Arhiv tekstova

Sluga istine i mira

Ovih dana, više nego ikada u povijesti, sav svijet je okrenut prema Vatikanskom brežuljku. Nijedan Papa do sada, pa ni na sprovodu, nije okupio oko sebe toliko ljudi velikog imena, značenja ili službe, niti toliko mnoštvo običnoga svijeta kao Ivan Pavao II. Tko je on, taj Papa »iz daleke zemlje« koji je tako snažan i tako privlačan, da ga obasiplje toliko poštovanje i ljubav cijeloga čovječanstva, makar je već nepokretan, skrhan i sve češće bez glasa i tih… Čime privlači taj starac sada kada na njemu više ništa nema privlačivog, a osobito što nikako nije razumljivo, da privlači i oduševljava mlade za koje je po svim ispitivanjima, najsimpatičnija i najprihvatljivija osoba ovoga časa. Zar stvarno mladi u tom starcu vide svoj smisao, primaju od njega poruku? Da.
    S Vatikanskog brežuljka ovih dana, više nego ikada, zrači ovim našim Planetom jedno posebno svjetlo. Koje? Pred očima uskršava lik ponajprije Čovjeka.
ČOVJEK SUSRETA: Papa je i kada je bio mlađi, a osobito sada u starosti, bez ustručavanja pokazao čovječanstvu da je ponajprije i iznad svega čovjek. Čovjek misli, osjećaja, ljubavi i patnje. Nosi na sebi sve ono u što je svatko od nas obučen, čovještvo – nepatvoreno, iskreno i autentično. Velika je poruka Ivana Pavla II. da je u najboljem smislu riječi ponajprije čovjek. Njegova ljudskost je do te mjere osvojila svijet da će se uskoro moći govoriti o sinonimu: pravi čovjek – Ivan Pavao II. Sačuvao je u najvećem dostojanstvu i najvećim počastima samo onu počast koja pripada dostojanstvu ljudske naravi: biti čovjek! Stoga je u susretu s njime jednako zahvaćen visoki intelektualac kao i državnik ili običan čovjek jer dimenzija ljudske osobnosti je temelj svakog dijaloga, svakog susreta koji ima rezultat ne isprazne izjave nego stvarnog doživljaja. Ivan Pavao II. je čovjek susreta koji je ne samo, ili čak manje svojim riječima, obogaćivao sugovornika, nego ga je obogatio svojom osobom. I evo nam jedna trajna poruka sa ovog Brežuljka: obogatiti svoga sugovornika u svakom susretu, ponajprije svojom osobom! Ivan Pavao II. je pravi intelektualac. Uronjen je u svijet nauke i sam je bio profesor.
    Snaga poruke Ivana Pavla II. je upravo taj trajni govor iz sebe. No, to je upravo i najteže jer da bi intelektualac mogao iznijeti bogatstvo što ga nosi, mora biti uronjen u sebe. Čini se da smijemo slutiti da je »mudrost« ovoga Pape upravo ta njegova uronjenost u sebe, gdje se dnevno susreće sa sobom i to pred Bogom. Jednu zgodu je ispričao bivši nuncij u Republici Hrvatskoj. Kada je Papa drugi puta boravio u Hrvatskoj, odsjeo je u nuncijaturi. Po protokolu dan je trebao započeti oko šest sati ujutro, da bi Papa u osam sati napustio nuncijaturu i poletio prema Splitu i imao onu znamenitu misu na samoj obali mora i susret u Prasvetištu u Solinu. Nuncij je čuo prije pet sati neko šuškanje upravo pred Papinom sobom. Sav uznemiren izišao je na hodnik da vidi što se događa. Međutim, ostao je iznenađen, Papa je onako starački i prikriveno koračao prema kapeli. Na Nuncijev upit: Svetosti, što je? Odgovor je bio: Danas me čeka naporan dan i moram puno moliti! Dakle, odao je jednu od svojih velikih životnih mudrosti: Ako treba više raditi, onda treba i više moliti. Smijem nazvati u ovom razmišljanju ovu tvrdnju drugom porukom s Vatikanskog brežuljka.
Nesumnjivo je istina ono što je vrlo dirljivo posvjedočio pravoslavni bački episkop Irinej na Akademiji povodom Papinog dana u Beogradu da je ovaj Papa uvijek i iznad svega sluga, a ne gospodar. Njegovo služenje je tako očito da oni, koji u njemu niti mogu, niti gledaju poglavara, vide onog koji je stalno raspoložen služiti čovjeku i čovječanstvu. U čemu? U obrani dostojanstva svake ljudske osobe i svake ljudske zajednice.
STVARANJE POVIJESTI MILENIJA: Uočljivo je da je Papa čovjek odlučnosti, i to nesalomive, kada se radi o obrani prava naravnih i Božanskih. Zna se odlučno suočiti sa vlastodršcima i diktatorima. Imao je snage svojim diktatorskim »domaćinima« u njihovoj kući reći da nisu u pravu. Nije se bojao da će mu netko prigovoriti nepristojnost. Bio je svjestan da je glasnik Istine i da je ne smije izdati ni pod koju cijenu. Glasovita je njegova rečenica koju je izrekao u Mariji Bistrici: S istinom se ne može trgovati, ona nema dva lica! Služenje kojim ovaj Papa poslužuje čovječanstvo je i neumorna borba za mir. Sjetimo se bezbrojnih apela koja su nekad znala biti svakodnevna: nikada više rata! Da, on je borac za mir koji se temelji na pravdi, na istini i ljubavi. Zato je spreman jednako tako založiti sav svoj ugled i svoju osobu, a sada doprinosi i svoju žrtvu. Možemo ga nazvati velikim Mirotvorcem. Javnosti je samo mali postotak mirovnih akcija ovoga Pape poznat, a povijest u svojim arhivima čuva dokaze koji će jednoga dana biti objelodanjeni i tada će se vidjeti da je u velikoj mjeri ovaj Papa »činio povijest« novog milenija. Stoga je s pravom netko od komentatora ovih dana i nazvao Papu: Papa milenija. I to je sljedeća poruka koja nam stiže ovih dana sa Vatikanskog brežuljka. Mirotvorac – sluga istine i mira.
    No, još bih htio istaći jednu dirljivu sliku koja stalno obilazi svijet, a to je njegov susret s atentatorom. Kada je ćeliju u zatvoru napustila straža, on se približio svome atentatoru, naslonio glavu na njegova ramena, plakao i praštao. Možda je to najdirljivija slika njegova pontifikata: zagrljaj s atentatorom. On je Papa koji prašta i koji zna moliti oproštenje. Sjetimo se samo Velikog jubileja kada je »čistio pamćenje« moleći oprost za prošlost u ime cijele Crkve i time uistinu otvorio novu stranicu povijesti i budućnost. On je dakle Papa koji gleda u budućnost. I to je poruka. Zašto sam ovako s vama razmišljao? Naprosto zato što iz ovog velikog života i velikog događaja možemo učiti mi maleni. Da ostanemo i opstanemo kao ljudi i kao poštovanja vrijedne osobe, pokušajmo samo nešto od ovih poruka usvojiti kao svoj vlastiti »ja«. Taj novi ja bit će nova osoba za danas i sutra.                                  g