Arhiv tekstova

Bez fi­na­la u Hel­sin­ki­ju

Posljednje Svjetsko prvenstvo za hrvatsku atletiku bit će upisano crnim slovima u knjigu povijesti koja bilježi imena sportaša koji su, u svoje vrijeme, predstavljali sam vrh »kraljice sportova«.
    Četvero hrvatskih predstavnika »zapelo« je u kvalifikacijskim natjecanjima (od petog, Željka Vinceka se nije niti očekivao značajniji rezultat), a plasman u finale (najboljih osam u određenoj disciplini) ostao je nerealnim snom i tužnom potvrdom o aktualnom stanju u ovom sportu.
BLANKA VLAŠIĆ: Najviše je nade polagano, posve razumljivo, u mladu Splićanku koja objektivno jedina ima svjetski renome i čiji su rezultati u proteklih par godina najavljivali njezino aktivno sudjelovanje u svjetskom visaškom vrhu. Nažalost, pauza duga gotovo godinu dana izazvana operacijom šitinjače uzela je danak u nedovoljno pripremljenom organizmu i Blanka nije uspjela preskočiti visinu norme potrebne za plasman u finale ženskog skoka u vis. Nakon odličnih juniorskih rezultata (prvakinja svijeta), te nekoliko fantastičnih skokova preko 2 metra, Vlašićevoj ostaje da i u seniorskoj konkurenciji dokaže svoju kvalitetu. Preskočenih 188 cm daleko je od pravih mogućnosti i visina koje inače s lakoćom preskače.
IVANA BRKLJAČIĆ: Najbolja hrvatska bacačica kladiva ponovno nije uspjela zabilježiti kvalitetniju daljinu na jednom velikom natjecanju, dapače svoj posljednji plasman u finale izborila je još prije četiri godine. (2001.) Skromnim daljinama u prednatjecanju ponovno je otvorila pitanje svoje spremnosti i mogućnosti da se u budućnosti ravnopravnije nosi s vodećim kladivašicama svijeta.
EDIS ELKASEVIĆ: Unatoč solidnim rezultatima koje ostvaruje tijekom školovanja i nastupima na sveučilišnim natjecanjima u SAD, u glavni grad Finske stigao je s novim hrvatskim rekordom od 20,94 metra, najbolji hrvatski bacač kugle nije ispunio očekivanja na bacalištu u Helsinkiju. Kao opravdanje za neuspjeh u kvalifikacijama, samo 18,59 dostatnih za skromno 26. mjesto, Edis je prigovorio jutarnjem terminu natjecanja, opravdavajući se da u SAD trenira i baca isključivo poslije podne…
ANDRAS HAKLITS: Sa svojih 28 godina ovaj kladivaš ponovno nije uspio dosegnuti finalnu daljinu najdužeg hica i sa skromnih 73,26 m ostao daleko od mjesta među osmoricom koja su poslije odlučivala o odličjima. Uzgred, Haklits je ovo peti uzastopni neuspješni nastup na velikim natjecanjima.
POGLED U BUDUĆNOST: Prema ovim pokazateljima trebalo bi se zabrinuti za budućnost hrvatske atletike, ali posve kontradiktorno »mladost« gotovo redovito bilježi izvrsne rezultate i osvaja odličja na omladinskim svjetskim natjecanjima. Ali problem nastaje u tzv. prijelaznom periodu kada se s vrhunskim radom treba »prestrojiti« u seniorske kategorije i nastaviti s odličnim rezultatima. Za tako nešto potrebno je znatno više financijskih sredstava i stručnog rada, uz znatno veći angažman svih u Savezu. Poražavajuća bilanca proteklog Svjetskog prvenstva u Finskoj upozoravajući je alarm za predstojeća atletska natjecanja, jer ovakva »crna serija« se ne smije ponoviti. Jedno loše natjecanje ne znači »kraj svijeta«, ali ukoliko to postane trend moglo bi se neugodno odraziti na razvoj i budućnost hrvatske atletike.
g