Arhiv tekstova
Knjiga o životu, ljudima i stanju duha u Petrovaradinu
Točno pred Vazam 2004. godine pojavila se nova knjiga provjerenog povjesničara-amatera, permanentnog borca za istinu i autora već legendarne publikacije »Kako je umirao moj narod«. Možda nije ni slučajno što se inzistiralo da knjiga izađe iz tiska baš za Uskrs koji je ove godine bio zajednički za oba kalendara, tek toj ekumenskoj radosti dodano je i neopisivo zadovoljstvo koje je izazvala knjiga »Sveti Juraj u Petrovaradinu«. Možda nije slučajno ni to što je u naslovu jedno malo slovo tiskano kurzivom, ali to bi ukratko bila i jedina zamjerka ovoj knjizi (jer će zlonamjernici to već protumačiti onako kako jedva čekaju).
Zamišljena kao poklon crkvi sv. Jurja za tristoti rođendan, ova je monografija već na prvim stranicama nagovijestila ono što svi često zaboravljamo: mi smo Crkva, puk je Crkva, narod je Crkva.
Petrovaradinska tristogodišnja mezimica je stoga više nego simbol zajednice koja se oko nje okupila i koja ju je i sagradila. Zato je vlč. Marko Kljajić nedvojbeno u pravu kad nije odolio ovakovom socio-povjesničarskom izazovu te nam podario knjigu o životu, o ljudima i o stanju duha u Petrovaradinu kroza sva ta stoljeća. Zato je autor u pravu kad se ilustrativno spušta i na razinu pojedinca čija životna priča samo potkrepljuje osnovnu ideju knjige.
KRŠĆANSKI IMPERATIV ISTINE: Prvi dio knjige obiluje relevantnim podacima s mnoštvom kvalitetnih fotografija (i u boji) o samoj crkvi, da bi se istim manirom znalački osvrnuo i na svetište Gospe Tekijske. Taj dio knjige je urađen temeljito, ali je već nemali broj takovih monografija u katoličkom svijetu. Taj dio knjige napisao je svećenik.
Međutim, povjesničar, pisac i pjesnik otkrivaju se u drugom dijelu knjige. A ponovno je na djelu ista ona odvažnost koju vlč. Marko Kljajić nosi u sebi kao integralni dio svoga osobnog kreda i pokazuje u svakoj svojoj knjizi, znajući da ta hrabrost nije uzaludna. To je upravo ona hrabrost koju bi svatko od nas morao imati na djelu i u teškim vremenima. To je upravo onaj kršćanski imperativ istine koja se, nažalost, često i dugo, prešutkuje, prikriva, odlaže i izbjegava reći.
DOSLJEDNOST: Marko Kljajić ništa ne odlaže. On kao da gori od želje da istinu kaže. On je konzekvence za istinoljubivost pregrmio a priori, dok još istinu nije bio ni rekao. On se stoga i ne boji. Istino-mrscima se on osjeća dužnim da istinu kaže. Kazivanja Petrovaradinaca Ladislava Paniana i Dragutina Pibergera, dugo prešutkivani Bleiburg, to su sekvence koje nadrastaju svojom životnošću (a i tragikom) ovu dragocjenu knjigu i ponovno nam otkrivaju provjerenog borca za istinu. Petrovaradinci mora da su sretni što imaju velečasnog Marka Kljajića, kao i Golubinčani i Slankamenci čije je tužne kronike napisao baš on, u istom maniru.
Najtoplije bih preporučio čitateljstvu sve knjige ovog neumornog čovjeka i župnika, posebno njegove knjige poezije. On je vjerojatno jedan od najdosljednijih od svih koje znam. I najuljudnije bih zamjerio NIU »Hrvatska riječ« što se nije pojavila kao nakladnik ove knjige. Propustila je prigodu da podigne poštenu pozitivnu prašinu.
