Arhiv tekstova
Uvertire inspirirane tradicijom
Treća uvertira Josipa Andrića nosi naslov SAĆURICA i ŠUBARA opus 159. zapravo uvertira veseloj igri istog naslova književnika Ilije Okrugića. Dr. Andrić je sa svojim roditeljima iz Bačke doselio 1901. godine u Morović u Srijem, te je uz to selo bio vezan puna četiri desetljeća. U tom je selu jedna od najstarijih kućnih zadruga Okrugića, kojoj temelj postoji u potomcima sve do danas. I maćeha dr. Andrića bila je rodbinski vezana s Okrugićima. Iz te Morovićke zadruge Okrugića potekao je i pjesnik Ilija Okrugić, poznat po svom najpoznatijem igrokazu ŠOKICA. Uz to djelo istakao se i svojom veselom igrom SAĆURICA i ŠUBARA, kojoj je skladatelj Andrić u ljeto 1947. godine napisao i uvertiru, skladanu u slobodnoj sonatnoj formi s dvije teme u narodnom dugu: prva je u nekom veselom varoškom ugođaju s guslarsko-slijepačkom karakteristikom, a druga je tema široko raspjevana lirska melodija. Uvertira se ističe vedrim ugođajem. Među svim Andrićevim uvertirama ova je po svom osnovnom glazbenom sadržaju najbliža uvertiri NA VRBI SVIRALA. To su dvije vedre, vesele uvertire.
Četvrta Andrićeva uvertira – RISARSKA UVERTIRA, opus 200 – skladana je kao uvertira prve bunjevačke opere DUŽIJANCA. U njoj je sadržana glazbena srž tog Andrićevog opernog djela, koje je na subotičkoj opernoj sceni doživjelo veliki uspjeh. Početak nastanka ove uvertire pada u jesen 1947. godine. Tada ju je skladao kao predigru svoje ŽETELAČKE SUITE izvođene na Radio Zagrebu 1948. godine. Tu kratku orkestralnu predigru preradio je Andrić. 1952. godine proširivši je u sonatnu formu s dvije teme. Prva je tema građena na motivima »Bunjevačkog momačkog kola«, kao tema bunjevačke mladosti, a drugu je temu skladatelj formirao na vlastiti motiv u dugu narodne melodije kao temu žetelačke ljubavi; ljubavi prema nepreglednim bačkim njivama s dozrelim klasjem i ljubavi mladih žetelačkih srdaca, koje nakon žetve čeka vjenčanje. Ova uvertira izvedena je često u koncertima orkestra Radio Osijeka pod ravnanjem Lava Mirskog. To je zapravo simfonijska poema o žitorodnoj Bačkoj i trijumfu žetelačkog rada na bunjevačkim salašima. Tom je uvertirom dr. Andrić uz jednako efektan BUNJEVAČKI SIMFONIJSKI PLES dao svojoj rodnoj Bačkoj prva reprezentativna bunjevačka orkestralna djela.
Petoj svojoj uvertiri dao je skladatelj slavonski sadržaj. Njegova POŽEŠKA UVERTIRA, opus 201 – simfonijska je poema Požegi. Požega je grad, u kojem se skladatelj Andrić, kako je sam s ponosom pričao-muzički rodio, jer je u tom gradu kao gimnazijalac stekao prvu ljubav za glazbu, prvu glazbenu izobrazbu, prve glazbene uspjehe i započeo svoje glazbeno stvaranje. Požegi je dr. Andrić posvetio veliki broj skladbi, među ostalima i operu OTMICA ŠIJAKINJE na libretu Franje Cirakija, pjesnika klasičnih Florentinskh elegija. Tako je o Požegi skladao i ovu uvertiru koju je dovršio u listopadu 1954. godine. Uvertira je skladana u sonatnoj formi s dvije teme. Već u uvodnom Marciale basovi najavljuju motiv prve teme, teme grada na Orljavi prema motivu popularne pjesme »U Požegi na Orljavi«, koju temu preuzimaju zatim ostala glazbala. Nakon razvoja te prve glavne teme slijedi druga sporedna tema prema motivu narodne pjesme »Oj Požego, željo moja«, koja se u raznim varijantama pojavljuje u mnoštvu narodnih pjesama požeškog kraja.
