Arhiv tekstova

Etnografsko bogatstvo u slami

Dragi moji Hrvati na sjeveru Bačke, prateći vašu kulturnu manifestaciju »Du-žijanca« od 10. – 13. srpnja ove godine, te hvale vrijednu XVIII. slamarsku koloniju u Tavankutu, ostajem ugodno iznenađena kvalitetom organizacije, znanjima i vještinama, te nadasve entuzijazmom, koji imate, ulažete u ono što se ne smije zaboraviti!
    Iako sam po prvi puta bila među nama (nadam se ne i zadnji!) u Tavankutu i Subotici, čitala sam prethodno puno tekstova, gledala priloge na HTV-u, te organizirala etnografske izložbe sa »slamarskom sekcijom« KUD-a »Matija Gubec« u Zagrebu, sa mojim curama Jozefinom i Dijanom. Ovih par dana provedenih s vama zaključila sam da sam postala bogatija u spoznaji koliko ste složni, požrtvovni, održivi, ponosni, radišni, a nadasve ljubitelji lijepoga, prvenstveno misleći na bogatstva etnografskog polja rada, koje graniči s likovnošću naive, prerastajući pri tom njene granice, jer takova likovna tehnika nije zastupljena gotovo nigdje kod nas Hrvata, ni u svijetu; trud i muka, optimizam i nadasve volja i vjera u život što nije nimalo lako održati daleko od Domovine. Sreća je da ste takvi kakvi jeste, pa činite život podnošljivijim, divne ste naravi, usput, veseli, raspjevani i rasplesani, ponosni!

PONOSNO NOŠENE NARODNE NOŠNJE: Sve ovo primijetila sam u dijelu manifestacije koju sam posjetila: XVIII. slamarsku koloniju, takmičenje risara i žetelaca, nezaboravni doručak, ovaj put ne u travi, već na njivi, na plastovima sijena, u daleki pogled na sunčano nebo i meni posebno drage suncokrete, bunjevačko kolo veselja s bosim nogama već na njivi do onog svečanog bandašičinog, nakon mise zahvalnice. Ni kiša nije omela vaše veselje i zahvalu Bogu za plodove zemlje!
    Ponosno nošene narodne nošnje, radne varijante i one gizdave bijele djevojačke, ili baršunaste, poniznost, a ujedno i ponositost u nedjeljno jutro, samo me je uvjerilo da nećete nikada izgubiti vlastiti identitet, kojega žuljevito i grčevito čuvate. Vjera, jezik, narodni običaji i ljubav za sve to, uz veliku nadu za bolje sutra, čini vas održivima, prepoznatljivima i svojima. Nisu nezamjetne i tiskane brošure programa Dužijance, vrijedna knjižica »Krhka ljepota«, trajna vrijednost grupe autora, te najavljeni slijedeći projekti kojima se pripremate. Slamarska kolonija uveličava već osamnaesti put ovu tradicionalnu manifestaciju kulture, duha, ispreplićući kreativnost, specifičnost, kvalitetu, upornost, u cilju prenošenja vještine najmlađim naraštajima i suradnja s prijateljima iz susjedne Mađarske, vrednote koje ostaju prepoznatljive i cijenjene. A kako bi vas i drugi poštivali i prepoznavali?!

POPULARIZIRATI ETNORADIONICE: Možda će vam se činiti neobično pismo razmišljanja jedne etnologinje, bez stručnog ili pak znanstvenog osvrta, koja vas je pratila iz prikrajka, bila počašćena pozivom i dolaskom među vas, naučivši još više…
    O temi daljnjeg sistematskog etnološkog istraživanja, premda imate sreću da je dosta već sakupljeno i zapisano, ili ostalo neobjavljeno, treba raditi i nadalje. Vašu hrvatsku etnografsku baštinu treba upotpuniti novim elementima, kako uključivanja većeg broja zainteresiranih školovanih mladih generacija, tako i prezentacijski, već započeti monografski zapis s fotografijama, prisutnost u informatičkim medijima (web. stranica i CD ROM), te popularizacijom putem etnoradionica i izložbi u Domovini i svijetu.
Autorica je viša stručna
 suradnica Centra za hrvatsku tradicijsku kulturu
NS Dubrava, Zagreb