Arhiv tekstova
Između slave i zaborava
U prodaji se pojavio novi broj časopisa za književnost, umjetnost i kulturu »Rukovet«, kojega izdaje NIP »Subotičke novine«. Novi četvorobroj »Rukoveti« 4-5-6-7. za 2003. godinu, sadrži temat o dvojici subotičkih gradonačelnika s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, Lazaru Mamužiću i Károlyu Biróu. Značaj časopisa ne ogleda se samo u tome da prate suvremenu književnu produkciju, nego i da se osvrću kako na književne opuse zaslužnih pisaca, tako i na graditelje kulturne baštine koji nisu više među živima.
Subotica je za vrijeme vlasti ove dvojice gradonačelnika poprimila svoj karakterističan izgled. Nesporno je da su Lazar Mamužić i Károly Biró bili kao gradonačelnici najveći graditelji u historiji Subotice. Mirko Grlica, viši kustos i povjesničar, u svome tekstu »Lazar Mamužić, uspon, uspjeh i pad«, prateći geneološko stablo obitelji Mamužić, piše o precima obitelji koji su se u Suboticu naselili oko 1775. godine, a potom i o školovanju Lazara Mamužića koji je pohađao studije prava u Gracu i Beču. Osim niza biografskih podataka, Mirko Grlica bilježi kako je Lazar Mamužić 1876. godine započeo odvjetničku praksu, a 1884. godine izabran je za gradonačelnika, nakon čega je Mamužić otpočeo najduži period koji je jedan Subotičanin proveo na stolcu gradonačelnika. Za vrijeme od osamnaest godina, koliko se Mamužić nalazio na čelu gradske administracije, izgrađeni su ili rekonstruirani sljedeći objekti u gradu: kapela sv. Roke, crkva i plebanija u župi sv. Terezije, dvije osnovne škole u centru grada, zatim u II, III i IV kvartu, sedam zabavišta, nova crkva sv. Đurđa i sv. Roke, kao i sedam trošarina. Na pozamašnom spisku slijedi kompleks bolničkih objekata i sirotišta, gradska gimnazija i Učiteljska preparandija, te zgrada Sudbenog stola. Među značajnije poslove spadali su i izgradnja Trga Marije Terezije i Terezijinog parka, sađenje drvoreda po ulicama, bušenje dvadeset i četiri arteška bunara, a u centru grada izgrađeni su trotoari od asfalta. Grad je dobio električni tramvaj i električnu struju, vatrogasnu kasarnu, dok je na Paliću izgrađene park. Pod izgovorom pronevjere poreza Lazar Mamužić je suspendiran, a prosinca 1902. godine za novog gradonačelnika je izabran Károly Biró, o kojemu također piše Mirko Grlica u svome tekstu »Károly Biró, gradonačelnik u potrazi za kompromisom«.
Autor teksta piše o podrijetlu obitelji Biró, kao i o školovanju budućeg gradonačelnika Károlya Biróa, koji je doktorirao pravo 1887. godine.
I u vrijeme dok je Károly Biró bio gradonačelnikom, grad je nastavio biti velikim gradilištem, jer su obnovljeni ili izgrađeni mnogi objekti: Gradska kuća, palača subotičkog željezničkog upraviteljstva, Crkva sv. Terezije, Crkva otaca Franjevaca i Sveto Trojstvo na Trgu sv. Stipana, glavne ulice su asfaltirane, a gradska rasvjeta se širi. Također je sagrađeno 40 novih škola za djecu koja su živjela na salašima, što je samo dio radova s podužeg spiska.
Pored navedenoga, u tekstovima Mirka Grlice nalazi se mnogo dokumentiranih podataka o političkim prilikama u vremenu na prijelazu stoljeća. Grad u kojemu živimo spomenik je dva gradonačelnika, a kako to i piše u redakcijskom uvodniku: »naš je problem kako ih mi vidimo u prošlosti«.
Novi broj »Rukoveti« donosi i tekstove Ferenca Fenyvesa »Stare kafane« i Béle Durancija »Povarošenje, novo lice Subotice«, kao i dio kratkog romana »Leteći Vučidol«, u prijevodu Roberta G. Tilly-a, koji su zajednički pisali Csath, Havas i Munk, ali ga nisu dovršili.
Z. Sarić
