Arhiv tekstova

Samba u Mađarskoj

Nogomet su izmislili Englezi, popularizirali ga i podarili svijetu kao najljepšu i najvažniju sporednu stvar na svijetu, ali samo što se povijesti ove igre tiče. U biti nogomet su »izmislili« Brazilci…
SRIJEDA, 28. TRAVNJA, 15–19 h (Hotel Kempinski – Budapest): Dolazak brazilske nogometne reprezentacije predvođene trenutačno najatraktivnijim nogometašem današnjice, kovrčavim idolom Barcelone Ronaldinhom, ali i ništa manje popularnim »kariokama« Robertom Carlosom, Kakom, Didom, Cafuom, Roque Juniorom, Juninhom i ostalim »kraljevima sambe«, proizveo je euforiju koju glavni grad susjedne Mađarske ne pamti još od dolaska pjevačice Madonne, koja je u njemu snimala »Evitu«.
    Osim što su, svako u svojoj domeni najpopularniji na svijetu, obje »kultne institucije« odsjele su u istom, hiper elitnom hotelu u strogom centru mađarske metropole. Primjera radi stotinjak najupornijih fanova »stražarilo« je pred hotelom nekoliko popodnevnih sati da bi vidjeli na minutu ili dvije gore spomenute vedete prilikom njihova ulaska u žuti autobus, koji je brazilsku momčad odnio put stadiona »Ferenc Puskás«. Sve to uopće ne čudi u usporedbi s podatkom kako je treningu u utorak nazočilo 28.000 navijača, što je brojka koju mnoge momčadi ne skupe ni tijekom cijele sezone na svim svojim domaćim susretima. Hotel »Kempinski« je bio pod punom opsadom u srijedu na dan povijesnog nogometnog susreta sljedbenika nekadašnje čuvene mađarske »lake konjice« i višestrukih svjetskih prvaka brazilske nogometne sambe. Kako to uvijek biva pred velike nogometne spektakle »predigra« se događa u hotelu u kojemu je smještena glavna momčad. Tako su ovdje bili nazočni brojni novinari, fotoreporteri, menedžeri i nogometni funkcionari oba saveza, ali i brojni VIP gosti, kao neizbježni dekor svakog velikog događanja. Ali režim mjera sigurnosti, koji uvijek prati najatraktivniju nogometnu reprezentaciju, bio je, posve očekivano i normalno, ekstremno pojačan.
20.30 h (Stadion »Ferenc Puskás«): Najveći i najpoznatiji nogometni stadion godinama je nosio »narodni« naziv (Nép), ali je odnedavno preimenovan. Nosi ime najpoznatijeg mađarskog nogometaša i jednog od najboljih igrača svih vremena Ferenca Puskása, i primio je na svoje dupke ispunjene tribine 45.000 uzbuđenih gledatelja, koji su znatiželjno čekali da svjedoče majstorijama fantastičnih brazilskih »karioka«. Jer, vidjeti uživo dribling Ronaldinha, snažni udarac Roberta Carlosa, obrane Dide i desetine atraktivnih poteza novodolazećih mladih zvijezda predvođenih fantastičnim Kakom, tisuće ljudi doživi samo jednom u životu. A taj dan je bila srijeda 28. travnja 2004. godine…
MAĐARSKA – BRAZIL 1:4: Prvih pola sata utakmice proteklo je u ispitivanju snaga, ukoliko se to može nazvati tako ako je na suprotnoj strani igrališta »karneval u žutom«, u najljepšoj paradi najboljih plesača nogometne sambe. Prvo je uvodni ritam bio posve lagan, a s minutama rasplamsavanja igre na terenu pojačavao se sve više, da bi u 33. minuti eksplodirao pogotkom Kake. Iako su za gostujuću momčad uvijek rezervirani zvižduci negodovanja, Brazil je zasigurno jedina reprezentacija za koju svako potajno navija zbog ljepote i nogometno-umjetničkog doprinosa ovoj igri. Umjesto zvižduka brazilski gol ispratila je salva aplauza 45.000 sretnika koji su osigurali mjesto na ovoj gala premijeri najkvalitetnijeg nogometa. Virtuozu se jednostavno mora aplaudirati.
I tako još tri puta kada su Luis Fabiano (2) i Ronaldinho popunili golovima mrežu mađarskog vratara. Počasni zgoditak, koji će pamtiti cijelog života, postigao je mađarski napadač Torghelle. Osim pet golova, koje su vidjeli u ovoj nezaboravnoj nogometnoj predstavi, svi nazočni su uživali u bravurama i majstorijama aktualnih svjetskih prvaka.
U nogometnoj sambi