Arhiv tekstova

Gubitnici u vihoru zla

Pojam solidarnosti znači zajednička obveza i uzajamna odgovornost. Ženske organizacije, koje su na prostorima Vojvodine aktivne u izgradnji civilnog društva, shvaćaju važnost uzajamne odgovornosti za ono što se događa u društvu, u situaciji novih političkih prijetnji i narastanja konzervativizma, kako u sferi politike tako i svakodnevice: ponovni napadi na svetinje – rušenja grobalja (katoličkih, slovačkih, rusinskih, židovskih u Vojvodini), paljenje hramova (na Kosovu i Beogradu). Žene su prepoznale znake nasilja kao poziv na otpor svakoj vrsti ugrožavanja mira i poziv na solidarnost (»Solidarnost je naša snaga!«).
    Žene su javnost suočile s činjenicom da su one u godinama ratova i u poslijeratnom periodu najbrojnije u antiratnom i antinacionalističkom pokretu, jer one gube uvijek kada se ratovi vode, kada se ugrožava nacija drugih. U vihoru zla, žene su najveći gubitnici! One gube muževe, sinove, ili očeve, ali i svoja tijela… Nasilje u ratu je nasilje zla prema ženama. Potrebno je da žene jedna drugoj kažu što su doživjele, ili što znaju da su druge žene doživjele u ratu, kako bi se solidarizirale u odgovornosti da rata više ne bude. Kako bi imale mogućnost razmjene iskustava i misli, one se skupljaju zajedno, na konferencijama, da bi iskustvo učinile javnim i po tome istinitim. Nenasilje je legitimacija mira!
DIO DRUŠTVENE SAVJESTI: Žene uočavaju gub-ljenje sekularnog karaktera države. Ukazujući javno na konzervativnu agilnost ne samo ljudi u politici nego i religijske elite, žene prepoznaju svoju ulogu, one se žele ograditi od takvih tendencija koje omeđuju njihovu slobodu (»Ne u naše ime!«), ali i svih u društvu. One identificiraju štetne poteze u raznim domenama narastanja (ne)religijske strasti: vjeronauka, zatim zabrane i anateme drugih – postupci koji s duhovnošću nemaju direktne veze, jer sve religije pozivaju na ljubav prema bližnjima. Identificiraju kao grijeh i udaljavanje od Boga, svako nasilje, pa i nasilje u ime vlastite vjere.
    Poziv je žena cijelom društvu da ne shvati olako znake koji jasno pokazuju da je u društvu riječ o rasizmu, nasilju, neljubavi i destrukciji čovjekove osobnosti. Žene žele pokazati kako su one dio društvene svijesti koja se brine za opći mir – u regionu i svijetu. Pritom je mir svaki korak – jedna konferencija o miru na kojoj se priča o besmislu rata jest korak miru. Jedno druženje ljudi dobre volje, žena i muškaraca, jest korak k neutralizaciji nasilja. Pokazivanje ženske solidarnosti može biti put opće solidarnosti u želji da mir stalno traje.
ŠIRENJE MREŽE: Postoje izgrađeni oblici solidarnosti u civilnom društvu koje se ozbiljnije nazire u Vojvodini: to su mreže ženskih organizacija u gradovima, zatim u prekograničnoj suradnji (s Mađarskom, Rumunjskom), u institucionalno izgrađenom sustavu tijela za rodnu ravnopravnost u Pokrajini i općinama, oformljenim forumima žena u pojedinim strankama, čemu se pridružuju i žene u sindikatima i medijima – sve udružene i cilju usmjerene – ali još uvijek fragilne u ukupnoj moći za promjene. One su, sve zajedno, pokazale kako ne dopuštaju da se u naš život uvuku retrogradne tendencije koje sigurno završavaju u nekom ratu: psihološkom ili stvarnom. Žene smatraju da su kao aktivistice civilnog društva odgovorne, ne samo reagirati na ono što se događa, nego da jačaju solidarne koalicije, da se uzajamno podržavaju u cilju jačanja demokracije i civilnog društva, posebno autonomije žena.
    To samoorganiziranje žena neki u široj zajednici smatraju opasnim, pa konstruiraju prepreke koje istaknute žene trebaju predstaviti u lošem svjetlu: Natašu Kandić kao onu koja se ne brine za Srbe, falsificiraju potpis i pečat Biljane Kovačević Vučo… Prim-jera je mnogo. Preplitanje tradicionalnog shvaćanja žene u javnom životu s onim shvaćanjem koje nju iz tog položaja izdiže, situacija je u kojoj se, nažalost, istaknute žene danas nalaze. Solidarnost da obranimo naše izrazite ženske individue dio je zajedničke odgovornosti u ženskoj solidarnosti.
    Žene žele u Novom Sadu, stvarnom i simboličkom mjestu međunarodnih ženskih susreta, jačati mrežu ženske solidarnosti kao oblik otpora patrijarhalnoj politici u društvu. Pričajući jedna drugoj priču o situaciji u vlastitom regionu, žene su prepoznale općost nadirućih političkih prijetnji koje nadilaze vlastiti region – očuvanje mira je zadaća svih. Solidarnost je smisao na takvom putu koji traje.
Autorica je sveučilišna profesorica
i ženska aktivistica iz Novog Sada