Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kako, molim?

JA­BU­KE I KRU[KE
Naravno da je veličanje Josipa Broza Tita zapravo veličanje komunističke diktature, ali za pretpostaviti je da će se opravdanja Račanova govora pod Titovom slikom pronalaziti u antifašizmu. Pod firmu antifašizma sve se svodi, antifašisti bili su i De Gaulle, Roosevelt i Churchill, a broje se i Tito i Causescu i Enver Hoxha. Takva opravdanja držim pokušajem stavljanja jabuka i krušaka u istu košaru. Tonči Tadić, zastupnik u Hrvatskom saboru, »Novi list«, 4. kolovoza 2003.

 

SNO­VI O PO­VRAT­KU NA VLAST
Razni drugi akteri zbivanja i zločina koji su prethodili »Oluji« još su, debelo podmireni ratnim profitima, na slobodi. Razni crnčevići, mikelići, šeksovi, vekići i još mnogi, jedni koji i dalje bulazne o granicama »Virovitica-Karlobag-Ogulin-Karlovac« i drugi koji bi da Bosnu prebrišu i svoju granicu stave na Drinu. Usprkos promjeni vlasti u Hrvatskoj i Srbiji, takvi još uvijek zauzimaju dio javnog prostora i snuju povratak na vlast, optužuju (ili bagateliziraju) isprike Mila Đukanovića ili Gorana Svilanovića za sramnu ratnu prošlost, ili pokajanje Stipe Mesića zbog jednako sramne hrvatske avanture u Bosni i Hercegovini. Riva u Splitu još podnosi desetke tisuća ljubitelja počinitelja zločina u Lori ili Gospiću, a ulice Ceraka obračune patriota s policijom zbog komandujućeg Veselina Šljivančanina u operaciji raspamećivanja i ubijanja Vukovara. Tatjana Tagirov, novinarka, »Danas«, 4. kolovoza 2003.

 

NAJ­PO­PU­LAR­NI­JI HR­VAT
Premijer je govorio na skupu antifašista i normalno je da je na takvom skupu bila Titova slika, jer je Josip Broz Tito bio borac protiv fašizma. U anketi Večernjeg lista Josip Broz Tito je preskočio Franju Tuđmana i bio je proglašen najpopularnijim Hrvatom svih vremena. Ivan Ninić, zastupnik u Hrvatskom saboru (SDP), »Novi list«, 4. kolovoza 2003.

 

BEZ PRA­GA ZA MA­NJI­NE
Jedna od obveza, koje smo preuzeli pristupanju Vijeću Europe, je i izmjena izbornog zakonodavstva, posebno dijela koji se odnosi na učešće manjina u političkom životu. Predloženi model pozitivne diskriminacije za stranke manjina predviđa ukidanje cenzusa i tzv. prirodni prag. To ne znači poklanjanje mandata, već će stranka nacionalne manjine morati osvojiti onoliko glasova koliko »vrijedi« zastupnički mandat. A ta »vrijednost« se određuje tako što će se broj izašlih na izbore dijeliti s brojem zastupnika u Skupštini Srbije. Ukoliko, recimo, jedan mandat po toj računici vrijedi 20.000 glasova, toliko će glasova biti potrebno stranci nacionalne manjine da bi ušla u parlament. U pitanju je kompromisno rješenje koje mislim da može dobiti podršku i ostalih parlamentarnih stranaka, i demokratske javnosti, a predstavljati će i signal međunarodnoj zajednici da je naš izborni zakon kompatibilan sa svjetskim standardima. Rasim Ljajić, ministar za ljudska i manjinska prava SCG, »Dnevnik«, 2. kolovoza 2003.

 

BEZ IZ­LA­ZA
Ja u Vojvodini ne mogu izgubiti vlast, mogu izgubiti samo funkciju, jer vlast u Vojvodini ne postoji. Oni nam ne daju naše pare, vuku nas za nos i prave od nas tampon zonu za socijalne tenzije, i kada se treba raspravljati sa štrajkačima i onima kojima nije vraćena nacionalizirana imovina, onda dolaze kod nas u Vojvodinu. Ali, malo su se i građani ovdje umorili od priče – mi bismo sve, ali nam ne da Beograd. Ako bismo otkazali podršku Vladi Srbije, što bi poslije svega bilo najnormalnije, svrstali bismo se u isti koš sa SRS, DSS, SSJ, što nam opet građani ne bi oprostili. Ima trenutaka kada je situacija bezizlazna. To je upravo trenutak u kome se Vojvodina sada nalazi. Nenad Čanak, predsjednik Skupštine AP Vojvodine, »Nedeljni telegraf«, 30. srpnja 2003.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika