Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Okre­ni­mo se su­rad­nji

Prof. Milan Dražić, predsjednik Skupštine općine Apatin, jedan je iz plejade mladih, dinamičnih političara, koji su na položaj dospjeli nakon promjene režima u listopadu 2000-te godine. Pun energije, uspijeva pomiriti stavove svih političkih opcija nazočnih u općini Apatin, a za dobrobit lokalne zajednice.

HR: Na čelo ove nacionalno i ekonomski heterogene sredine, kakva je općina Apatin, došli ste nakon promjena 2000. godine. Kako izgleda biti na Vašoj poziciji?
Danas puno lakše, nego 2000-te, kad je birana ova rukovodeća garnitura SO Apatin. Od bivše garniture naslijedili smo dugove u visini od 30 posto općinskog proračuna, koji je tada iznosio oko 37 milijuna dinara, a danas je taj proračun preko 300 milijuna. Dugovi su sanirani za 5-6 mjeseci i tek tad smo krenuli od nule. U prvoj godini nismo dobili ni »gorivo za demokraciju«, što je bio naš veliki financijski hendikep u odnosu na veliki broj srbijanskih gradova. Danas nam je to zanemariv trošak. Prigodom dolaska na vlast sučelili smo se s jako velikim kadrovskim problemima. Ostaci starog režima bili su nazočni u svim strukturama, stvarali su probleme koje smo rješavali u hodu. Možda smo napravili i neke greške, ali smo na njima učili, nismo ih ponavljali. Stvorili smo uhodan mehanizam u kojem svaki korisnik sredstava iz proračuna već na početku kalendarske godine zna kolika će sredstva dobiti. Za slučajeve koji nenadano iskrsnu, postoji proračunska rezerva. Mislim da su danas međunacionalni odnosi u općini izuzetno dobri, pa kad to zbrojim s ekonomskim stanjem, zadovoljan sam.

HR: Na sadašnju dužnost došli ste kao vanstranački kandidat, da biste kasnije pristupili DSS-u. Poznato nam je da su Vaši najbliži suradnici pripadnici DS-a, no imamo dojam da ste jako homogena rukovodeća garnitura. Kako uspijevate pomiriti stranačke interese sa svakodnevnim obvezama?
Još 1996. godine predstavljao sam koaliciju »Zajedno« u Izbornoj komisiji, kao kandidat grupe građana. Kao takav, sudjelovao sam i u izborima 2000. godine, a članom DSS-a postao sam tek poslije izbora za predsjednika SO Apatin. Sukobom DSS-a s ostatkom DOS-a na republičkoj razini, došlo je i do manjih nesuglasica u lokalu. No, zauzeli smo stav da su nam ipak najvažniji lokalni problemi, te smo međustranačka prepucavanja eliminirali iz naše sredine. Moram napomenuti da po novom Statutu DSS-a imam potpuno odriješene ruke na lokalnoj razini, na koju su spuštene mnoge ingerencije.

HR: Iz službenog izvješća s popisa stanovništva vidljivo je da oko 40 posto žitelja apatinske općine tvore nacionalne manjine, među kojima su najbrojniji Hrvati i Mađari. Kakav je danas odnos općinskih organa prema njima?
Mislim da je jako korektan. Zabrinjava me jedna druga situacija – proces smanjenja globalnog broja žitelja. Broj Srba se konstantno povećava, no ne možemo reći da je to prirodni priraštaj. Na to su veliki utjecaj imala zbivanja iz 90-ih godina protekloga stoljeća. Veliki priliv izbjeglica iz RH i BIH, uglavnom Srba, te iseljavanje pripadnika nacionalnih manjina, postupno su mijenjali etničku sliku ovog područja. Na ovom popisu imali smo i više od dvije i pol tisuće neopredijeljenih i Jugoslavena. Mislim da je ova cifra rezultat velikog broja mješovitih brakova, kojih u našoj općini ima daleko više nego što to pokazuje statistika. Vjerojatno je u toj brojci i nešto pripadnika nacionalnih manjina, koji se, ne znam zbog čega, plaše ili ne žele izjasniti. Ne mogu tvrditi da 90-ih godina u našoj općini nije bilo sukoba na nacionalnoj osnovi, no svakako nije u onolikoj mjeri i onako žestokih kao u pojedinim mjestima u Srijemu. Danas je to svedeno na pojedinačne incidente. Mislim da je došlo i do promjene u ponašanju pripadnika MUP-a, koji sve više postaju javni servis građana. Na njih se više ne vrše politički pritisci, od njih zahtijevamo samo da profesionalno obnašaju svoje dužnosti. Konačno, svi bi trebali prestati promatrati ljude s nacionalnog i vjerskog gledišta. Mene, osobno, zanimaju samo ljudske kvalitete osoba s kojima kontaktiram.

HR: Općina Apatin dijeli granice s Republikom Hrvatskom. Obzirom na zbivanja proteklih godina, je li to prednost ili opterećenje?
Dugogodišnji političari kažu kako je ono što je u ratnim vremenima problem, u miru – prednost. Mislim da je nedefinirana granica opterećenje i tu se javljaju incidenti. S ovog mjesta apeliram na nadležne organe RH i SCG da ozbiljnije pristupe rješavanju ovog problema. Neriješeno pitanje vlasništva zemljišta na obje strane granice tangira i naše građane i građane RH. Za sada se prešutno poštuje granica na sredini toka Dunava. Za ovaj region bi veliki značaj imalo i brže rješavanje problema željezničkog mosta Bogojevo-Erdut, no čini mi se da ni Zagreb ni Beograd nemaju dovoljno sluha za potrebe lokalnih zajednica.

HR: Sontu, najveće selo u općini, naseljava i najveći dio hrvatske nacionalne manjine. Je li to prednost u uspostavljanju suradnje s osječkom regijom?
Svakako. Naša država djeluje dosta inertno, još uvijek ne koristi nacionalne manjine kao most suradnje s njihovim matičnim državama. Sve se svodi u lokalne okvire. Primjećujem da je ove godine KPHZ »Šokadija« iz Sonte imala nekoliko gostovanja u Slavoniji. To je upravo recept za uspostavljanje pokidanih veza. Kultura, sport, a naročito gospodarstvo, trebali bi nas povezivati. Treba zaboraviti ratna zbivanja, treba se okrenuti svim vidovima suradnje.

RH: Svjedoci smo velike aktivnosti rukovodeće garniture općine Apatin po pitanjima međuregionalne suradnje (Sombor-Apatin-Osijek-Subotica, podunavske zemlje …). Gdje vidite mjesto Apatina u budućnosti?
Posljednjih petnaestak godina nema nas nigdje. Funkcioniramo sa zatvorenim tržištem, bez kontakata s razvijenim zemljama, zatvorena su nam vrata razvijenog svijeta. Bez suradnje sa svim regijama ne možemo se nadati boljitku. Prigodom boravka delegacije SO Apatin u Bavarskoj bio sam neugodno iznenađen neinformiranošću ljudi o zbivanjima kod nas. Moramo više raditi na prezentaciji sustavnih promjena u Srbiji. U budućnosti, Apatin, kao i čitava ova regija, vidim u Europskoj Uniji, naravno, ukoliko to budu željeli građani Srbije. Moramo uspostaviti čvrste odnose sa susjednim zemljama, kojima je isto tako cilj ulazak u EU.

HR: Po medijima, Apatin danas slovi za najbogatiji grad u Srbiji. Je li to stvarno tako, ili su u pitanju dezinformacije nastale na osnovu prodaje akcija Apatinske pivare?
To ne kažu samo mediji, već i statistika. Po bruto društvenom proizvodu, naravno po glavi žitelja, prvi smo u Srbiji. U stvarnosti imamo ogromne kontraste. Nekoliko poduzeća iz naše općine u državni proračun uplaćuje preko 2 milijarde dinara, prije svih Apatinska pivara, Rapid i Jedinstvo. S druge strane veliki broj je onih, koji nisu u stanju platiti doprinose, plaće radnicima, ne mogu osigurati posao. No, kad se udruže statistike i mediji, stvarno je stvoren dojam da u Apatinu teku med i mlijeko.

HR: Što nam možete reći o procesu privatizacije u apatinskoj općini?
Apatinska pivara i Rapid privatizirani su po starom zakonu o vlasničkoj transformaciji, čini mi se jako uspješno. U drugoj grupi je 9 poduzeća, koja su privatizirana po principu aukcije. Ne znam koliko je to sretno rješenje, jer u 4 poduzeća imamo nestabilnu situaciju: radnici ne primaju plaće, štrajkaju, što me navodi na pomisao da kupci tih poduzeća nisu dugoročno razmišljali. Vjerojatno će kroz godinu dana ići na preprodaju. U ozbiljnim europskim zemljama kao što je Njemačka, prisutno je mišljenje kako je Srbija nestabilan partner. Da nije tako, bilo bi manje špekulanata, a više ozbiljnih kupaca i inozemnog kapitala. Nažalost, na ove procese lokalna samouprava nema baš nikakvog utjecaja, tako da ih možemo samo komentirati, a ne i spriječiti.

HR: U selima živi oko 40 posto žitelja apatinske općine. Gospodarstvo je »na izdisaju«, poljogospodarstvo je na najnižim granama u posljednjih 50 godina, a od nje bi trebala živjeti većina seljana. Gdje je izlaz iz ove situacije?
Mislim da to nije samo problem općine Apatin, već cijele Vojvodine. U posljednjih desetak-petnaest godina ozbiljnog gospodarstva u selima nema. Malobrojni industrijski pogoni zbog sankcija nisu radili, obrtništvo postupno izumire, a poljoprivreda, koja bi trebala biti zamajac razvoju sela, totalno je podijeljena. Ne znam je li itko u ovoj državi razmišljao o tome tko nas je hranio svih ovih godina. Ne mogu se oteti dojmu da su žitelji sela postali građani drugoga reda. To je dovelo do velikog odliva mladih kadrova, do migracije selo-grad. Odnos prema poljoprivredi moramo iz korijena promijeniti. Trebali bismo se okrenuti okrupnjavanju posjeda. Zašto ne bismo koristili iskustva razvijenih zemalja, kako u poljoprivrednoj proizvodnji, tako i u odnosu države prema ovoj grani? Pogledajmo samo koliki nam je poljoprivredni proračun Srbije. Smiješno mali. Kao posljedica premalog poljoprivrednog proračuna nedostaju nam povoljni poljoprivredni krediti. Ne trebamo se plašiti bogatog seljaka, naprotiv. Trebali bismo poduzeti sve da mlade kadrove vratimo u selo. Vojvodina se mora okrenuti sama sebi i iskoristiti sve svoje prirodne resurse. Proizvodnja zdrave hrane bi trebala biti naša osnovna orijentacija, s njom bi najlakše i najbrže izašli na svjetska tržišta.

HR: Stvara sa dojam da je mala privreda u Apatinu u ekspanziji, a da u selima odumire. Šta je uzrok toj pojavi?
Mislim da ima više činitelja koji utječu na ovaj problem Tu je, prije svega, nepovoljan ekonomski moment. Kupovna moć nam baš i nije na zavidnoj razini, posebno u selu. Veliki broj seljana uposlio se u poduzećima u Apatinu i Somboru. Zbog lošeg stanja u većini poduzeća ljudi su ostajali bez posla, bez kapitala, bez ideja što bi se moglo raditi. Možda ni poreska politika nije najrealnija, no, na žalost, lokalna zajednica na nju nema baš nikakvog utjecaja. Mislim da je i veći broj zanata u izumiranju. Nestaju kovači, obućari, stolari … no to je opet stvar politike obrazovanja kadrova, ni tu nema rješenja u lokalu. Ipak smo mi još uvijek duboko centralizirana zemlja.

HR: U općini Apatin, posebno u selima, veliki je broj staračkih kućanstava, a sve je manje sklapanja brakova i rađanja djece. Što poduzeti da bi se spriječilo ovakvo »starenje«?
Mi pokušavamo na lokalnoj razini pronaći kakva-takva rješenja za ovaj problem, no to su sve kratkoročna rješenja. Stimuliramo mlade parove za rađanje prvog djeteta, riješili smo to dijelom sredstvima mjesnog samodoprinosa, no to je nedovoljno. Potrebna su sustavna rješenja, koja će ove probleme riješiti dugoročno. Razvijanjem proizvodnje, otvaranjem novih radnih mjesta, rješavanjem stambenih problema, podigli bismo kvalitetu života na višu razinu. Ukoliko to ne uradimo, uskoro ćemo generalno, kao zemlja, imati ogromne probleme zbog smanjenja broja radno sposobnih.

HR: Postoje li kontakti apatinskih općinskih organa s institucijama hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini?
Na žalost, ne. Na lokalnoj razini i sada aktivno podupiremo sve udruge nacionalnih manjina, mislim da nitko nije zakinut.

HR: Kad bi bilo moguće vratiti se u 2000. godinu, biste li ponovno ušli u politiku i da li biste nešto mijenjali kod sebe?
Kao i većina, shvatio sam da se nešto mora mijenjati i to je bio motiv za moj ulazak u politiku. Morali smo promijeniti sustav. Donijeli smo Zakon o lokalnoj samoupravi, dobar, ali još uvijek se pojedinac može skriti u masi. Moramo težiti k izmjenama koje će potencirati ulogu, obveze, prava i osobnu odgovornost svakog pojedinca. Pomalo sam razočaran velikim brojem pojedinaca, od vlade do lokalne samouprave, kod kojih je motiv za bavljenje politikom materijalne naravi. Ti pojedinci, na žalost, dosta utjecajni, nisu željeli mijenjati uhodane loše navike u vođenju institucija. Moramo donijeti osnovne zakone, a najhitnije i Ustav, i to ne Ustav na ideološkoj osnovi. Moramo donijeti moderan Ustav, za narednih 100 godina. Što se tiče lokalne samouprave, mislim da smo radili pošteno. Nadam se da iza nas neće ostati priče o aferama, rasipništvu i bahatom ponašanju. Ne živimo bahato, trudimo se da u svakom momentu normalno komuniciramo sa sugrađanima. Koliko smo uspjeli u tome, pokazat će naredni izbori, na kojima će građani, nadam se, svakom presuditi po zaslugama.                                         
g

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika