Arhiv tekstova

Dođi, kampiraj i idi

Kad se funkcionar Izvršnog vijeća Vojvodine vrati sa službenog puta po Europi, gdje obavlja veoma važne poslove i ostvaruje kontakte, ima što i vidjeti – pred svojom rođenom Banovinom nema gdje parkirati auto. Da ste kojim slučajem Vi funkcionar Izvršnog vijeća Vojvodine, koji je u ponedjeljak ujutro na posao krenuo vlastitim automobilom, sigurno bi vas iznenadilo da na vašem parking mjestu kampiraju neki nepoznati ljudi. Je li iznenađenja bilo i u kolikom stupnju, ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali ljudi su šatore razapeli, razglas donijeli, pištaljke koristili, a bilo je tu i nekih parola koje su spominjale babu i bager. Ljudi, njih stotinjak, su iz Srbobrana, radnici poljoprivrednog poduzeća »Elan«, a pred Izvršnim vijećem protestiraju – uz odluku da se ne maknu dok nešto ne postignu – zbog stanja u kojem se nalazi njihovo poduzeće.
    U »Elan« su prije nešto više od dvije godine uvedene privremene mjere zbog dugova koji su iznosili 6,5 milijuna eura. Prije nekoliko mjeseci mjere su ukinute i od tada firmom rukovodi privremena uprava na čijem je čelu Stojan Marinković, pomoćnik pokrajinskog tajnika za poljoprivredu. Radnici, odnosno njihovo sindikalno vodstvo, optužuju privremenu upravu da su tvrtki napravili još dugova i da sad ukupna dugovanja iznose preko 16 milijuna eura. Za ovo su navodno sukrivci pored prinudnih upravnika i pokrajinski tajnik za poljoprivredu Igor Kurjački i potpredsjednik IV Vojvodine Mile Mandić.
ODLUČNI RADNICI: S delegacijom »Elana«, s ljudima koji su im kampirali pred vratima, razgovarali su Mile Mandić, mr. Igor Kurjački i Đorđe Stojšić, ravnatelj Agencije za privatizaciju – Odjeljenja u Novom Sadu, a na sastanku su bili nazočni i predstavnici sindikata sa predsjednikom Jovanom Siminom, te predsjednik UO »Elana« Ivan Zurković. Na sastanku su bili i dr. Milorad Mijatović, predsjednik Vijeća SSSV, Sava Crnojački, predsjednik Vijeća SSO Srbobran i Jelena Šešljević, predsjednica okrajinskog sindikata uposlenih u poljoprivredi.
    Razgovori su trajali više od tri sata, poslije čega je izdano priopćenje koje obećava da će se rješenje potražiti u Beogradu. Naime, pored optužbi koje su ovom prilikom u drugom planu, radnici »Elana« traže da PIV i Agencija za privatizaciju povjere ugovor o strateškom partnerstvu stranih ulagača i srbobranskog »Elana«. Konzorcij fizičkih lica nudi 6,6 milijuna eura svježih investicija koje će pokrenuti proizvodnju, ali zauzvrat traži hipoteku na blizu 900 hektara obradive zemlje za koju se ne zna u čijem je vlasništvu. U tom i jest problem, jer ako je zemlja u državnom vlasništvu (što je i najvjerojatnije) onda nitko ne može biti ovlašten da stavi potpis na takav ugovor, jer bi to bio protuzakonit ugovor. Inače, Izvršno vijeće se može izjasniti o privatizaciji nekog poduzeća, ali nije ovlašteno davati bilo kakvu suglasnost.
    Kako bilo, izlaz će se potražiti u razgovorima s nadležnim republičkim ministarstvom i on vjerojatno neće biti baš tako efikasan i brz kako bi to željeli radnici iz Srbobrana. A oni su doputovali odlučni da ne napuste prostor ispred Banovine, dok se ne nađe neko rješenje njihovog problema. Njihov problem se, doduše, može riješiti u Beogradu, ali oni ostaju ovdje u Novom Sadu. Ipak, sutradan, u utorak, kada je bilo izvjesno kako je sastanak u Beogradu već dogovoren, radnici su se razišli.
KVAZISOCIJALNI IGROKAZ: Ovaj novi oblik prosvjeda i izražavanja javnih zahtjeva prema vlastima, uostalom kao i prethodni koji se temeljio na blokiranju saobraćajnica, ima svog dalekog pretka u parateatarskim zbivanjima iz perioda kad se SM učvršćivao na vlasti. Kao što je blokada putova po Vojvodini blijeda slika slavne »balvan« prošlosti, i u svom simboličkom kodu i kolektivno nesvjesno gaji daleke veze s hajdučkim anarho-individualizmom, tako je i ovo »opsjedanje« Banovine mala, sasvim majušna repličica na slavne dane kada su »rušili vladu u Novome Sadu«. Doduše, tih stotinjak ljudi raspoređenih po stepeništu glavnog ulaza u Izvršno vijeće, šćućurenih u dva-tri šatora, neće nikog i ništa rušiti, ali nemaju ni rješenje za to što nisu primili 22 plaće. A, što je možda još strašnije, nisu ni u mogućnosti oblike svojih socijalnih i političkih dilema izraziti drugačije nego posegnuvši za jednim starim, parateatarskim, kvazisocijalnim igrokazom. Cinici bi rekli kako su se ovi jadni ljudi našli u unakrsnoj vatri između brojnih socijaldemokratskih partija koje se bore za vlast i koje za socijaldemokraciju, kao i za bilo što drugo osim gole vlasti, zabole partijski program. Nemoj da nas sad netko uvjerava kako je ovo vrijeme bez ideologije, jer je partijska ideologija prevaziđena. To nešto mnogo podsjeća na ono vrijeme kad su nam objašnjavali kako je moral prevaziđen, pa ga zato i nema. Poslije je bilo lako klati, paliti i protjerivati.
    Radnici su se mirno razišli poslije dvadesetak sati provedenih pred Banovinom, u ponedjeljak naveče posjetio ih je i razgovarao s njima i Miodrag Isakov, potpredsjednik srbijanske Vlade i predsjednik Reformista Vojvodine – socijaldemokratske partije. Bio je to kraj rujna, možda u listopadu dođu neki drugi radnici i ponesu više šatora, možda nagodinu dođu opet, možda na ljeto u srpnju opet netko navrati, samo sad u većim količinama, jer je ljeto. E, onda bi moglo već i vode nestati, a i razglas bi mogao zatajiti.                                   g