Arhiv tekstova

Na polovici puta

Tijekom devedesetih godina u kontekstu politike koju je lokalna vlast u Subotici vodila nastojeći da očuvati multietnički karakter grada i manjinske kulturne institucije, rekonstruirana su tri najznačajnija nacionalna kulturna centra (kulturno-umjetnička društva) u gradu: hrvatsko »Bunjevačko kolo«, mađarski »Népkör« i srpski »Sveti Sava«. Hrvati u Vojvodini su tako nakon dužeg perioda, u kojem nisu postojale hrvatske institucije, sredinom devedesetih godina ponovno dobili  kulturnu instituciju namijenjenu njegovanju i očuvanju vlastite kulture. Namjera lokalne vlasti bila je osigurati dugoročnu vitalnost i samostalnost ovih nacionalnih kulturnih centara.
    Međutim, nakon početnog entuzijazma i djelomične obnove prostora Hrvatskog kulturnog centra, do danas on nije postao institucija koja profesionalno radi na razvijanju kulturnih programa, jer se manje-više aktivnosti i dalje odvijaju volonterski, uz brojne neriješene probleme, može se reći osnovne, kao što je grijanje prostorija tijekom cijele sezone.
ZAJEDNIČKA ADRESA: Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« mjesto je gdje se održavaju različite manifestacije subotičkih Hrvata, što je sasvim logično imajući u vidu da je ono za sada jedina hrvatska institucija koja raspolaže odgovarajućim prostorom za veće skupove i manifestacije u Subotici. Međutim, iako je 1997. godine zgrada jednim dijelom restaurirana i Hrvatski kulturni centar oživio svoju djelatnost, u posljednje vrijeme se često čuju primjedbe kao prostor traži dodatno uređe-nje i kako je neadekvatan, posebice u zimskim mjesecima, jer se nerijetko događa da se programi i skupovi odvijaju u hladnoj dvorani, što ima za rezultat ili nedovoljnu posjećenost ili biranje nekih drugih prostora za održavanje različitih programa i manifestacija postojećih hrvatskih udruga.
    Što je tome razlog i planira li se što učiniti na tom planu, pitali smo predsjednika HKC Belu Ivkovića: »Što će dalje biti s ‘Kolom’, hoće li se renovirati, i hoće li biti grijanja – ovisi o raspoloživim financijskim sredstvima? Mi trebamo služiti svim postojećim hrvatskim institucijama i općenito hrvatskoj zajednici. To je bila redovita praksa i u dosadašnjem periodu i devedesetih godina kad je HKC ‘Bunjevačko kolo’ bila jedina hrvatska institucija, a kada su nove hrvatske udruge započinjale svoj rad, mi smo nastanak tih institucija pomagali i trudili se da one zažive. Neke institucije su još uvijek registrirane na našoj adresi, kao što i Hrvatsko nacionalno vijeće, također, ovdje ima svoj ured, dok se ne nađe drugo rješenje.«
HLADNA DVORANA: Međutim, i pored dobre volje potrebno je riješiti i problem grijanja, ukoliko se želi da Hrvatski kulturni centar doista i bude mjesto gdje će se kontinuirano i često održavati različiti programi. U posljednjem periodu nastalo je nekoliko novih hrvatskih institucija, koje ili nemaju svoj prostor, ili on zahtijeva, također, značajna ulaganja, dok »Bunjevačko kolo« kao prostor ostaje neiskorišten. Planiraju li se neke promjene u budućnosti?
    »Mi mislimo da ovaj prostor treba biti svima na raspolaganju s tim da smo mi voljni dati dvoranu, ali se očekuje od onih koji održavaju manifestacije da barem pokriju troškove grijanja«, kaže Ivković. »Naše raspoloženje je, dakle, da se programi u hrvatskoj zajednici održavaju u Hrvatskom kulturnom centru, i mi ne doživljavamo druge organizacije kao konkurenciju, ali bi se trebalo dogovoriti kako će se pokrivati grijanje, jer samostalno nismo u stanju osigurati ta sredstva. Sve oblasti života u hrvatskoj zajednici moramo pokriti, a neki novi dogovor i raspored mora se uraditi između institucija i udruga koje su se formirale i koje su najkvalificiranije raditi određeni program«.
    »Mi kupimo toliko litara goriva s koliko možemo zagrijati dvoranu onda kada su probe. Od Općine dobijemo 30.000 dinara mjesečno za pokrivanje troškova, što je nedovoljno za normalno obavljanje naše djelatnosti. Za godišnje grijanje treba 7.500 do 10.000 eura. Ove godine smo, poslije 2-3 godine kad nismo dobivali ništa, na natječaju Republike Hrvatske dobili sredstva što će se koristiti za redovite djelatnosti, međutim, to su mala sredstva i mi smo nezadovoljni time koliko smo dobili«, iznio je Ivković.
    Što je s restoranom koji je također vlasništvo HKC »Bunjevačko kolo«, a koji je također hladan i u prilično zapuštenom stanju: »Što se tiče izgleda restorana, to zavisi od zakupca u prvom redu i nivoa koji zakupac hoće ostvariti, i s naše strane u restoran se ne planira ulagati. Jedan od prihoda ‘Kola’ je i prihod od zakupa restorana, koji se, istina, u zadnje vrijeme ne uplaćuje uredno, i to će se morati riješiti«.
    Lazo Vojnić Hajduk, tajnik Hrvatskog kulturnog centra, smatra kako je jedan od razloga izvjesnog zastoja u aktivnostima HKC rezultat i toga što se politika umiješala u kulturu, gdje joj nije mjesto: »‘Bunjevačko kolo’ je koliko-toliko imalo svoje programe i radilo je do 2000. godine, zatim se politika umiješala u kulturu i bila je zainteresirana samo za svoje kadrove da uđu u Hrvatski kulturni centar, ali ništa dalje od toga. Od tog doba HKC nema program rada za period od skupštine do skupštine po kojem radi, pa je i to dovoljan indikator koliko je loše kad se stranački interesi direktno upliću u sferu kulture. Stranke se trebaju boriti za svoje pozicije u društvu u kojem živimo, a ne međusobno unutar hrvatske zajednice u postojećim institucijama«, rekao je Vojnić Hajduk.
HRVATSKI DOM: Mr. Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, već prije par godina se zalagao za formiranje institucije »Hrvatski dom«, jer smatra da je zgrada Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«, takva kakva jest, dovoljna za funkcioniranje jedne udruge, ali da bi u Subotici trebalo osigurati jedan reprezentativniji prostor i zgradu u kojoj bi bio smješten Hrvatski kulturni centar Srbije i Crne Gore i istovremeno bi tamo bilo smješteno i Hrvatsko nacionalno vijeće sa svojim radnim tijelima. »Smatram da je zgrada u kojoj se nalazi HKC ‘Bunjevačko kolo’ neadekvatna za veće manifestacije, nema parking prostor i teško se može osigurati parking u budućnosti, jer lokacija nije najsretnija. Ja sam tu ideju promovirao već prije nekoliko godina, da se mora osigurati hrvatskoj zajednici jedan reprezentativniji prostor od onog kojim raspolaže HKC ‘Bunjevačko kolo’. Prigodom prvog posjeta Hrvatskog nacionalnog vijeća gradonačelniku Gézi Kucseri mi smo razgovarali o tome da se imovinski pravno riješi prijenos na Hrvatsko nacionalno vijeće zgrade u kojoj je u jednom dijelu Galerija dr. Vinka Perčića, a druga polovica ove zgrade je općinsko vlasništvo. Tamo postoji velika dvorana, no i nju treba restaurirati. Tijela Vijeća moraju imati svoje mjesto i prema mom mišljenju ta je zgrada reprezentativna i bila bi adekvatno i dostojno mjesto za sjedište HNV-a i kulturni centar hrvatske zajednice«, rekao je Ivanović.
    Činjenica da je Subotica demografski, kulturni i politički centar hrvatske, kao i mađarske nacionalne zajednice, posebnu težinu daje ovoj problematici. Dakako preduvjet za funkcioniranje bilo koje institucije i za dobivanje financijske pomoći bilo od strane Republike, Pokrajine ili grada je postojanje dugoročne strategije i koordiniranih napora od strane same nacionalne zajednice, odnosno svih onih koji su prihvatili angažman i odgovornost koju nose visoke funkcije bilo u institucijama kulture ili politike. Ipak, treba priznati da, do sada, od Republike nisu dobivena, osim obeća-nja, nikakva financijska sredstva za financiranje nacionalnih vijeća i drugih institucija, a koja su stvorena s pretpostavkom da će domicilna država osim prava »na papiru« osigurati i određene materijalne pretpostavke i financijska sredstva za ostvarivanje tih prava.
    Kad je u pitanju hrvatska zajednica, proces izgradnje institucija očevidno tek je na početku, i teško se može mjeriti s onim manjinskim zajednicama koje su u proteklom periodu imale manjinske kulturne institucije (udruge, medije i školstvo), a ne treba se zaboraviti ni antihrvatsko raspoloženje, koje je na ovim prostorima dugo trajalo (i nije još sasvim nestalo), i predstavlja dodatni teret za hrvatsku zajednicu.  g