Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Rim – »Vječni grad«

Bijaše to prije dvadeset dvije godine, jednog žarkog ljeta, kada sam od danas do sutra riješio otputovati na pet dana u Rim.
    Uplatio sam u Subotici u agenciji aranžman i prekosutra rano ujutro otišao svojim »Jugom 45« u garažu aerodroma Surčin, ušao u DC-9 tadašnjeg JAT-a kao jedan od desetak putnika, usput smo sletjeli u Kaštelima i pokupili još desetak Splićanki koje su išle u šoping, preletjeli za idući sat Jadran i Italiju, poprijeko, i pred podne »srulali« u zračnu luku »Fiumicino«.
    Za pola sata turistički bus nas je odvezao u hotel »Ritz« na Piaza Euclide u prelijepom kvartu Parioli iza Ville Borghese, nažalost zatvorene zbog renoviranja u cijelosti.
    Ujutro nas je čekao, nakon »švedskog stola«, turistički gradski bus, žumanjak -žuti, kao i svi ostali autobusi Rima i vodič, profesorica povijesti od oko 80 godina, koja je očito imala svoje političke simpatije, jer nas je prvo odvela na Piazu Venezia i pokazala odakle je Mussolini držao svoje govore, a potom nedaleko spomenik neznanom junaku iz l9ll. godine kralja Vittoria Emanuela, monumentalnu neoklasicističku tvorevinu koja »plače za drugom obalom Adriatica«, među inim! Poslije smo iz busa vidjeli Forum Romanum i preostale ruine starog slavnog Rima, a potom stali pred bazilikom Sv. Petra u lancima. Ušao sam u ogromnu katedralu s visokom kolonadom s lijeve strane, a kod oltara s desne strane nalazio se strašni Michelangelov Mojsije u trostrukoj veličini od normale, od jednog komada ne znam kakvog mramora, najdojmljivije djelo genija kakvo sam vidio u životu!
    Vratili smo se u »bus« i potom prešli rijeku Tevere (Tibar) koja razdvaja Rim i ušli u Zonu E. U. R., što ne znam točno značenje, ali, dakako, nije današnja moneta Europske unije, koja u to vrijeme nije ni postojala. Baba – vodičkinja nas je odvela ravno pred Pal. Civilta d. Lavoro, četverokatnicu, zatvorenu od II. svjetskog rata, »Ducceov« Novi Pantheon spiralnih skalina, a u udubljenjima poprsja svih talijanskih velikana u povijesti, uključujući njegove pobočnike i njega, kako smo ušli i vidjeli sve to, nitko ne zna osim profesorice, to je rijetko tko vidio, a ona je rekla – »Mi ne rušimo ništa, a kroz l00 godina će i tako to gledati svi turisti!« I to je nekakova filozofija!
    U povratku iz »novog« Rima stali smo dakako kod Colosseuma, izišli iz busa i ušao sam u najznamenitiju arenu iz brojnih filmova, i zidine koje vidimo svake godine na Veliki petak kad Papa obilazi Muku Isusovu!
    Drugi dan razgledanja Rima sam posvetio Vatikanu; skupa sa sestrama iz Splita, Ines i Doris – odvezli smo se gradskim »busom«, u najmanju i najmoćniju državu svijeta i ravno u Sikstinsku kapelu koja je bila iznutra sva u skelama do stropa, zbog detaljnog renoviranja – Raja, Čistilišta i Pakla, kako ih je vidio i naslikao jedini Michelangelo na svijetu-a sve je to plaćao tada »SONY« – za ekskluzivu! Potom sam samostalno pošao u katedralu Sv. Petra, najveću katoličku crkvu na svijetu, poklonio se njegovom grobu i pomolio se za svoje mrtve i žive. Vratio sam se pješice preko Tibra i polako, gledajući obje strane Via del Corso, što sama riječ kaže što je, i ovdje sam obavio svoj jedini šoping u maloj športskoj radnji kupujući dvije, tada najmodernije tenis-maje »Ellesse«, koje i danas postoje premda više nisu svjetski brand. U fontanu di Trevi sam bacio novčić da se vratim u Rim još jednom, ali je valjda bio presitan kada još uvijek čekam na red!
    Ovdje sam u blizini na Španjolskom trgu, na skalinama ispod crkve Sv. Trojstva na Brijegu, pod cvijećem, provodio noći, prozračne ljetne noći na sedam brijegova Rima, do kojih puše s Tirenskog mora neki maestral, tako da niti po danu nije sparno na razmeđi srpnja i kolovoza! Sjedilo se i za stolom uz nekakvu pizzu »quatro stagione« i coca-colu, što je sve još uvijek tada bila svjetska atrakcija za Balkance!
    Gledao sam Rimljanke kako jure »vespama« u ljetnim platnenim haljinama i vijore im se duge crne kose i hodaju golih nogu i samo u sandalama, barem polovicu godine, opuštene od »mode« za razliku od »sjevernjakinja«, govoreći talijanski sa prepoznatljivim rimskim narječjem. Siguran sam da bih, da mogu, Rim bio prvo mjesto gdje bih živio, i to u kvartu Parioli iza Ville Borghese, u kome svaka ulica ima red oleandara, a svaka višekatnica ima terasu veličine pola stana ukrašenu zimzelenim drvećem i cvijećem. Zbog svih ovih lijepih uspomena danas, u talijanskom calcio-u svim srcem navijam za AC Romu, koja je odnijela scudetto (prvenstvo) baš te godine kada sam pohodio Rim, ali i 1942. godine kada sam rođen.                                                  

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika