoj liniji, to klizanje Srbije u desno pokazalo se i na izborima s kraja 2003. godine. Ti izbori su jasno pokazali da je Srbija otklizala u desno, da nacionalističke snasnage jačaju i da je to veliki problem. Taj veliki problem sada mi moramo nekako riješiti. A možemo ga riješiti jednostavno tako, što ćemo pojačati svoje djelovanje u, prije svega, partijskom i ideološkom smislu. I mi ćemo tako i učiniti, tu govorim o strankama građanske i demokratske orijentacije. Sada ići u defanzivu je najpogubnije što se može učiniti. Prihvatiti da su sve one žrtve Miloševićevog režima i njegovih relikata otprilike izvršile samoubojstvo, da su oni, koji su organizirali ubojstva političkih neistomišljenika sada heroji, to je put kojim se ne smije ići i to se ne može niti dozvoliti niti tolerirati. Ako nemamo snage tome se suprotstaviti, onda to govori o našoj slabosti, a ne o njihovoj snazi. Dakle, mi moramo sada krenuti boriti se na tu temu i da stalno podsjećamo tko su i ta Demokratska stranka Srbije i ta Srpska radikalna stranka, da osvjetljavamo tko je ta stranka G17 Plus, koja se pokazala u vrlo kratkom periodu, za samo par mjeseci, kao organizacija koja radi apsolutno sve suprotno od onoga za što se navodno zalagala na prošlim izborima. Znači, moraju se maske skinuti do kraja, i ne dozvoliti da se navlače nove. To je ono čime se u političkom smislu sada moramo ozbiljno baviti. Što se same Skupštine Vojvodine tiče, odnos radikala prema njoj je vrlo jasan. Vi spominjete dolazak radikala u Skupštinu Vojvodine, a previđate da su oni otvoreni protivnici postojanja Skupštine Vojvodine. Dakle, njima nije interes ući u Skupštinu da bi se bavili njome i da bi predstavljali građane Vojvodine, nego samo zato da bi opstruirali njen rad i ugrozili ili ukinuli njeno postojanje. Dakle, to je ono što su sada realne opasnosti. Zbog toga je Liga socijaldemokrata Vojvodine pokrenula akciju »Obranimo Vojvodinu«, jer se ljudi moraju podsjetiti što je i čemu služi Vojvodina, što je i čemu služi njena autonomnost i ovo što je do sada urađeno, bili su samo tragovi nekakvih pokušaja da se vrati ideja autonomnosti Vojvodine na političku scenu, ali je to iz Beograda vrlo uspješno opstruirano na svakom koraku. 

I, s druge strane, posebno je velika zabluda da smo mi uspjeli vratiti neku autonomiju Vojvodine. Ne, nismo. Mi smo uspjeli samo za trenutak jednu količinu fondova, ili novca, preusmjeriti, ali ne i zaustaviti odliv iz Vojvodine. I to je suština problema u ekonomskom smislu. Dakle, da budemo vrlo konkretni: očekuje nas vrlo teška borba, ali sam ja ipak optimist, jer u proteklih nekoliko mjeseci mnogo je maski palo i vjerujem da će građani svim ekstremistima prirediti veliko iznenađenje na jesen.

HR: Na Novosadskom poljoprivrednom sajmu bilo je četrdesetak izlagača firmi iz Hrvatske. Hrvatska poduzeća otvaraju svoja predstavništva masovno u Beogradu, ali ne i u Novom Sadu ili Subotici. Zbog čega je to, po Vašem mišljenju, tako?

Stvar je vrlo jednostavna. Posao ide tamo gdje se odlučuje, a ne tamo gdje se ima emotivan odnos. Dakle, da imamo autonomije, imali bismo novca, da imamo novca i mogućnosti političkog odlučivanja, onda bi se, naravno, te firme otvarale tamo gdje se može odlučivati i gdje se može zaraditi. I to je najbolji dokaz o položaju Vojvodine danas. 

HR: Među važnim odlukama Skupštine Vojvodine u ovome mandatu bile su i odluke o osnivanju novinsko-izdavačkih ustanova na hrvatskom i romskom jeziku – »Hrvatske riječi« i »Thema«. Pratite li te listove i što o njima mislite?

Osobno, mislim da treba proći još vremena da se ti listovi stabiliziraju, da steknu svoj jasan, prepoznatljiv profil, da se stabiliziraju redakcije, da se napravi tim, koji će moći funkcionirati po najvišim novinarskim standardima. Tako da  bi bilo nezahvalno u ovom momentu uopće komentirati rad tih glasila, ali moram reći da sam zadovoljan onim što je do sada urađeno.

HR: Na Hrvatsku riječ se čekalo gotovo pola stoljeća. Postoji li mogućnost da se ona ukine, da se, zbog neke političke odluke, izostavi iz državnog proračuna? 

Vi me sada pitate stvari na koje zaista nemam odgovor. Uvjeren sam da je daleko teže nešto ukinuti, nego ne dozvoliti da se osnuje. Mi smo to osnivanje napravili, i ne samo Hrvatske riječi, nego i Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti i mnogih drugih institucija. Ali, ono što je važno, to je da Hrvatska riječ sada treba sama sebe braniti i to upravo onim što joj je u nazivu – riječju. Vjerujem da list, koji je formiran kao glas grupe Vojvođana, pripadnika hrvatske nacionalnosti, ne bi smjelo više ikada zabraniti niti jedno birokratsko politikantstvo. 

HR: Što mislite da bi trebale biti obveze Republike Hrvatske u odnosu na Hrvatsku riječ?

Republika Hrvatska ne treba imati nikakvih obveza prema Hrvatskoj riječi. Jer, Hrvatska riječ je vojvođansko glasilo na hrvatskom jeziku i prema Hrvatskoj riječi trebaju imati obvezu svi Vojvođani, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Republika Hrvatska je dobro došla da u skladu sa svojim mogućnostima eventualno pomogne Hrvatsku riječ kao demokratsko glasilo. Ali, ništa više od toga.Mi smo uspjeli samo za trenutak jednu količinu fondova, 

ili novca, preusmjeriti, 

ali ne i zaustaviti 

odliv iz Vojvodine