NEUPITNA AUTONOMIJA
Pitanje statusa Vojvodine u Srbiji ili sa Srbijom je najaktuelniji politički problem koji mora biti rešen kao pretpostavka za novi demokratski Ustav Srbije. Vojvodini se mora priznati njen autonomni političko-pravni subjektivitet koji je neupitan od osnivanja zajednice i trajanja zajednica u kojima je, pod različitim okolnostima uspevala da održi ne samo kontinuitet tog subjektiviteta, već i snažnu političku svest o njemu. U tom smislu i iz tog razloga ona ima pravo na samoodređenje i samoopredeljenje kao građanska autonomija, unutar sebe decentralizovana i »autonomizirana« na nivou jedinica lokalne samouprave. Dr. Stanko Pihler, profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, »Danas«, 7. lipnja 2003.
PROSIJATI SME]E
Upravo u trenutku kada se raspojasala kampanja protiv redefinisanja ustavnog položaja Vojvodine u Srbiji, mislim da nema druge nego ponovo prosejati sve to staro i novo smeće od montiranih podataka, egzemplarne neobaveštenosti i tankih argumenata (neki od njih kao da su pokupljeni iz kafana pokraj Ibarske magistrale), koji treba da posluže za zatiranje ne samo političkog i autonomističkog, nego i kulturološkog identiteta Vojvodine. Boško Mijatović ne samo da to pokušava, nego ga neshvatljiva malicioznost navodi da razigra svoje stavove sve do toga da Vojvodini ospori ne samo njene legitimne političke zahteve, nego i čitavu njenu istoriju, a da na ekonomskoj ravni (što mu je na žalost struka) dođe do kontradiktornog zaključka da je Vojvodina zapravo na teretu Srbiji – što bi po elementarnoj logici vodilo zaključku upravo suprotnom od onoga koji on pokušava da nametne. Po njegovim podacima ispada ne samo da bi Vojvodini preko autonomije trebalo vratiti brigu da sama sebe izdržava, nego bi je u interesu bržeg razvoja Srbije trebalo amputirati od države!? Đorđe Subotić, zastupnik u Skupštini Vojvodine, »Vreme«, 5. lipnja 2003.
ISTI CILJEVI
U odnosima Hrvatske i Srbije i Crne Gore još uvijek se osjećaju posljedice brutalne agresije koju je Miloševićeva Srbija sprovela na Hrvatsku i ne može se očekivati da se to u kratkom vremenu stabilizira. Današnje srpsko rukovodstvo želi vidjeti Srbiju u Europskoj uniji, kao i mi Hrvatsku. Dakle, imamo iste strateške ciljeve. Važno je da u Srbiji pobijedi europska linija i da u Srbiji prestanu gledati sreću svoje zemlje u širenju svojih granica. Ukoliko u Srbiji pobijedi europska linija i naša suradnja će biti lakša. Stjepan Mesić, predsjednik RH, »Danas«, 8. lipnja 2003.
KULT NERADA
Mi iz nekog epskog nasleđa vučemo to da hvalimo samo pokojnike. I ubijamo najbolje među nama, što je stravično. Svaki srpski vladar koji je želeo dobro svom narodu prošao je tragično. Ukleto mesto, ukleti ljudi. Hoćemo li se ikad promeniti, hoće li neko danas pohvaliti Zorana Živkovića? Ne znam kakav će on biti kao premijer, videćemo, ali je činjenica da se odlično snašao u jednoj dramatičnoj situaciji. Je l’ to neko primetio? Ta nesposobnost da priznamo vrednosti nekog drugog, to je kod Srba skoro neverovatno… Ovde je godinama održavan kult nerada, ljudi to vole, a kad ne rade nemaju para, pa onda, pošto nemaju para, mrze sebe i druge. Svađaju se i spotiču svakog ko je bolji od njih. To je taj vrtlog koji pominjem, i veliko je pitanje kada ćemo iz njega izaći, pošto nije problem u partiji koja je na vlasti, nego je problem u lošem kolektivnom mentalitetu. Loše partije su proizvod tog mentaliteta, a ne obrnuto. Momčilo Bajagić Bajaga, muzičar, »Nedeljni telegraf«, 4. lipnja 2003.an Mesić, predsjednik RH, »Danas«, 8. lipnja 2003.
OMILJENI TURISTI
Uvjeren sam da će naši ljudi dobronamjerne goste iz Srbije i Crne Gore isto tako prihvatiti i ugostiti. Iskreno se nadam da se strahovi od mogućih incidenata između njih i domaćina neće obistiniti, jer bi oni mogli nanijeti veliku štetu hrvatskom turizmu. Posebno u slučajevima kad bi poduprti medijskim senzacionalizmom prešli granice naše zemlje čime bi se Hrvatska lako mogla pretvoriti u zemlju – slučaj. Uvijek sam isticao da odluku o povratku srpskih i crnogorskih građana na naše obale i otoke moramo donijeti bez ičijih pritisaka i da ju je bolje donijeti jedan dan kasnije nego sat ranije, a kako su je već nadležne institucije donijele ona je stvarnost s kojom se moramo suočiti i poduzeti sve da s turističkog aspketa bude maksimalno korektno realizirana i odrađena. Mr. Niko Bulić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, »Novi list«, 7. lipnja 2003.
