Arhiv tekstova
Objedinjavanje povijesnih podataka
Pred nešto manje od dvije godine skupina subotičkih hrvatskih znanstvenih i kulturnih djelatnika započela je rad na projektu radnoga naslova »Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca«. Projekt se odvija u okviru Odbora za Leksikon podunavskih Hrvata pri Sekciji za filozofiju i leksikografiju Hrvatskog akademskog društva iz Subotice.
O tijeku rada i neposrednim planovima razgovarali smo sa dr. sc. Slavenom Bačićem, voditeljem projekta.
4Kako biste ukratko ocijenili značaj ovoga projekta?
Značaj »Leksikona« je višestruk. Prije svega bit će napokon na jednome mjestu sakupljeno što više relevantnih podataka o Bunjevcima i Šokcima u Bačkoj, i to kako povijesnih tako i suvremenih. Tako će svatko koga interesira kakav podatak o nekoj osobi, udruzi, časopisu, mjestu i sl. moći naći osnovne podatke. Primjerice, Antušova nagrada: tko je dodjeljuje, kada je ustanovljena, koliko nagrada se dodjeljuje, otkuda joj ime i sl. Hoće li na kraju ovako planirani prilozi moći prerasti u Enciklopediju ili će ostati na razini Leksikona, pokazat će tek cjelina prikupljenoga materijala. Druga značajna stvar jest širina kriterija, što, među ostalim, znači i da, kada je na primjer o osobama ili udrugama riječ, mjesto će imati svaka osoba ili udruga neovisno o svojoj političkoj orijentaciji, s tim da kada su u pitanju pojave kod kojih ne postoji dovoljna vremenska distanca, izbjegavat će se ocjene, već će podaci govoriti sami za sebe. Osim toga, ovaj projekt bi mogao potaknuti slične projekte, kao na primjer »Enciklopediju Subotice« (po ugledu na Enciklopediju Novoga Sada), ili »Leksikon hrvatskih pisaca u Vojvodini«, ali to je već druga priča.
4Dokle se stiglo s izradom?
Tijekom skoro dvije godine urađeno je dosta posla: prvih nekoliko mjeseci je trajala izrada elaborata projekta, potom su s projektom upoznavane različite institucije, zatim je oko šest mjeseci trajao rad na izradi prijedloga abecedara (dio kojega treba izaći u najnovijem broju »Klasja naših ravni«), a zadnjih skoro pola godine traje izrada natuknica za prvi svezak. Suradnici sa somborskoga područja su prve verzije svojih natuknica predali. Većina ostalih autora je materijale dala na vrijeme te imamo oko 80 posto prvih verzija tekstova, koji sada idu na urednička čitanja i redigiranje. Nadam se da će preostalih nekoliko suradnika koji još nisu predali natuknice, to uraditi do kraja ovoga mjeseca, jer će se u protivnom posao nepotrebno odvući.
4Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u radu na »Leksikonu«?
Pa, ona su manje-više uobičajena za ovakve stvari. U početku, ideja se svakome svidi, ali kada se priđe njenoj realizaciji, onda se pokaže da to iz više razloga nije nimalo jednostavno. No, u cjelini promatrano, iskustva su, dakako, pozitivna. Svi uključeni u rad na njemu, kako pojedinci, tako i institucije, bilo da su iz domicilne bilo iz matične države, svjesni su značenja projekta.
4Spomenuli ste poteškoće u radu. Na kakve probleme nailazite?
Poteškoće su objektivne i subjektivne naravi. Prije svega rad se temelji na neprofesionalnome ustroju, premda se pisanje honorira (što držim bitnim, jer je kod nas to rijetka pojava, uglavnom se materijalno podupire sâmo tiskanje već završenih tekstova). No, kako su suradnici preopterećeni obvezama na drugim stranama, imamo klasičan problem rokova. Nekada dulje treba čekati i samo na životopis suvremenika čije ime već zaslužuje da uđe u »Leksikon«. Dalje, tu su, za nas, još uvijek uobičajeni problemi pisanja na hrvatskom jeziku, a manji broj suradnika još uvijek radi na pisaćem stroju, što, sa svoje strane, dalje mulitiplicira obveze u obradi teksta, premda suvremene tehnologije i ovaj problem znaju ublažiti. Neminovni su i kadrovski problemi: prvo, većina autora je iz Subotice, koja nije sveučilšni centar humanističkih znanosti koji bi rađao stručnjake potrebne za rad na ovome projektu, drugo, većina autora nema iskustvo u pisanju tekstova ovakve vrste, i treće, u zadnje dvije godine ostali smo bez nekoliko ljudi bez kojih je rad na projektu bitno otežan: mr. Josip Buljovčić, redatelj Petar Šarčević, dr. Tomo Vereš, a nedavno se teško razbolio i dr. Marin Mandić. No, ostavimo li po strani ove objektivne poteškoće, ostaju subjektivni problemi. Jedan od njih je subjektivizam. Premda će uvijek biti nezadovoljnih u pogledu onoga što je ušlo u »Leksikon«, često se čuju prigovori u stilu »zašto ovo, a ne i ono, kako ova osoba a zašto ne ona osoba« i slično. To su najčešće pogledi ljudi sa strane koji ne sudjeluju u projektu, a ne samih sudionika koji znaju koliki je problem leksikonski obraditi određenu osobu ili pojam. Također, katkada postoje i nerealni zahtjevi za uvrštavanjem živih suvremenika ili čak za proširivanjem teritorijalnog obuhvata »Leksikona«. No, u svakom slučaju, materijalna sredstva za pisanje postoje, a kako smo nedavno dobili i sredstva za tiskanje prvoga sveska, sada samo subjektivno — od nas samih — ovisi kada ćemo završiti posao. U svakom slučaju, »Leksikon« će biti uglavnom odraz onoga što postoji u hrvatskoj manjinskoj zajednici u Bačkoj i Mađarskoj.
4Tko su autori i suradnici?
Na izradi abecedarija sudjelovalo je tridesetak autora, koji, u ovisnosti da li njihovi prilozi pokrivaju početak abecede, sudjeluju i u izradi prvoga sveska. Geografski promatrano, suradnici su iz Vojvodine, Hrvatske i Mađarske, a svatko od njih pokriva određenu stručnu oblast. Dio autora su lokalni poznavatelji prilika, a dio su znanstveni spisatelji najvišega dometa.
4Koji je teritorijalni obuhvat »Leksikona«?
Prije svega, projektom nastojimo obuhvatiti Bunjevce i Šokce iz cijele Bačke (dakle, i vojvođanskog i mađarskog dijela). No, iz povijesnih a djelomično i iz suvremenih razloga idemo i dalje na sjever, pa ćemo tako obuhvatiti i dalmatinsku povijest Segedina, te obraditi sjevernija bunjevačko-šokačka naselja uz Dunav, na primjer Andzabeg, Tukulju i drugo, pa sve do Budimpešte. To je stanovništvo dijelom istog korpusa, koje se u ove predjele naselilo za vrijeme ili poslije Turaka, a koje se manje ili više asimiliralo u obje današnje države, ali svijest o zasebnom porijeklu još uvijek manje ili više postoji. Ovakvim pristupom želimo i »omekšati« trijanonsku granicu koja nas je podijelila, te bolje upoznati jedni druge, što držim dodatnim značajem projekta.
Naravno, ako se ovako promatra teritorijalni obuhvat, kao logičan problem nameće se pitanje naslova leksikona, odnosno kako jednim imenom obuhvatiti opisani teritorij. Ili, da pojednostavim, pojavile su se dvije alternative: »bački Hrvati« (odnosno »Hrvati u Bačkoj«) ili »podunavski Hrvati«. Nijedan od ova dva naslova nije savršen, oba imaju svoje dobre i loše strane, kao što imaju i podlogu u prijašnjoj uporabi. Većina uredništva se opredijelila za pojam podunavski Hrvati. Dio naslova »Bunjevci i Šokci« trebao bi bliže odrediti o kojim se »podunavskim Hrvatima« radi.
4Hoće li biti ilustracija?
Naravno. Predvideno je da značajnije natuknice budu snabdjevene fotografijama, ilustracijama ili zemljopisnim kartama, što bi trebalo ne samo vizualno uljepšati »Leksikon«, već će i ukazati na ozbiljnost urađenoga.
4Kakva je potpora ovom projektu?
Kao što sam već rekao, reakcije institucija na ovaj naš projekt su redovito pozitivne. Naravno, na nekim natječajima nismo uspjeli ili nam na molbe nije odgovoreno pozitivno, ali u cjelini postoji pozitivni pristup: prije svega, potporu su pružili ili pružaju Skupština Općine Subotica, bivše Savezno ministarstvo za manjine, Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine, a od prije neki dan i Vlada Republike Hrvatske u okviru financiranja programa hrvatskih manjina u susjednim i drugim zemljama i Hrvata u BiH. No, jednako je važna i stručna potpora koju nam pruža Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« iz Zagreba, s kojim smo ostvarili suradnju i koji nam ostaje otvoren, na čemu smo im posebno zahvalni i na čega smo ponosni, no opet bih htio naglasiti da i od nas samih ovisi »ubiranje plodova« ponuđene pomoći. Ne treba zaboraviti ni potporu koju marljivi pojedinci daju u prikupljanju ili provjeri podataka ili na druge načine, a koji nisu neposredno uključeni u pisanje natuknica. Njih je sve teško sada spomenuti, ali se nadam da će i za to biti prilike.
4Jeste li prilikom rada na »Leksikonu« imali kontakte s institucijama iz Hrvatske?
Kako sam već rekao ranije, s projektom su upoznate Hrvatska matica iseljenika, Matica Hrvatska iz Zagreba, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, a odnedavno je i posebno povjerenstvo hrvatske Vlade odlučilo neposredno pružiti nam potporu.
4Kada će »Leksikon« biti gotov?
Planirano je da »Leksikon« izlazi u svescima, kakav su pristup na primjer izabrali u Enciklopediji Novog Sada. To su uvjetovali razlozi koje smo spominjali kod teškoća u radu. Dakle, ne može se reći kada će cio »Leksikon« biti gotov, već možemo govoriti samo o neposrednim planovima, što znači — prvi svezak. Planirano je da se na jesen završi prvi svezak koji obuhvaća slova A i početak slova B, ili konkretnije, natuknice u rasponu A-Baž. Imamo oko 90 natuknica za slovo A i preko 100 natuknica za navedeni početak slova B, od čega su oko 15 posto uputnice. To »na jesen« preciznije znači da ako svi autori do kraja kolovoza predaju svoje priloge, u naredna dva mjeseca bi trebala biti urađena redakcijska čitanja i redigiranja, zatim slijedi priprema za tisak, te bi onda do kraja (kalendarske) jeseni prvi svezak mogao biti u tisku. A za nadati je se da će nakon pojave prvoga sveska rad na »Leksikonu« postati dinamičniji i fundiraniji. g
