Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Pero Kvesić
Stjecaj okolnosti
(Meandar, Zagreb, 2002.)
Prozaist srednje generacije Pero Kvesić još je negdje početkom 90-ih minulog stoljeća napisao ljubavni roman »Stjecaj okolnosti«, koji je kolao godinama Zagrebom kao samizdat. Napokon je minule godine knjiga tiskana i čitateljstvo se ponovno uvjerilo kako se hrvatski Hanif Kureishi pojavio prije samog Kureshija. Hoću reći kako je Kvesićeva knjiga slična Kureishijevoj »Intimi«, ako ne i bolja od nje. U romanu se govori o ljubavi između sredovječnog muškarca i dvostruko mlađe žene – no, radi se o tomu da je roman »Stjecaj okolnosti« daleko više od običnoga ljubavnog romana. U »Stjecaju okolnosti« Pere Kvesića ima obilja životne filozofije, sjetnoga i umnoga svjetonazora, ali i terapeutskoga učinka. Obvezatno pročitati!…
R. G. T.
Drago Mlinarec
Rođenje
(Jugoton, 1975.)
Ako je ikada na ovim prostorima (a tu ne mislim samo na ex-Jugoslaviju, već cijelu Europu) netko iole sličio, ne samo po svom značaju, opusu i djelu na legendu svjetskog rocka, Kanađanina podrijetlom, Neila (Forever) Younga, to je jedino junak današnje priče, Drago Mlinarec, o kojemu je u našem tjedniku već bilo podosta riječi tijekom ovih godinu dana. Poput spomenutog Younga, i Drago je počeo kao interpret (američkih) folk pjesama i Dylanovih skladbi, kasnije postao najistaknutiji kantautor svoje generacije, pa heroj folk-rocka, okušao se i u hard i free-form, pa i jazz-rock vodama, ali se, za razliku od svog slavnog kolege s one strane Atlantika, posljednjih godina gotovo sasvim primirio, živeći sa suprugom, Šveđankom inače, i dvoje djece životom staroga hippija na jednoj farmi/salašu u dolini Sutle, kraj Zagreba. Mlinarec je zasigurno prva izvorna domaća rock-zvijezda i jedan od ključnih autora (uz Arsena Dedića) i izvođača hrvatskog suvremenog popa, rocka, šansone, kako vam drago.
Karijera Drage Mlinarca počela je negdje sredinom 60-ih godina minulog stoljeća, a kao prvi značajniji sastav u kome je krenuo djelovati spominju se stanovite »Jutarnje zvijezde«, danas potpuno opskurna skupina kakvih je u to vrijeme diljem Hrvatske (i svijeta, napose) bilo na stotine tisuća. Iz toga doba datira njegova već legendarna skladba »Osmijeh«, koju će naredna Mlinarčeva kultna »Grupa 220« snimiti 1967. godine na prvom domaćem rock-EP-iju na ovim prostorima, kojeg smo vam, također već svojedobno predstavili upravo na ovim stranicama. Suma summarum, Mlinarec je već u početku svoje respektabilne karijere stvarao prostor rocku na ovim područjima, te se stoga uz njega uvijek, s pravom, vezuje izraz »prvi u nas«.
U pozamašnoj diskografiji ovog rock velikana izdvajaju se singlovi »Caracas/Kule od riječi« te spomenuti »Osmijeh«, kao i albumi od kojih se kvalitetom i značajem izdvajaju »Pjesme s planine« (iz 1972.), »Negdje postoji netko« (1977.) te ovaj o kome je danas riječ, »Rođenje«. Spomenuti album vrsna je apoteoza hippijevskih svjetonazora, izvanvremene ezoteričnosti. Album je tiskan u svibnju 1975. godine, i producirao ga je sam Mlinarec, tada očito pod jakim utjecajima free/form i ranog folk/jazz rocka, te albuma poput »Astral Weeks« i »Moondance« Van Morrisona, »If I Could Only Remember My Name« Davida Crosbya, »Lorca« i »Blue Afternoon« pokojnoga Tima Buckleya, ili »Low Sparks Of High Heeled Boys« skupine »Traffic«, kao i tada aktualnoga progresivnoga i(li) psihodeličnoga rocka (»Pink Floyd«, »East Of Eden«, »Spirit«). Na albumu su neke od ključnih pjesama za razumijevanje cijeloga njegovoga lika i opusa: »Helena lijepa i ja u kiši« (možda najkompleksnija balada hrvatskog rocka svih vremena), »Pjesma o djetinjstvu«, »Kule od riječi«, te, dragulj čitavog albuma »Jur ni jedna na svit vila«, iz kazališne predstave »Hvarkinja«, nastala na tekstu istoimene pjesme slavnoga poetskoga barda s Hvara, Hanibala Lucića, rođenog davne 1485. godine. Na albumu je i tema iz predstave »Pozdravi«, kao hommage radu u kazalištu, čime se Drago uvijek rado bavio. Drago Mlinarec nakon svega ostaje kao jedna od rijetkih rock veličina rođenih na hrvatskom tlu koji s pravom nosi titulu – Legenda. R. G. T.
