Arhiv tekstova
Institucionalizacija suradnje
Kao što je već poznato, prvo Nacionalno vijeće hrvatske nacionalne manjine izabrano je na Elektorskoj skupštini, koja je održana 15. prosinca 2002. godine, a 25. siječnja 2003. godine ono je i konstituirano usvajanjem Statuta, izborom predsjednika i tajnika, te odlukom o registraciji. Vijeće je registrirano 9. veljače da bi rješenje bilo uručeno 23. veljače 2003. godine. Od tog vremena se može govoriti o procesu uspostavljanja institucionalne suradnje i odnosa između tijela domicilne države i HNV-a, to jest legitimnih predstavnika hrvatske zajednice na ovim prostorima. U tom smislu, vodstvo HNV-a na čelu sa mnom kao predsjednikom trudilo se raditi na uspostavi kontakata s državnim tijelima od savezne razine do lokalnih razina.
I DOBRI I LOŠI KONTAKTI: Prvotno sa Saveznim ministarstvom nacionalnih i etničkih zajednica, a danas s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava te njegovim ministrom, gospodinom Rasimom Ljajićem, ubrzo je uspostavljena kontinuirana suradnja. Najčešći oblici te suradnje su razni sastanci i seminari koji se organiziraju, a na koje HNV uvijek delegira predstavnike Vijeća. Na ovim susretima se vrši edukacija, a ujedno se istražuje i stanje i prilike zajednice od strane Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), odnosno nastoji se ući u probleme s kojima se hrvatska zajednica suočava kako bi međunarodna zajednica, prije svega OESS, znala kako hrvatska i druge zajednice žive na ovom prostoru, s kojim problemima se suočavaju, što je tu za činiti. OESS na temelju naših izvješća donosi određene programe edukativne prirode u koje nas pokušavaju uključiti, a koji su namijenjeni prije svega za bolje funkcioniranje samog Vijeća, kao uostalom i cijele zajednice. S drugim instancama Državne zajednice Srbije i Crne Gore ozbiljnijih kontakata do sada nije bilo.
Isto tako, mora se reći da ni s predstavnicima republičke, to jest srbijanskih vlasti, nekih posebnih kontakata još uvijek nije bilo. Istina, predsjednik HNV-a je uputio republičkoj Skupštini jedan dopis u kojem ih je obavijestio da je Vijeće osnovano, te ukratko predstavio Vijeće, ali od svega toga nije kasnije bilo ništa, budući da ne postoji nadležno ministarstvo za pitanje manjina na ovoj razini. Kontakti i odnosi se pokušavaju uspostaviti i s republičkim Ministarstvom prosvjete i sporta, jer u tom ministarstvu postoji tijelo nadležno za međunarodnu prosvjetnu suradnju i za pitanje obrazovanja manjina, a pročelnica tog odjela je pomoćnica ministra dr. Tünde Kovács Cerović. Kontakt, međutim, nije uspostavljen ni nakon višetjednih pokušaja od strane predsjednika Vijeća. Jedina suradnja s ovim Ministarstvom je bila kroz organiziranje seminara o problemima obrazovanja manjinskih zajednica pod pokroviteljstvom međunarodnih fondacija. Na tim seminarima su redovito nazočni predstavnici Vijeća, a sam predsjednik Vijeća sudjeluje s referatom. To su, dakle, bili ipak samo sporadični kontakti, dok redovite institucionalne suradnje s predstavnicima vlasti na republičkoj razini nema.
S POKRAJINOM NAJUSPJEŠ-NIJE: Na pokrajinskoj razini, mora se reći, postoji vrlo dobro uspostavljena suradnja na nekoliko razina. Spomenut ću prvo suradnju s predsjednikom Skupštine APV gospodinom Nenadom Čankom: on je primio sve predstavnike nacionalnih vijeća i s velikim interesiranjem saslušao probleme zajednice i djelovanja Vijeća, te predložio i niz konkretnih rješenja i obećao svoju punu potporu u rješavanju problema. Tijesna suradnja postoji i s Tajništvom za upravu, propise i nacionalne manjine i njegovim tajnikom dr. Tamásom Korheczom. S ovim tajništvom uspostavljena je redovita komunikacija u nekoliko oblasti, a negdje se išlo čak i do te mjere da je odlučivanje o sredstvima za financiranje manjinskih institucija i organizacija potpuno prenijeta na nacionalna vijeća. Isto tako se radi i na tome da se natječaj zajedno raspisuje s nacionalnim vijećem. Također je dobra suradnja uspostavljena i s pokrajinskim Tajništvom za obrazovanje i kulturu. Tajnik, gospodin Zoltán Bunyik je neposredno je pozivao i uključivao predstavnike manjina u proces izrade nastavnih planova i programa koji su bili pretpostavka uopće za pokretanje nastave na hrvatskom jeziku u našoj zajednici. Treće tajništvo s kojim imamo dobru i kontinuiranu suradnju je Tajništvo za informiranje, čiji je tajnik gospodin Rafail Ruskovski, koji je i sam predsjednik Rusinskog nacionalnog vijeća, te je itekako i sam zainteresiran za dobar položaj i funkcioniranje nacionalnih vijeća.
Što se tiče suradnje HNV-a s predstavnicima lokalnih vlasti ostvareno je sljedeće: prvo ističem uspostavljenu vrlo dobru suradnju s općinskim tijelima lokalne samouprave Subotice, jer je tu i sjedište Vijeća, a tu je i koncentriran i najhomogeniji dio hrvatske zajednice. Tu nailazimo na potpuno razumijevanje i prihvat od strane predsjednika SO Subotica gospodina Géze Kucsere i njegovih suradnika. Uspostavljen je kontakt i s predsjednikom Skupštine Općine Sombor, gospodinom Jovanom Vujičićem, i premda je Sombor bremenit brojnim problemima iz prethodnog perioda, pokazuje se dobra volja od strane najviših predstavnika somborske lokalne samouprave da se ozbiljno pristupi rješavanju tih problema. I na koncu, moram još reći da se planiraju razgovori s predsjednikom SO Srijemske Mitrovice i Stare Pazove o položaju i djelovanju tamošnjih Hrvata. Isto tako, planira se da se obiđu i ostale općine i mjesta u kojima Hrvati žive u značajnijem broju, i to preko tamošnjih područno nadležnih dopredsjednika HNV-a.
Autor je predsjednik
Hrvatskog nacionalnog vijeća
