Arhiv tekstova

Duga tradicija voćarstva

Naselje Tavankut, koje se nekada prostiralo na sto i šezdeset kvadratnih kilometara, bilo je razdvojeno na tri dijela: Donji Tavankut koji je imao status centra naselja, Gornji Tavankut (ili Skenderovo) i Ljutovo (odnosno Mirgeš). Od 1994. godine Ljutovo postaje samostalna mjesna zajednica.
    Ovo mjesto, dvanaest kilometara udaljeno od Subotice, naročito je poznato po istoimenoj »Ljutovačkoj rakiji«, a njegovi stanovnici pretežno se bave poljodjelstvom, a s obzirom na sastav tla, uz ratarstvo je zastupljeno i voćarstvo i vinogradarstvo. Ljutovo ima 1.100 stanovnika, osnovnu školu do četvrtog razreda, a od petog razreda djeca nastavljaju školovanje u Tavankutu od kojega ih dijeli tri kilometra puta.
VOĆARSTVO: Naš sugovornik iz Ljutova Ivan Vuković bavi se posljednjih deset godina voćarstvom kao glavnim zanimanjem, uz tov junadi, a prije bavljenja poljodjelstvom radio je kao vozač autobusa na prigradskoj liniji Subotica-Ljutovo-Tavankut-Bajmok. Kaže da se ne kaje što se posvetio u potpunosti voćarstvu. Obrađuje dvadeset jutara voćnjaka, a planira proširenje s još deset jutara voćnjaka, jer kako ističe, »na sitno ne vrijedi raditi«.
    Uz uzgoj jabuke i breskve planira i sadnju krušaka. Stariji Vukovićev sin studira elektrotehniku u Zagrebu, a kako mlađi sin ide u poljoprivrednu školu u Somboru, po završetku školovanja planira skupa s obitelji nastaviti posao u poljodjelstvu. »Isključiva mi je preokupacija rad u voćnjaku, jer voćnjak voli kad mu kažeš i dobro jutro i laku noć. Breskve prodajem na subotičkoj tržnici, a jabuke nakupcima. Bilo je ovdje pokušaja da se napravi jedno udruženje poljodjelaca, tako da bi voćari u sklopu toga udruženja mogli surađivati i pomagati jedni drugima. Namjera je bila da se razmjenjuju iskustva, te da se lakše dolazi do informacija i stručnih savjeta, kao i da se vrši edukacija iz oblasti poljodjelstva. U Ljutovu su najstariji voćnjaci koji su u privatnom vlasništvu zasađeni tek prije desetak godina, jer je bio jak takozvani društveni sektor. Sada se u voćnjacima koji su u privatnom vlasništvu intenzivno sade šljive i višnje, ali naš najveći problem je prodaja, jer ne znamo dobro prodati, iako znamo sve uraditi što spada u proizvodnju. Za sada još nije na najbolji način riješen problem plasmana i smatram kako bi tu moglo pomoći osnivanje udruženja poljodjelaca«, rekao je Ivan Vuković.
ČEKAJUĆI PRIVATIZACIJU: Društ-veno poduzeće »Ljutovo« je nakon izdvajanja iz holdinga »Peščara« 1997. godine,postalo samostalno poduzeće. Danas ima šezdeset i devetoro zaposlenih, od čega četiri diplomirana agronoma. DP »Ljutovo« bavi se proizvodnjom ratarskih i voćarskih kultura. Od voća se uzgaja jabuka, kruška i breskva, dok se od ratarskih kultura uzgaja pšenica, suncokret i kukuruz. »Svoju proizvodnju sami prodajemo, ali ove godine suša je jako uticala na rod i kvalitetu. Rod pšenice i suncokreta je umanjen čak za šezdeset i pet posto, a vidjet ćemo kada oberemo kukuruz kakav je tu prinos«, kaže upravitelj poduzeća dipl. ing. Slavica Matijević. Iako su planirane investicije onemogućene zbog štete nanijete sušom, prema njenim riječima mehanizacija za sada zadovoljava potrebe poduzeća. Četiri novija traktora »Bjelorusa« odrade glavninu posla, a i ostali traktori su u funkciji za ispomoć, dok su kombajni tipa »Zmaj 170« s još malim brojem radnih sati, tako da se uz nešto starije kombajne tipa »Zmaj 142« mogu svi poslovi na vrijeme obaviti.
     »Mi sada radimo na ipak relativno malim površinama, tako da stižemo sve uraditi od sjetve pa do žetve. Poduzeće sada posjeduje 750 hektara obradive površine, od čega je pod navodnjavanjem 140 hektara. Upravo smo u procesu privatizacije. Predviđena je aukcijska prodaja poduzeća, ali za sada još nema konkretnih rezultata. Naše poduzeće je odavno naučilo tržišno poslovati, jer zaradimo onoliko koliko proizvedemo i prodamo. Na žalost, plaće u našem poduzeću već treću godinu stoje na istom nivou, jer je mraz prošle godine odnio sve voće, a ove godine je suša učinila veliku štetu«, rekla je Slavica Matijević napominjući kako upravo slijedi berba jabuka, a predstoji i oranje za sjetvu pšenice, kao i sama sjetva u listopadu, dok je, također, i berba kukuruza jedan od poslova koji je pred ovim poduzećem, čiji zaposleni čekaju na rezultate procesa privatizacije.
AKTIVNOSTI MJESNE ZAJEDNICE: Naš sljedeći sugovornik bio je Marinko Šimić, član odbora Subotičke podružnice DSHV, te predsjednik Mjesne zajednice Ljutovo koja je konstituirana 15. srpnja ove godine. Prema njegovim riječima prvenstveni plan novoizabranog rukovodstva Mjesne zajednice, koje čine tri člana DSHV-a, jedan član DS-a, te dva člana SPS-a i jedan član SRS, je uređenje zgrade Mjesne zajednice, koja je devastirana zbog lošeg upravljanja prethodnog sastava rukovodstva Mjesne zajednice. »Obnova kulturnog života u selu i kulture hrvatskog naroda isto je tako prioritet. U Ljutovu postoji Kulturno-umjetničko društvo »Bratstvo«, ali do sada su ga na vrlo loš način vodili ljudi iz SPS-a i SRS-a, tako da je veliki broj djece odlazio u Tavankut u okvir njihovog društva »Matija Gubec«.
    Također je u planu i uređenje centra Ljutova. Pokušat ćemo to uraditi s malim ulaganjima. Želimo napraviti igrališta za mali nogomet, košarku i odbojku. U suradnji s tavankutskim župnikom planiramo izgradnju kapele na mjestu gdje se sada nalazi križ«, kaže Marinko Šimić, i ističe kako će se u idućem periodu pokušati s osnivanjem mjesne organizacije DSHV-a u Ljutovu, a također je napomenuo da tjednik »Hrvatska riječ« ne stiže u Ljutovo, jer nema prodajnog mjesta.
    Josip Mačković, poljodjelac, odbornik je u SO Subotica ispred HNS-a. Na pitanje što se uspjelo uraditi u Ljutovu prethodnih godina i što su planovi za buduće, odgovorio je sljedeće: »U našem selu je prošle godine završena obnova školske zgrade, koja je započela još 1996. godine. Da bi se škola renovirala pomogli su Općina i Ministarstvo prosvjete. Dalji prioritet su trotoari i proširenje PTT mreže. Također je važno obratiti pažnju na kulturu. Moramo u okviru našeg kulturno umjetničkog društva razvijati one programe i sadržaje koji će biti adekvatni potrebama stanovnika Ljutova. Kada sam se odlučio kandidirati, motiv mi je bio da se riješi problem školske zgrade, te da se u Mjesnoj zajednici konstituira uprava tako da odražava i nacionalnu strukturu sela, kao i da radi u interesu svih onih koji žive u Ljutovu«.
     Josip Mačković proizvodi mlijeko koje od njega otkupljuje »Subotička mlekara«. Želi i dalje razvijati obiteljski posao na imanju, u kojemu još rade otac, brat i supruga. Iz riječi svih naših sugovornika stiče se utisak kako uz mnogo rada i truda uloženog u poljodjelstvo, postoji i mnogo nada i htijenja da se selo Ljutovo uredi po mjeri njegovih žitelja, a također i da se aktivira kulturni život.                              g