Arhiv tekstova
Eurovizijska Unija
Po prvi puta u svojoj poluvjekovnoj povijesti tradicionalni izbor, 49. po redu, za Pjesmu Eurovizije održan je, za razliku od svih prijašnjih, u dva natjecateljska dijela (kvalifikacijski i finalni) uz sudjelovanje rekordnog broja europskih zemalja. Uslijed raspada dvije velike federacije (SSSR i SFRJ), što će se u konačnom raspletu, prilikom odlučivanja o ovogodišnjoj pobjedničkoj pjesmi, pokazati velikim adutom, učešće u ovogodišnjem »Eurosongu« uzelo je čak 36 zemalja sa svojim predstavnicima, koji su nastup izborili pobjedama na domaćim izbornim natjecanjima. Prema propozicijama organizatora 14 »velikih« plasiralo se direktno u finale, dok su 22 »manje« države svoj »prolaz« morale potražiti u polufinalnoj večeri i plasmanu u prvih deset, koji će skupa sa »direktnima« činiti sastav subotnjeg finalnog izbora.
Srijeda, Polufinalna večer: Istanbulska dvorana »Abdi Pekci« bila je poprište natjecanja 22 predstavnika svojih država, koji su na prekrasnoj, blještavoj bini izveli nacionalne pjesme u trajanju od tri minute prema propozicijama, velikom većinom na engleskom jeziku, što je također novina, iako je i prije bilo takvih primjera, i potom iščekivali sud tzv. »televotinga« novog sustava glasovanja putem telefonskih poziva i slanja SMS poruka preko mobitela.
S obzirom kako su sve pjesme već svojim prednatjecateljskim promocijskim prezentacijama milijunskom gledateljstvu diljem Europe bile već dobrano poznate, i prije polufinalne večeri »iskristalizirali« su se neki sigurni sudionici finala, koji su, dapače, slovili i velikim favoritima za osvajanje naslova pobjednika »Eurosonga 2004«. Tako su na glasovitoj britanskoj kladionici »William Hill« Grk Sakis Ruvas i predstavnik SiCG Željko Joksimović, iako u startu samo sudionici polufinala, uvršteni u najozbiljnije kandidate za prvo mjesto u subotnjem velikom finalu. Njihov plasman u prvih kvalifikacijskih deset nije dolazio niti jednog trenutka u pitanje. Predstavnik Hrvatske Ivan Mikulić u skromnosti svog cjelokupnog nastupa pobrao je brojne simpatije među turskom publikom tijekom višednevnog promotivnog boravka u Turskoj, a njegova pjesma »You are the only one« (Ti si jedina) koju je otpjevao na engleskom u prepjevu svoje pobjedničke pjesme »Daješ mi krila«, smatrala se sposobnom postići neki solidniji plasman, što je i potvrdila sigurnim prolazom u subotnje finale. S druge strane Željko Joksimović, favorit kladionica i upućenih prognozera, otpjevao je svoju pjesmu »Lane moje« na materinskom srpskom jeziku i uvjerljivo dobio najviše glasova u polufinalnoj večeri. Kuriozitet polufinalne večeri je plasman većine »istočnih« predstavnika (Hrvatska, SiCG, BiH, Makedonija, Grčka, Ukrajina, Cipar…), dok je čast Zapada uspjela obraniti samo Nizozemska.
Subota, Finalna večer: Glamurozna subotnja večer ugostila je, ponovno u prekrasnom zdanju istanbulske dvorane »Abdi Pekci«, sve 24 zemlje sudionice, koje su direktno ili putem polufinalnog prolaza izborile plasman u veliko finale za izbor Pjesme Eurovizije – »Eurosong« 2004.
»O ukusima se ne raspravlja…« stara je latinska maksima koja je svoju najbolju potvrdu doživjela nakon odgledanih i odslušanih svih sudionika i sudionica koji su u zanosu i žaru otpjevali i otplesali numere s kojima su došli braniti nacionalne boje. Blještavilo i glamur bili su zajednička odrednica velike većine natjecatelja: hrvatski predstavnik Mikulić tu je značajno odudarao sa svojim romantičarskim izborom klasičnog odijela u maniri skromnosti koja akcent baca na samu pjesmu prema, čini se ovog puta, pobjednički prebitnog scenskog nastupa. Posve suprotno Joksimović, Ukrajinka Ruslana i Grk Ruvas dominantno su ukrasili svoje numere izvornim duhom pravoslavlja (SiCG), ratničkim plesom u borbenim odorama (Ukrajina), te disco verzijom sirtakija i buzukija uz atraktivne plesačice koje su tijekom skladbe ostale samo u bikiniju (Grčka). Rezultat takovog izbora prezentiranja pjesme pokazao se dominantnim u osvajanju bodova u finalnom glasovanju, uz »gastarbeitersku« mašineriju, vjernih navijača razasutih diljem »radničke« Europe. Nekom će se više ili manje svidjeti ovaj raznoliki trio, ali ove pjesme su svojom posebnošću, osobito »Lane moje« zagospodarile eterom i prije finalne večeri, pjevušeći se danima prije subotnjeg izbora. I nakon što su se sve 24 skladbe »izredale« u svoje tri predviđene minute, voditeljski duo je najavio početak glasovanja putem televotinga i glasački stroj se zahuktao diljem starog kontinenta…
Pobjednici i gubitnici: Kao što svi dobro već znamo, poput milijuna europskih gledatelja koji su se s ushićenjem i navijačkim strastima potajno nadali pobjedi svojih nacionalnih predstavnika, najveći broj glasova i titulu pobjednice »Eurosonga« osvojila je predstavnica Ukrajine Ruslana, ostavivši iza sebe tijekom cijelog glasovanja vodećeg predstavnika SiCG Željka Joksimovića i kladioničarski favoriziranog Grka Ruvasa.
Na koncu ove lijepe glazbeno-scenske euro-bajke pobjedu je odnio ponovno probuđeni, pod okriljem europskih zvjezdica kojima sve tranzicijske zemlje u svojoj budućnosti streme, duh zajedništva. Velike federacije su se u subotnjoj večeri, na tih nekoliko sati, ponovno ujedinile u zajedništvu dodjeljivanja maksimalnih 12 poena svojim; uzdanicama. U »mrtvoj trci« Ukrajine i SCG presudila je objektivna brojnost mnogo većeg SSSR i »viška« njegovih bivših članica, ali i okolnosti da je ex YU dijaspora većinski raspoređena uglavnom samo u nekoliko ekonomski jačih država poput Austrije i Švedske na primjer. Hrvatski predstavnik Ivan Mikulić osvojio je skromno 15. mjesto i zbog toga će se iduće godine Hrvatska ponovno morati »probijati« kroz polufinalno »sito« u Ukrajini koja će, zahvaljujući pobjednici Ruslani, biti zemlja domaćin 50. jubilarnog »Eurosonga«. U biti sve visoko plasirane pjesme i njihovi menedžeri i izvođači su jedini pravi pobjednici, jer će unosni ugovori post produkcije ovih pjesama na europskom tržištu ostvariti zavidne euro iznose na njihovim računima.
