Arhiv tekstova
Trideset godina od smrti Stjepana Krizina Sakača
Na današnji dan, prije točno 30 godina, preminuo je u Rimu Stjepan Krizin Sakač. Sakač je rođen 10. listopada 1890. godine u Kapeli Kalničkoj kod Varaždinskih Toplica i ostaje zabilježen u povijesti kao klasik hrvatske iranistike i glavni znanstveni autoritet etnogeneze Hrvata u 20. stoljeću. Isusovac i trostruki doktor (filozofije, teologije i orijentalistike), zaređen je za svećenika 1917. u Zagrebu. Djelovao je kao isusovac u Innsbrucku, Zagrebu, Sarajevu i Rimu. Bio je rektor Orijentalnog instituta pri Universitas Gregoriana, Roma. Proučavatelj najranije povijesti i etnogeneze Hrvata ostavio je preko 110 naslova, od toga 64 znanstveno – stručnih radova i 18 raspri o iranskome podrijetlu Hrvata. Objavljivao je na njemačkom, talijanskom, francuskom i engleskom jeziku, a među važnijim su mu djelima: »Crkva u svijetu« (1966.), »Obnovljeni život« (1971.) »O kavkasko-iranskom podrijetlu Hrvata«, »Pravo značenje naziva »bijela« i »crvena« Hrvatska«, »Historijski razvoj imena Hrvat od Darija Prvog do Konstantina Porfirogeneta«, »Vjerski simbolizam ukrasnih prepleta u hrvatskoj umjetnosti«.
Sakač je pisao o Hrvatima koji su 150 godina prije Karla Velikog donijeli državnu organizaciju u današnju domovinu, bio je osupnut ponašanjem pretežnog dijela hrvatske inteligencije koja je šutke trpjela vukovski velikosrpski nasrtaj i radi navodne »jezične sličnosti« priznala jedinstvo sa Srbima, nijekavši hrvatsku jezičnu individualnost. Sakač je digao glas i protiv falsifikatora hrvatske povijesne kronike koji su sedmo i osmo stoljeće učinili »praznim«, kolijevku hrvatske umjetnosti preselili u Italiju, primanje kršćanstva pomaknuli u IX. stoljeće i tako dalje. Za Sakača je jezik pitanje istine, identiteta, opstanka i slobode (hrvatskoga) naroda. »Hrvatski jezik je zrcalo i putokaz, nerazrušivi kamen i bitak Hrvata«, govorio je Stjepan Krizin Sakač. R. G. T.
