Arhiv tekstova

Šid i okolica

U Molovinu je u srpnju 1991. godine teško pretučen crkveni tutor župe Sot Stipo Kuraja i još trojica Hrvata. Stipo je sav u krvi prevezen u bolnicu u kritičnom stanju. Pričalo se tih dana da je župnik »pop« prvi na popisu za likvidaciju.
    Kada je vojska JNA s četnicima, nakon tri dana bombardiranja, ušla u Tovarnik, spaljene su mnoge hrvatske kuće, neoštećene u bombardiranju. Zapaljen je i drveni krov crkve kao i sakristija i vjeronaučna dvorana. Hrvati su iz Tovarnika nakon bombardiranja uglavnom izbjegli u Hrvatsku, na zapad, a neki, na svoju nesreću, pošli su na sjever do Iloka.
ODLAZAK U HRVATSKU: Među posljednjim je s propusnicom srpskih vlasti i vojske JNA izišao iz Tovarnika župnik vlč. Ivan Burik. Dva dana ranije, u ponedjeljak 23. rujna 1991. godine pretučen je šidski župnik vlč. Đuro Ćuraj. U crkvi i župnom uredu izvršena je premetačina, a sav novac, dragocjenosti i vrijedne stvari su opljačkane. S područja šidske općine izbjegli su i dvojica, od trojice, grkokatoličkih svećenika. Župnik iz Berkasova vlč. Tomislav Dudaš zbog prijetnji sklonio se u Vukovar, kojega će, nakon nedugo vremena poslije njegova dolaska zauzeti JNA s četnicima, a on je u njemu ostao bez noge, no, na sreću ipak je izvukao živu glavu. Zbog zlostavljanja i njegov subrat iz Bačinaca vlč. Mihajlo Hardi povukao se iz župe na sigurnije u Hrvatsku. Tovarnički župnik vlč. Ivo Burik, ostavši bez vjernika, bez župe i bez crkve, pokušao je nemoguće: vratio se u Tovarnik i počeo popravljati župni stan ne bi li se i vjernici počeli vraćati. Nitko se nije vratio, a on je 9. listopada 1991. godine nađen mrtav na stepenicama župnog stana. Mjesec dana poslije izgona Hrvata iz Iloka okupiran je Vukovar. Nad njim i u njemu je počinjen zločin kakvoga suvremeni svijet nije vidio od Drugog svjetskog rata. U ljetu 1992. godine u Šidu je na javnom mitingu jedan srpski političar izjavio da treba protjerati sve Hrvate iz Srijema.
    Župni uredi u Sotu, Erdeviku, Moroviću, Šidu, Kukujevcima i Gibarcu, krcati su župljanima, Hrvatima, koji traže rodne listove i potvrde o vjerskom, odnosno nacionalnom identitetu, bez kojih ne mogu ući u Hrvatsku, a ići moraju. Putuju preko Mađarske. Na Lurdsku Gospu, 11. studenog 1993. godine, oko 23.00 sata u Binguli je teško pretučen Hrvat Fabijan Vuleta, čuvar i zvonar crkve, te je par dana poslije taksijem pobjegao u inozemstvo, ostavivši sve svoje.
    U Gibarcu u župnom uredu bila je vojska JNA do 28. prosinca.1991. godine. Župni stan je za to vrijeme na očigled mještana opljačkan. Nekoliko dana po izlasku vojske, odnosno u noći između 3. i 4. siječnja 1992. godine buknuo je požar u kojem su izgorjele preostale stvari. Intervencijom vatrogasaca i mještana katolika požar je ugašen. Ured je izgorio iznutra, a krov je na sreću spašen. Iz Morovića Hrvati se pod pritiscima iseljavaju za Hrvatsku. Vojnici se pucali na crkvu, u spomen-ploču hrvatskog kraljevstva na pročelju tornja i kroz popucani prozor uništili glavni luster u crkvi. Župni ured je nekoliko puta ispreturan, a pojedini Hrvati doživjeli su stradanja i velike nevolje koje je župnik vlč. Petar Petrović izbjegao. Dana 23. listopada 1991. godine iz svojih kuća izvedeni su od uniformiranih osoba braća Abijanovići: Mato, rođen 1950. godine i Ivica, rođen 1952. godine. Od tada im se gubi svaki trag.
»TAMNI OBLACI« NAD SOTOM: Oko desetog kolovoza 1995. godine došli su u Sot izbeglice iz Knina u dvije prikolice. Ušli su u desetak najboljih kuća, isključivo hrvatskih, i počeli su zlostavljati ukućane – istjerujući ih iz njihovih domova, prijeteći oružjem. Dvije osobe su telefonirale Beli Tonkoviću, predsjedniku DSHV-a u Subotici. On je obećao intervenirati. Nedugo poslije došlo je u Sot pedesetak policajaca iz specijalnih postrojbi, koji su istjerali nasilnike iz mjesta i omogućili povratak u kuće njihovim vlasnicima. Unatoč tome, petnaestak Soćana odmah je otputovalo u Hrvatsku, tražeći zamjenu svojih kuća sa Srbima iz Hrvatske. Mnogi pripremaju dokumente, bojeći se i vjerujući da će se svi morati, kad-tad, seliti. Prvog rujna 1995. godine, na prvi petak, navečer, došao je u selo Igor Sabo, rođen 1974. godine, te je mahao velikim nožem na sred sela vičući: »Idem najprije zaklati popa…«. Obaviještena je policija te su ga uklonili iz sela. U isto vrijeme u Sotu i u Erdeviku su pridošle izbjeglice iz Knina navalile na katoličke kuće. Policija, koja ima postaju u selu, intervenirala je i iz osamnaest kuća izbacila nasilnike i u njih vratila njihove vlasnike, ukućane, a izbjeg-
lice je smjestila na drugo mjesto. Erdevički katolici su uglavnom mađarske nacionalnosti.
    Mjesna, erdevička policija, voljna je i spremna uvijek intervenirati u sličnim slučajevima, oko nasilnog useljavanja i napada na lojalne mještane spomenutih sela, kad god ih se obavijesti i zatraži pomoć. Ona želi sprečavati terorizam i nasilno iseljavanje i poziva župnika da umiruje i ohrabruje svoje vjernike, koji strahuju pred novim naletima i pritiscima i smatraju da će morati svi iseliti. »No sve u Božje ruke«.