Arhiv tekstova

Očekuje se prevladavanje blokade

JOSIP PEKANOVIĆ, vijećnik iz Sombora, rođen 1941. u Somboru, završio je Ekonomski fakultet i radio je na vanjsko-trgovinskim poslovima. Sada je u mirovini. Urednik je lista Miroljub od 1997. kad je ovaj list počeo izlaziti. Oženjen je ima dvije kćerke i jednog unuka. Govori pet jezika. Objavljeno mu je devet knjiga iz oblasti golubarstva i na tu temu je suradnik u više stranih časopisa.
    »Još uvijek nije nađen zajednički jezik između te takozvane A i B liste, a da se to prevladalo, mislim da bi sve akcije bile uspješnije, jer zastupnici iz DSHV-a koji su s liste B, praktično ne sudjeluju u radu HNV-a. I ja sam s liste B i nemam informaciju jesam li u neku komisiju biran, a s obzirom da DSHV ima, što se hrvatskih institucija tiče, najširu bazu među hrvatskim pučanstvom, mislim da je mogao pomoći recimo u vezi edukacije roditelja za upis djece u hrvatske razrede. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, ta podjela se negativno odrazila. Ponovno su uspostavljeni kontakti, poslije ovih promjena u DSHV-u, i s HNV-om i ostalim institucijama, i nadam se da će se podvojenost eliminirati i da ćemo sa svim snagama koje imamo u HNV-u nastaviti dalje raditi. Mi ne smijemo čekati početak upisa, onda je već kasno. U Somboru na inicijativu dopredsjednika vlč. Josipa Pekanovića treba se održati sastanak baš na temu blagovremenih pokretanja akcija kod roditelja, vezano za upis za sljedeću školsku godinu u Somboru, jer tu živi dosta Hrvata. Zajednička akcija je dogovorena i mi praktički u Somboru nemamo A i B listu. Nadam se da će rezultati rada HNV-a biti ubuduće mnogo vidljiviji. Sada se rade dogovori koji trebaju rezultirati u sljedećoj godini s vidljivijim rezultatima.«

STIPAN ŠIMUNOV, dopredsjednik Vijeća za Podunavlje, rođen je 1953. godine u Bačkom Monoštoru, završio je Višu pedagošku školu u Osijeku, govori francuski jezik, predsjednik je Kulturno umjetničkog društva Hrvata »Bodrog« u Bačkom Monoštoru. Nastavnik je u Bačkom Monoštoru i angažirao se na formiranju nastave hrvatskog jezika i kulture u školi. Oženjen je, ima dvoje djece.
    »Glede rada u Hrvatskom nacionalnom vijeću u početku sam bio vrlo zadovoljan, ali sad manje, jer sam slabo informiran kao dopredsjednik, informacije teško stižu do mene osim onog što pročitam u novinama. Budući da u Bačkom Monoštoru radim na organiziranju nastave hrvatskog jezika – imamo 36 učenika, tu se dosta konzultiram s Dujom Runje i informacije najviše dobivam od njega. Općenito sam zadovoljan radom Vijeća, ali smatram da bi se trebalo više sastajati i više raditi, a ono što mene zabrinjava je kao da je neki status quo. To je moj osobni stav. Kao dopredsjednik za Podunavlje nisam sazivao posebno sastanke i nisam razmišljao o tome jer bi prema mom mišljenju trebalo da se krene iz HNV-a. Ja nisam političar, nastavnik sam i član HNV-a i želim tu što više pridonijeti, međutim, da bih sazivao sastanke morao bih imati neki oslonac i upute iz HNV-a, jer, kao što sam rekao, trenutno nisam dovoljno informiran što se događa u HNV-u. Potrebno je više sastanaka, okupljanja, zaduženja i više uputa nama koji smo sa strane, tako reći na periferiji u odnosu na Suboticu, jer je nama teže doći do informacija i teže nešto uraditi nego u samoj Subotici.
    U Bačkom Monoštoru sada ima 36 đaka koji pohađaju nastavu hrvatskog jezika, dva sata tjedno, od toga njih 20 koji pohađaju drugu godinu i 16 koji pohađaju prvu godinu nastave hrvatskog jezika. Mislim da se moramo pripremiti za sljedeću godinu, i možda bi više i matična zemlja trebala poraditi, jer smo tek sada dobili čitanke i druge knjige.
    Glede preglasavanja u HNV-u postoji sporazum da će se to iskristalizirati i da će to krenuti svojim tijekom. Nadam se da će se ovim sporazumom prevladati blokada i rad Vijeća krenuti k jednom zajedničkom cilju, što je i bio interes HNV-a od samog početka. Tako bi trebalo prema mojem mišljenju. Ono što je mene smetalo i što otežava rad Vijeća, pogotovo onima koji dolaze sa strane, je nenadoknađivanje putnih troškova, kad su sastanci Vijeća. Nadam se da će se to promijeniti.«                 

SLAVICA PEIĆ, rođena je 1954. godine u Banovićima, po struci je dipl. ing. poljoprivrede. Veći dio svog radnog vijeka radila je za poznate i ugledne sjemenarske firme bivše Jugoslavije, a od 1992. godine je formirala firmu »ALEA«, s proizvodnjom i trgovinom kao osnovnom djelatnosti, te izvozom i uvozom. Ove godine diplomirala je i klasičnu homeopatiju (grana integrativne medicine) na London International Colege, gdje namjerava nastaviti postdiplomski studij. Članica je HAD-a, te predsjednica Sekcije za gospodarstvo, bila je članica privremenog Upravnog odbora Hrvatske riječi. Majka je sina Gorana.
    »Na rad HNV-a željela bih se osvrnuti kroz rad Odbora za gospodarstvo, kojeg sam članica i koji je u tijesnoj suradnji sa Sekcijom za gospodarstvo HAD-a. Od formiranja Vijeća, gospodarstvenici su zajednički nastupali na više sajmova, te sastanaka putem Regionalne privredne komore ili samostalno organiziranih, s gospodarstvenicima iz Republike Hrvatske, naročito Osiječko-baranjske i Vukovarske županije, koji su pokazali najveće zanimanje za suradnju, ali i nekim drugim županijama. Moram naglasiti, da nam je veliku pomoć u uspostavi odnosa sa spomenutim županijama pružio Konzulat republike Hrvatske, uz svesrdno angažiranje dr. sci. Jasmine Kovačević, generalne konzulice. Međutim, zbog neusklađenih zakonskih propisa, carina, prelevmana na uvoz ili izvoz poljoprivrednih proizvoda, nije došlo do uspostave suradnje kakvu smo željeli i očekivali. Veći broj naših poduzetnika bio je spreman ući u veće projekte zajedničkih investicija, zastupanja hrvatskih firmi kod nas, što do sada nije imalo rezultata, te su se firme poput »Saponije«, »Podravke« opredjeljivale za otvaranje predstavništva ili zastupništva u Beogradu ili Novom Sadu. Obrazloženje za to je čisto ekonomske prirode: ti su centri veći potrošači i pokrivaju čitavu Srbiju i Crnu Goru. Ono što nas posebno veseli je ulazak hrvatskih firmi kroz proces privatizacije ili dokapitalizacije (npr Agrocora), mada smo očekivali da će neka od firmi biti zainteresirana za poduzeća iz agrokompleksa u našem okruženju, što se do sada nije dogodilo. Ipak, pomaka ima, upravo jučer smo dobili prijedlog jedne firme iz Županje za zajedničku suradnju kroz izvoz, što bi mogao biti dobar poticaj za jedan broj gospodarstvenika iz ove regije. Nadamo se, da će uskoro biti riješeni administrativni problemi, te problemi financiranja kroz povoljnije bankarske aranžmane, koji koče gospodarstvenike da rade u punom zamahu, te da će Vijeće putem svoga Odbora za gospodarstvo moći u pravom smislu biti most suradnje na ekonomskom planu s Republikom Hrvatskom.
    Pozivamo sve gospodarstvenike iz Hrvatske, da se uključe u proces privatizacije ili druge oblike suradnje s našim poduzetnicima, jer znademo, možemo i hoćemo raditi.«                                                        g