Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Mi smo u vr­hu Sr­bi­je

Grgo Horvacki je ravnatelj koji je na čelu Javnog poduzeća »Subotička toplana« od 2002. godine, a na istoj dužnosti je bio i od 1981. do1990. godine. On je ujedno i jedan od dva Hrvata među ravnateljima javnih poduzeća u Subotici. »Subotička toplana« upravo ovih dana obilježava četiri desetljeća postojanja i rada. Tim povodom kolektiv je izdao monografiju »Subotičke toplane«, knjigu o povijesti, sadašnjosti i projekciji budućnosti ovoga kolektiva. Ta se knjiga objavljuje na tri jezika – srpskom, mađarskom i hrvatskom.
HR: Javno poduzeće »Subotička toplana« ovih dana obilježava 40 godina svoga postojanja. Kako izgleda povijest Toplane i toplifikacije Subotice, drugog po veličini grada u Vojvodini?
    Subotička toplana je nastala od nekadašnje Električne centrale, koja je u Subotici osnovana 1896. godine i koja je proizvodila električnu energiju sve do 1958. godine. Te godine je nastupila velika prekretnica za zaposlene u Električnoj centrali, jer je prestankom rada centrale trebalo pronaći zaposlenje za uposlenike i otvoriti perspektivu za razvoj u ovome gradu. Stručnjaci su tada došli do zaključka da postojeća kotlovska postrojenja treba iskoristiti za toplifikaciju grada. Početak rada Toplane u Subotici vezujemo za 2. prosinca 1963. godine, kada je ustaljen pogon s isporukom toplotne energije za prve potrošače. To su bile stambene zgrade i apoteka ispod Gradske kuće. Tom prilikom su priključeni i zgrada društveno-političkih organizacija i zgrada Skupštine općine. Toplana je počela raditi s ugljem i proizvodila je tehnološku paru, a preko izmjenjivača vrelu vodu, koju je isporučivala za grijanje radijatora. Pogon na ugalj zadržao se sve do 1973. godine, kada se prešlo na korištenje mazuta. Izgrađena su dva vrelovodna kotla na mazut od 23 MW i dva parna kotla od po 20 tona produkcije pare. To je bio prelomni period za razvoj grada. Tada se pokreće usmjerena stambena izgradnja, grade se Prozivka i Aleja maršala Tita i nameće se potreba zamjene magistralnih vodova, odnosno, izgradnja novih magistralnih vodova, tako da je uslijedila izgradnja velikih kotlovskih jedinica od 58 MW i velikih parnih jedinica od po 25 tona produkcije pare.
HR: Ranije je Toplana koristila čvrsta i tečna goriva. Kada je prešla na plinsko zagrijavanje kotlova?
    Nastupanjem energetske krize sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je cijena nafte narasla s 4 dolara po barelu na 40 dolara, svi potrošači mazuta našli su se u vrlo teškoj situaciji i to je vrijeme kada je u tadašnjoj Jugoslaviji zakonski regulirana zabrana daljnje izgradnje postrojenja na tečna goriva i morala su se tražiti alternativna rješenja za grijanje grada. Uglja, u međuvremenu, više i nije bilo, odnosno, domaći rudnici uglja već poodavno nisu bili u mogućnosti isporučivati ugalj za potrebe Subotice i jednostavno smo morali pristupiti plinofikaciji. Rješenje je nađeno u preraspodjeli količine plina odobrenog za Azotaru, što je dogovoreno s inženjerom Andrijom Peićem i nakon toga je uslijedila izrada elaborata i plinofikacija Subotice. Kotlovska postrojenja su građena tako da se kao pogonsko gorivo mogu koristiti i mazut i plin, pa je izgradnjom magistralnih plinovoda Toplana 1991. godine započela plinofikaciju.
HR: Koliki postotak grada je trenutno pokriven daljinskim grijanjem?
    Na obljetnicu rada Toplane sa zadovoljstvom možemo konstatirati da smo dostigli zavidan stupanj razvoja, da osiguravamo toplotnu energiju za 30 posto kućanstava u Subotici, to je negdje oko 9.500 potrošača i da osiguravamo plin za preko 3.500 kućanstva. Ukupno, oko 40 posto kućanstava Subotice koristi usluge JP »Subotička toplana«.
    Subotica je po veličini drugi grad u Vojvodini i, zahvaljujući prethodnim ulaganjima, kao i tome što se rano krenulo u toplifikaciju, grad danas ima suvremeno rješenje, rješenje za 21. stoljeće. Ima toplifikaciju i plinofikaciju šireg područja, s tendencijom širenja plinofikacije na teritoriju cijele općine, a ne samo na području grada. To je moderno rješenje i smatramo da smo, što se tiče stručnoga aspekta, u vrhu Srbije, a da smo po koncepciji razvoja energetike na europskoj razini.
HR: U jednom dijelu grada – Kertvarošu, Novom gradu i Željezničkom naselju – već nekoliko godina vodi se prilično burna polemika oko toga trebaju li građani preći sa sustava daljinskog grijanja izravno iz Toplane, na plinsko grijanje s kućnim mjernim postrojenjima. Održano je više skupova građana s predstavnicima Toplane i lokalne samouprave, a neki od tih skupova bili su vrlo žučni. Što mislite o cijelom tom problemu, što Toplana građanima u tom dijelu grada nudi?
    U razvoju toplifikacije grada Toplana je u jednom periodu izgrađivala magistralne parovode, s kojih se industrija snabdijevala tehnološkom parom. U momentu izgradnje tih magistralnih parovoda stvorio se višak kapaciteta u transportu i otvorila se mogućnost za toplifikaciju naselja. Moram napomenuti da u tom momentu nismo imali na raspolaganju plin, a da su građani, zbog loših ekoloških uvjeta stanovanja u mjesnim zajednicama Kertvaroš, Novi grad i Željezničko naselje, tražili rješenje, i tadašnje rukovodstvo Toplane je ponudilo da se izvrši toplifikacija izuzetno velike i razgranate toplifikacijske mreže za individualne stambene zgrade. U tom momentu to je bilo rješenje, ali danas znamo kako je, s aspekta energetike, to tada ipak bio promašaj. Sada raspolažemo mnogo elegantnijim tehničkim rješenjima, a to je plinofikacija. Mi smo ovim potrošačima, uzimajući u obzir da se kompletna industrija već priključila na plinovod i da su parovodi praktički sada izvan uporabe, ponudili da im osiguramo plinsko grijanje, odnosno da im montiramo kompletne plinske instalacije i da oni postanu naši potrošači plina i da dobiju rješenje za sljedećih 50 ili 100 godina.
HR: U toj varijanti tko bi snosio troškove postavljanja instalacija u kućanstvima?
    Uzimajući u obzir da su u izgradnji sekundarnih razvoda i podstanica na teritorijama tih mjesnih zajednica građani sudjelovali vlastitim sredstvima, Toplana je preuzela obvezu da će sve sama financirati.
HR: Očekujete li bilo ikakve probleme sa snabdijevanjem plinom ove grijaće sezone?
    Ne očekujemo nikakve probleme. Što se tiče cijene energenata, situacija je vrlo stabilna i nema nikakvih najava korekcije cijena. Količina plina je osigurana i isporuka ide bez problema.
HR: Kakav je odnos »Subotičke toplane« s drugim toplanama u zemlji? Nekada su, koliko se sjećamo, održavani česti kontakti s toplanama širom bivše SFRJ.
    »Subotička toplana« je uključena u širu suradnju na razini Vojvodine i Srbije, a nekad je to bilo i na razini Panonske regije. Imali veoma plodnu suradnju s toplanama iz Osijeka, Novog Sada, Zrenjanina i Sente, a ta suradnja se odvijala na stručnom, sportskom i drugim razinama. Danas smo uključeni u rad Udruženja toplana Vojvodine i u rad Udruženja toplana Srbije. Tu se razmjenjuju stručne informacije. To je jako značajno, posebno za manje toplane koje sada kreću u toplifikaciju ili plinofikaciju.
HR: Što su, po Vašem mišljenju, prednosti grijanja na plin?
    Prednosti grijanja na plin su izrazito velike. Prva velika prednost je da su u svakom kućanstvu koje koristi plin ljudi oslobođeni svih problema oko nabavke, prijevoza i skladištenja uglja, a ne moraju razmišljati ni o njegovoj kvaliteti i stupnju korisnosti, kao ni o nečistoći okolice. Kod plina svega toga nema. Plin je ekološko gorivo, transport je vrlo jednostavan, količine se jednostavno mjere, instrumenti su savršeni, plaćanje je standardizirano i svaki potrošač u svakom momentu može birati režim grijanja u svome stanu. Drugo, uređaji na plin koji se danas montiraju tehnički su savršeni, estetski su lijepi i imaju veliki stupanj korisnosti, a to ne možemo reći za drvo, ugalj i lož ulje. S aspekta dimnih plinova sagorjevanjem praktički nastaju neškodljivi produkti, i, što je najvažnije, nema sumpora.
HR: A, koliko su ti suvremeni plinski uređaji sigurni?
    Tehnika zahtijeva određenu pažnju, određeni pristup i u slučaju kada je taj pristup pravilan, uređaji su sigurni. Svi uređaji koji se ugrađuju atestirani su, proizvedeni su od svjetski priznatih proizvođača, nema tu improvizacija, svaka instalacija se tehnički zaprima, svaki izvođač koji to radi poznaje propise i mi u Subotici nismo do sada imali niti jednu ekscesnu situaciju.
HR: Što se trenutno radi u Toplani?
    Za ovu grijaću sezonu Toplana je izvršila remontne radove, kako unutar kotlarnice na kemijskoj pripremi vode, tako i na razvodnoj mreži. Završili smo sanaciju svih oštećenih vodova koje smo imali u gradu, obavili smo kompletan remont postrojenja i možemo konstatirati da je grijaća sezona u punom jeku, da je gorivo osigurano i da su potrošači zadovoljni i da sve ide po planu.
HR: Što je budućnost »Subotičke toplane«?
    Mi u »Subotičkoj toplani namjeravamo pružati usluge svim Subotičanima. Jedna od tih usluga je vrelovodno grijanje i očekujemo kako će u budućnosti oko 12.000 kućanstava biti priključeno na sustav, a da će još oko 18.000 kućanstava biti priključeno na plinovodnu mrežu. Time bi praktički svaki građanin Subotice bio korisnik usluga »Subotičke toplane«.
Što se tiče grijanja i koncepcije grijanja za Suboticu, ona je postavljena šezdesetih godina i danas imamo velike potrebe za sanacijom, odnosno zamjenom magistralnih vrelovoda. Njihova starost je 27-28 godina i približava se granica maksimalnog vijeka trajanja i u sljedećem periodu Subotica će morati uložiti znatna sredstva za zamjenu magistralnih vodova. Za ovih 40 godina postojanja Toplane ovo bi praktički bila treća izgradnja magistralnih vodova, a to će iziskivati i sudjelovanje šire društvene zajednice. Računamo na donaciju ADF-a, na kredite i na naše vlastito sudjelovanje. Osim tog segmenta, predstoji nam i automatizacija kotlovskih postrojenja, odnosno računarskog praćenja procesa, i podizanja stupnja korisnosti s 92 posto na maksimalno mogućih 96 posto. Također smo zacrtali da ćemo ugraditi mjerače toplotne energije kod svih potrošača, tako da će potrošači za grijaću sezonu 2004. /2005. utrošak toplotne energije mjeriti na osnovu stvarno utrošene količine.
HR: Povodom obljetnice, »Subotička toplana« izdaje i monografiju, knjigu o povijesti, sadašnjosti i mogućem razvoju ovog poduzeća. Zanimljivo je da tu monografiju izdajete, osim na srpskom i mađarskom, i na hrvatskom jeziku. Kako ste se odlučili na takav potez, obično se u poduzećima zadovoljavaju dvojezičnim izdanjima, pri čemu se hrvatski jezik po pravilu izostavlja?
    Mi znamo gdje živimo, živimo u Subotici, u kojoj živi određena struktura stanovnika i moramo cijeniti i poštivati sve naše sugrađane, pa i hrvatsku populaciju. Pošto je u Subotici i zakonski regulirano pitanje službene uporabe jezika, red je da to poštujemo do kraja i mi to i činimo. Sva naša službena dokumenta izdajemo na tri jezika i pružamo mogućnost da se svatko informira na vlastitom materinjem jeziku.
HR: Što mislite, što bi se trebalo uraditi, a da Hrvati u ovom gradu izbore onaj status kakav im, prema zastupljenosti u ukupnom stanovništvu, pripada?
    Što se tiče zastupljenosti hrvatske populacije u društveno-političkim organizacijama i u strukturama Općine, to je zadatak na kojem moraju poraditi političari. Mora se prvo postići jedinstvo unutar političkih stranaka u hrvatskom narodu. Iza toga moraju se napraviti određeni razvojni programi, vizije o potrebama ovoga grada, o potrebama ovoga stanovništva i o potrebama hrvatskog naroda. Tu bi puno toga trebalo uraditi, kako na području školstva, tako i na području kulture, sporta, a i na ostalim područjima u kojima se osnivaju stručna udruženja i institucije. Moramo biti aktivni, prodorni i moramo se i koordinirati iz centara naših političkih partija, koje bi ipak trebale voditi više interesa o globalnim stvarima, a ne o sitnim parcijalnim interesima.
HR: Kako vidite organizaciju lokalne samouprave i javnih poduzeća u gradu, ali i šire, u zemlji?
    Očekujem da će u sljedećem periodu u Subotici, a i šire, doći do vrlo značajnih promjena. Predstoji nam usvajanje Zakona o energetici, pred nama je privatizacija i u ovome sektoru, i to će imati velike posljedice na poslovanje svih komunalnih poduzeća. Prvo, u sljedećem periodu komunalne usluge će morati biti ekonomske, dakle, izgubit će se socijalna kategorija. Prelazi se na ekonomske kategorije, u kojima se programira profitna stopa i nakon tako stvorenih ekonomskih uvjeta treba doći do privatizacije. Ne očekujem u komunalnoj sferi privatizaciju u stopostotnom iznosu, ali očekujem privatizaciju s 25 do 35 posto stranog kapitala, jer se i u našem susjedstvu pokazalo, kako su zemlje u kojima su komunalna poduzeća prvobitno prepuštena strancima, vrlo brzo otkupljivana nazad, jer je ipak neophodna određena kontrola lokalne samouprave nad radom tih poduzeća.                                             g

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika